Dnevnik jednog stvaranja: u ekskluzivnom intervjuu eNVy room nas vodi kroz 20 godina karijere

Prošla su točno dva desetljeća otkako su Nikica Ivančević i Vjeko Franetović počeli ispisivati prve stranice svoje modne priče. Tada mladi i perspektivni dvojac s velikim ambicijama, iz stančića je u zagrebačkoj Vlaškoj ulici, pokrenuo brend kojem su nadjenuli ime eNVy room, a svoju prvu reviju, kojom je promarširala kolekcija s ambicioznih pedeset modela, održali su tada u Kulturnom centru Kaptol. Bilo je to 14. svibnja 2004., a upravo na taj datum, samo dvadeset godina kasnije, danas etablirani modni dvojac u intrigantnom će prostoru Kampusa Rimac prirediti jedinstvenu slavljeničku reviju. 

Navigirajući kroz sve promjene i izazove, a u dva desetljeća ih je bilo itekako mnogo, eNVy room je nanizao čak 38 revija, od kojih 19 samostalnih i jednu virtualnu, upriličio tri modne izložbe, te kreirao 13 bridal i 49 prêt-à-porter kolekcija. Upravo je prva bridal kolekcija koju su kreirali 2012. godine ona pionirska jer je, po navodu kataloga izložbe “U dobru i zlu” Muzeja za umjetnost i obrt, riječ o prvoj “ciljanoj i osmišljenoj kolekciji vjenčanica” jednog hrvatskog brenda. Dvojac je u svom dupkom ispunjenom portfoliju zabilježio i kostimografska ostvarenja za kazališne predstave, Eurosong i jednu glazbenu turneju, a njihove glamurozne kreacije redovito su krasile crvene tepihe regionalnih gala događanja, ali i šetale dodjelama nagrada kao što su Brit Awards te Filmski festivali u Cannesu i Veneciji. Svojim inspirativnim modnim kampanjama publiku je odvodio na mnoga bajkovita modna putovanja i ispričao mnoge nezaboravne priče, lutajući od stjenovitih vizura naše obale, preko egzotičnih krajolika marokanske pustinje do zadivljujućih malteških klisura, a mi smo putem fotografija željeli zaviriti upravo iza kulisa tih modnih priča. Naravno, razgovarajući o uzbudljivom putovanju koje je vodilo do ovog trenutka. 

Smatram da je posve logično da naš razgovor povodom velike obljetnice započnemo prisjećanjima na sam početak. Uvod u to putovanje, koje danas broji dva desetljeća, započelo je ustvari u Kulturnom centru Kaptol gdje ste održali svoju prvu reviju. To je poprilično velik trenutak za svakog mladog dizajnera. Sjećate li se kako je to izgledalo?

Prva revija u Kulturnom centru Kaptol bila je nevjerojatan trenutak pun uzbuđenja, nade i, naravno, malo straha. Sjećamo se kako smo svi bili puni entuzijazma, ali isto tako svjesni izazova koji su pred nama. Činilo nam se kao da smo stali na rub novog svijeta, s puno očekivanja i nesigurnosti u isto vrijeme. Budžet za reviju je, gledajući iz današnje perspektive, bio izuzetno skroman. Uspjeli smo nekim čudom skupiti i ponešto sponzora kako bi donekle pokrili troškove same revije no najveću ulogu su u toj priči imali naši roditelji koji su nam tada bili velika podrška bez obzira na to što su bili skeptični oko te ludosti u koju se upuštamo. Hrvatska modna scena je tada tek bila u povojima. Zapravo, prije toga gotovo da je nije niti bilo osim par izuzetaka koji su djelovali još iz vremena bivše države. Bilo je to vrijeme kada je počeo prvi službeni Fashion Week Zagreb, a nedugo zatim i Cro-à-Porter, no mi smo, koliko god to bio teži put, ipak odlučili ići samostalno. I bilo je stresno, a početničkih pogrešaka je bilo mnogo. Sjećamo se da nam je poprilično veliku tremu zadavalo i davanje izjava za TV, kao i odgovaranje na novinarske upite, jer nam je to bio prvi kontakt s medijima uopće. U maleni backstage od svega 20 kvadrata ugurali smo se svi, i šminkerica i frizerka i 15 manekenki, a kolekcija je brojala 50 modela. Kaos s presvlačenjem je bio na maksimumu jer je pista bila kratka i sve se trebalo odvijati izuzetno brzo. To nam je bila velika škola da ubuduće pametnije promišljamo cijeli projekt.

Zvuči izuzetno stresno. No takva iskustva najčešće nose najvrjednije lekcije. Kako danas, kada je iza vas 38 revija, gledate na tu prvu?

Gledajući unatrag na tu prvu reviju, sada s 38 revija iza nas, vidimo je kao temelj na kojem smo izgradili svoj put i identitet. Bio je to početak našeg puta, ispunjenih snova, strasti i rada. Iako je bilo stresno, taj trenutak je bio ključan za naš rast i razvoj kao dizajnera i kao tima. Svaka revija, pa tako i prva, nosi svoje posebno značenje i lekcije koje smo naučili. Ona nas podsjeća na naše početke, na strast i entuzijazam koji su nas pokretali. Iako smo sada iskusniji i samopouzdaniji, uvijek ćemo nositi sjećanje na tu prvu reviju kao na inspiraciju i podsjetnik na naše korijene i ono što nas je dovelo do ovog trenutka.

Mnogi možda ne znaju tu priču, no “room” u imenu brenda ustvari označava maleni stan u zagrebačkoj Vlaškoj ulici iz kojeg je sve krenulo. Koliko je uopće bilo teško postaviti posao na noge? Tu su i neizvjesnost, i manjak financija, ali i faktor vremena jer velik dio dana odlazi na regularni posao koji nije moguće ostaviti dok brend istinski ne zaživi. Kako bi se to dogodilo, neko ste vrijeme čak i kuhali samo rižu. 

Tako je, to je zapravo bio jednosobni stan u kojem je Vjeko živio kao student. Tu je sve počelo. Tu smo, s još jednom prijateljicom, napravili naše prve kreacije na staroj singerici. Mušterije su nam, naravno, bili samo najbliži prijatelji no to nas nije obeshrabrilo da slijedimo svoje snove o pokretanju brenda koliko god to suludo i hrabro tada zvučalo. Zbog nedostatka financija nismo bili niti približno u mogućnosti otvoriti vlastiti dućan pa smo odlučili da ćemo od tog istog stana, uz par jeftinih i kreativnih intervencija, napraviti mali showroom u kojem ćemo primati mušterije. Tako je jednosobni stan po danu bio showroom, a po noći dom. Vjeko je u jednoj tvrtki radio osam sati dnevno. U to vrijeme smo obojica našli i posao sa strane u jednoj firmi koja se bavila prezentacijom i prodajom posteljine i nadmadraca od merino vune i sav novac koji bi zaradili bi trošili na najfinije materijale i svile iz obližnjeg dućana s tkaninama. Spominješ i rižu. Da, tada smo danima znali jesti samo rižu s malo maslinovog ulja samo da bi uštedjeli novac koji bi uložili u izradu kolekcije. U to vrijeme smo i osmislili ime našeg brenda koji se sastoji od inicijala naših imena, N i V. Dodali smo Y na kraju jer nam je to bila simpatična igra riječi i dobili smo eNVy, a room je sentimentalni dodatak koji označava upravo tu malu sobu u Vlaškoj u kojoj je sve počelo.  

Uvijek kad razmišljam o svom putu, iz misli nikada ne ispuštam ljude koji su mi prvi dali priliku i otvorili mi vrata. Mislim da je jako važno pamtiti ih i čuvati tu zahvalnost makar smo kasnije, zahvaljujući svom radu i upornosti, izgradili svoje priče. Tko su ti ljudi u vašem slučaju, tko vas je prepoznao u vremenima kada ste trebali podršku da se etablirate na sceni? 

Pamćenje i zahvalnost prema onima koji su nam pružili priliku i otvorili vrata na našem putu predstavljaju temelje naše osobne i profesionalne evolucije. Ti ljudi, poput svjetiljke u tami, osvijetlili su naše prve korake, pružili nam podršku kada nam je to bilo najpotrebnije. Bez njihove ljubaznosti i vjere u nas, naša priča možda ne bi bila ista. To su prvenstveno bili naši roditelji, ali i naši prijatelji koji su ujedno bili i naši prvi kupci. Kroz godine bilo je tu još mnogo osoba koje su nam pružile šansu i koje su vjerovale u naš talent. Naravno, nije uvijek sve išlo glatko. Bilo je tu mnogo zatvorenih vrata i mnogi vjetrovi tada nisu puhali u našem smjeru. No, neka vrata su se ipak otvorila, a do toga ne bi došlo da nas nije vodila neopisiva ludost, tvrdoglavost i strast, ali i sreća da slijedimo svoje snove. Bez obzira na naše postignuće i uspjeh koje smo kasnije izgradili svojim radom uvijek nosimo tu zahvalnost u srcu.

Kakve su bile kritike na tu vašu prvu reviju u Kulturnom centru? Jeste li se plašili neuspjeha, pa i kritika samih?

Kritike koje smo primili nakon prve revije bile su konstruktivne, s mnogo pohvala, ali i prijedloga za poboljšanja. No najveća kritika došla je nakon treće revije od jedne cijenjene modne novinarke s kojom danas imamo zaista divan odnos pun poštovanja. Ona je tada napisala naslov preko cijele duplerice “Društveni događaj bez modnog pokrića”. Sjećamo se da smo tada najradije htjeli (da smo mogli) kupiti sve novine u državi kako nitko ne bi vidio taj nama tada poražavajući naslov. Paradoksalno, ta revija u hotelu Sheraton bila je presudan trenutak naše tek započete karijere. Privukla je nevjerojatan broj zvijezda tadašnje scene i velikog broja medija. Iz toga smo naučili važne lekcije o tome što naša publika cijeni i očekuje, te smo koristili te spoznaje kako bismo nadogradili svoj rad u budućnosti.

U konačnici, uspjeh revije nije definiran samo kritikama ili pohvalama, već i vlastitim osjećajem postignuća i rasta koji smo doživjeli kao tim. To iskustvo nas je ohrabrilo da nastavimo svoj put s još većom strašću i samopouzdanjem, bez obzira na izazove koji su pred nama.

Od tada nadalje nanizali ste čak 38 revija, a od toga 19 samostalnih. Koliko ranije uopće počinjete promišljati i pripremati kolekcije? Unatoč svoj organizaciji, vjerujem da povremeno dođe i trenutak za improvizaciju, a improvizacija se s vremenom, ovisno o ishodu, često pretvori u anegdotu. Sjećate li se nekog trenutka kada je sve naprosto krenulo “po krivom”?

Iako možemo planirati i pripremati se koliko god želimo, u modnoj industriji uvijek postoji element nepredvidljivosti koji zahtijeva brzu reakciju i prilagodbu. To je izazov s kojim smo se naučili nositi, ali upravljanje tim izazovima često dovodi do nezaboravnih modnih trenutaka i revija koje ostaju urezane u pamćenju. Jedna od tih revija je svakako bila za sezonu jesen/zima 2004. godine kada nas je nosila naša prijateljica i tada vrlo uspješan model Kristina Sajko. Sjećamo se da nas je tada bilo premalo u backstageu dok smo radili na presvlačenju modela, pa se dogodilo da je manekenka Vedrana Linardić izašla na pistu s haljinom odjevenom naopako. Haljina od svilenog satena pencil kroja i midi dužine s korzetom i košaricama u gornjem dijelu izašla je na pistu okrenuta naopako, što je čvrsto pritisnulo predio na grudima i kreiralo ne baš “prikladnu” siluetu. Važno je napomenuti da su mediji tada bili poprilično senzacionalistički nastrojeni, pa je tako sljedećeg dana nakon revije iskrsnuo naslov kako je Vedrana očigledno radila estetsku korekciju.

Uvijek ste mnogo pažnje usmjeravali u produkciju kampanja, bilo da ste za njih birali čudesne lokacije u Hrvatskoj ili ste pak svoje modne priče pričali iz marokanskih pustinja ili pak malteških klisura. Koliko su snimanja u inozemstvu bila zahtjevna? I koliko se ona razlikuju od onih kada se snima “kod kuće”?

Snimanja kampanja na različitim lokacijama, bilo u Hrvatskoj ili u inozemstvu, zaista su zahtjevna, ali i izuzetno inspirativna iskustva. Naravno da je lakše snimati u studiju u kontroliranim uvjetima ali putovanja na egzotične lokacije kao što su Malta, Maroko ili UAE donosile su svoj set izazova, ali i čaroliju koja često rezultira spektakularnim vizualima. Organizacija takvih snimanja zahtijeva detaljno planiranje i suradnju s lokalnim partnerima kako bismo osigurali glatku produkciju. Osim toga, rad s lokalnim timovima omogućuje nam da istražimo različite kulture, tradicije i estetike, što obogaćuje kreativni proces. Tu nam je uvelike pomogla turistička agencija iz Zagreba i avio kompanije koje su se zaista potrudile da snimanja prođu što lakše. Iako su snimanja na stranim lokacijama fascinantna iskustva, imaju svoje specifične izazove, poput jezične barijere, prilagodbe na lokalne uvjete i logističkih ograničenja. S druge strane, snimanja “doma” pružaju nam veću kontrolu. U svakom slučaju, bez obzira na lokaciju, glavni cilj ostaje isti – stvaranje kampanje koja će inspirirati i oduševiti našu publiku, bez obzira gdje se nalazimo.

U dvadeset godina štošta se promijenilo. I pritom ne mislim samo na modnu scenu. Svijet se promijenio. Kada ste počinjali nisu postojale društvene mreže, a to je tek jedan očiti, veliki shift. Imali ste izlog kojim ste komunicirali. U posljednja dva desetljeća zasigurno je bilo mnogo izazovnih trenutaka, no koji je bio najteži? Nedostaje li vam ponekad “era izloga”?

Osnivanje modnog brenda danas, u doba društvenih mreža, i osnivanje brenda početkom 2000-tih godina, prije pojave društvenih mreža, ima značajne razlike koje oblikuju način na koji se brendovi probijaju na tržište i ostvaruju vidljivost. Danas su društvene mreže ključni alat za promociju brenda i komunikaciju s publikom. Osim toga, online prisutnost, uključujući web stranice, web trgovine i online platforme, omogućuju brendovima da dosegnu globalno tržište i povećaju svoju vidljivost. Društvene mreže nude brendovima mogućnost direktne interakcije s publikom, što im potom olakšava dobivanje povratnih informacija, angažiranje se s kupcima i izgradnju zajednice oko svog brenda. No jednako tako, s porastom dostupnosti informacija i lakšim ulaskom na tržište putem online platformi, konkurencija je postala veća nego što je bila prije. Jako je nezahvalno govoriti iz naše perspektive etabliranog brenda kako je jednom mladom brendu koji se tek treba probiti u moru svega što nam je danas dostupno, no vjerujemo kako kvaliteta i kreativnost mogu naći put do krajnjeg korisnika. Jasno, uz mnogo truda i upornosti te pametnim promišljanjem o ciljevima. Fokus je jako bitan. Biti talentiran i kreativan samo su početni koraci u svijetu dizajna. Mladom dizajneru je također potrebno posjedovati znanja poput ekonomije i menadžmenta kako bi uspješno vodio svoj brend i ostvario dugoročni uspjeh. Jedan od naših najvećih izazova, kao i za većinu drugih, bio je suočavanje s recesijom, a kasnije i pandemijom. Bilo je izuzetno teško, no uspjeli smo se izvući pametnim promišljanjem, ulaganjima i pravovremenim potezima kako bismo smanjili štetu. Vraćanje na noge je složen proces, ali je moguće uz predan rad i strategiju.

Sjećam se da ste u vrijeme pandemije, kada nije bilo moguće održati fizičku reviju, sve preselili online, pa i organizirali virtualnu reviju bez publike koja se prikazivala na društvenim mrežama. To je svakako jedan od primjera kada ste isplivali iz izazova i pronašli rješenje. No čini mi se da se danas promjene događaju brže nego ikad. Na koje se promjene bilo najizazovnije naviknuti? 

Jedna od najizazovnijih promjena s kojom smo se morali suočiti u posljednje vrijeme je brzina kojom se te promjene događaju. Tehnološki napredak, društvene promjene i ekonomske fluktuacije iz dana u dan utječu na način na koji poslujemo i komuniciramo. Biti u korak s tim promjenama zahtjeva stalno učenje, prilagodbu i fleksibilnost. Jedna od ključnih lekcija koje smo naučili kroz te trenutke jest važnost agilnosti i inovativnosti. Umjesto da se protivimo promjenama, trebamo ih prihvatiti kao priliku za rast i razvoj. Preseljenje revija online tijekom pandemije COVID-19 bio je primjer uspješnog pronalaženja alternativnog rješenja i iskorištavanja digitalnih platformi kako bismo i dalje ostali povezani sa svojom publikom i kupcima. Učenje kako brzo reagirati na promjene i prilagođavati se novim okolnostima postalo je neophodno za uspjeh u današnjem dinamičnom poslovnom okruženju. Stoga, važno je njegovati kulturu kontinuiranog učenja i fleksibilnosti unutar organizacije kako bismo se uspješno nosili s budućim izazovima i ostvarili uspjeh u sve zahtjevnijem modnom svijetu.

Veliki dio vašeg poslovanja čini bridal linija. Bili ste prvi brend u Hrvatskoj koji je 2012. godine lansirao cjelovitu bridal kolekciju. Koliko je ta pionirska pozicija značila za brend, pa u konačnici i bila izazovna? I koliko se uopće produkcija bridal kolekcija razlikuje od produkcije onih standardnih?

Produkcija bridal kolekcija zaista nosi svoje specifičnosti u odnosu na standardne modne kolekcije. Biti pionir u stvaranju prve cjelovite bridal kolekcije na našim prostorima donijelo je sa sobom izazove, ali i prilike za inovaciju i stvaranje nečeg jedinstvenog. Jedna od ključnih razlika je u samom procesu dizajniranja i planiranja. Bridal kolekcije zahtijevaju detaljniju pažnju prema individualnim potrebama i željama svake mladenke. Svaki komad odjeće treba biti pažljivo osmišljen kako bi odražavao njenu osobnost i savršeno se uklopio u njezinu viziju za vjenčanje. Prepoznavanje praznine na tržištu i ispunjavanje potreba mladenki za laganim, udobnim i vrhunski izrađenim vjenčanicama bio je ključan faktor našeg uspjeha. Naše vjenčanice se izrađuju po mjeri, koristeći kvalitetne materijale i vrhunsku izradu, što omogućuje mladenkama da nesputano plešu i uživaju u svojoj svečanosti.  Dodatno, odlučili smo postaviti prodajne cijene naših vjenčanica u rangu cijena najma u ostalim salonima. Ova pristupačna cijena omogućila je mladenkama da ostvare svoja maštanja o vjenčanju iz snova bez dodatnog financijskog tereta. Biti pioniri u stvaranju bridal kolekcija na našim prostorima donosi osjećaj ponosa i odgovornosti. To je prilika da postavimo standarde i inspiriramo buduće generacije dizajnera da slijede naše korake i nastave tradiciju kreativnosti i inovacije u svijetu bridal mode.

OK, ne možemo zaključiti intervju o dva desetljeća karijere bez da vas pitam što smatrate svojim najvećim uspjehom? Znam da je pitanje kao da birate “koje dijete više volite”, ali postoji li neka kampanja ili kreacija koja vam je posebno pri srcu?

Zaista volimo sve naše kampanje, i svaki od vrhunskih fotografa s kojima smo surađivali dali su snažan kreativan identitet jednom periodu našeg rada. Naš najveći uspjeh u ovih 20 godina karijere ne može se svesti na jednu konkretnu kreaciju ili kampanju, već je to kontinuirana sposobnost evolucije i prilagodbe u dinamičnom svijetu mode. Kroz godine, raditi u modnoj industriji nije samo stvar kreiranja pojedinačnih komada ili kampanja, već je to proces rasta, učenja i stvaranja utjecaja na ljude. Naša najveća satisfakcija dolazi iz mogućnosti da inspiriramo ljude, potaknemo ih da razmišljaju izvan okvira i osjećaju se samopouzdano u svojoj koži. To, nadamo se, postižemo kroz kolekcije koje pričaju priče, kampanje koje vas navode na maštanje, te suradnje koje otvaraju nove horizonte i pomiču granice. Dakle, naš najveći uspjeh nije definiran pojedinačnim trenutkom ili projektom, već kontinuiranom predanošću stvaranju prostora za kreativnost i inspiraciju. To je ono što nas motivira i što smatramo svojim najvećim uspjehom u ovih 20 godina.

Što možemo očekivati od vaše velike slavljeničke revije koju ćete 14. svibnja, točno dvadeset godina od svoje prve revije, održati u Kampusu Rimac? Tako velika obljetnica je ipak svojevrsna prekretnica. Istovremeno pogled unatrag, ali i unaprijed. Što priželjkujete u idućih 20? 

Na proslavi 20 godina karijere očekujte refleksiju na prošlost ispunjenu zahvalnošću, ali i uzbuđenje za budućnost ispunjenu mogućnostima. Ovo je trenutak za slavlje postignutih uspjeha, ali isto tako i za postavljanje novih ciljeva i ambicija. U suštini, priželjkujemo da idućih 20 godina budu ispunjene novim izazovima, ali i prilikama za osobni i profesionalni razvoj. Želimo nastaviti ostvarivati svoje snove i nadamo se da ćemo i dalje imati priliku dijeliti svoju strast za modom s našim klijentima.

Photo: privatna arhiva dizajnera