Četrdeset godina u Hollywoodu zvuči kao ozbiljan staž, gotovo jedan paralelni život. A opet, u gradu gdje se vrijeme ne mjeri godinama, nego blockbusterima, skandalima i filmovima koji su nas formirali i onda iznevjerili, to je taman dovoljno da postaneš neizbrisiv dio kulturnog kolektiva, čak i ako nikad nisi stajao pred kamerom. Tako izgleda karijera Lauri Gaffin, žene koja je tiho slagala svjetove koji su nam obilježili djetinjstvo i sve one faze koje smo mislile da ćemo imati pod kontrolom (a nismo).
Kad danas razmišljam o filmovima uz koje sam odrasla, od ledenih, klaustrofobičnih kadrova Farga do neon-pop kaosa Charlie’s Angels, shvatim da sam zapravo odrastala u njenim scenografijama. Tada mi nije palo na pamet da netko mora odlučiti kako će izgledati svaka snježna cesta, svaki suludi gadget anđelica, svaki nagib stolice u uredu zlikovca. Danas, kad znam koliko kreativnog kaosa i mikroodluka stoji iza jednog jedinog kadra, još mi je fascinantnije koliko je Gaffin uspijevala ostati skoro nevidljiva, a istovremeno presudno važna.
Povezano: Ekskluzivno za Vogue Adria, kostimografkinja hit serije Sram otvorila je vrata ormara glavnih likova
I tko je zapravo Lauri Gaffin? Žena čiji je službeni opis “set dekoraterka”, ali zapravo bi se to moglo nazvati “oblikovanje svjetova koji postanu dio našeg emocionalnog arhiva”. Osim toga, tiho je godinama fotografirala sve ono što filmovi nikad ne pokažu, trenutke između dva udarca klape, glumce koji se smiju kad kamera stane, tehničare koji popravljaju Mars usred Mojave pustinje. Sve je to sada skupljeno u knjizi Moving Still: A Cinematic Life Frame-by-Frame, koja je lansirana tijekom Paris Photo.
Kroz fotografije u toj knjizi preskačemo s ledenih ravnica Farga na ljepljive močvare Louisiane, pa na marsovske pejzaže kalifornijske pustinje. Ulazimo u organizirani kaos setova filma The Pursuit of Happyness, ušutkavamo se pred kontroliranim ludilom Iron Mana, i u jednom trenu stojimo tik do ekipe koja se naginje nad potopljenim avionom u Six Days, Seven Nights, kao da ćemo i sami morati dati izjavu za osiguranje.
Ono što Gaffin radi iznenađujuće je intimno. Ne intimno kao “pogledajmo glumce bez šminke”, nego intimno kao u smislu tko stvarno stoji iza priča koje gutamo. Redatelji, scenografi, glumci, kostimografi, ljudi koji rade 16-satne dane kako bi mi dva sata mogli zaboraviti stvarnost.
Knjiga bilježi i potpuno bizarne detalje, recimo, ogromnog reptilskog izvanzemaljca iz Evolutiona, ostavljenog na podu između takeova kao da je riječ o zgužvanoj kabanici. Ili stiliziranu, gotovo “too shiny” estetiku Charlie’s Angelsa, koja izgleda kao da živi samo na adrenalinu i lip-glossu. Ali Moving Still nije samo filmski artefakt. Gaffin upisuje i svoju osobnu priču: brigu o roditeljima, komplicirane odnose, emocionalni teret rada u industriji koja se, unatoč svim Oscarima i nagradama, ne šali s rokovima ni očekivanjima.
U konačnici, Gaffin uspijeva ono što rijetko tko može: spojiti spektakl i nježnost. Pokazati nam svjetove koje smo gledali na ekranima, ali i svijet iza njih: ranjiv, kreativan, lud, neuredan, prekrasan. To je knjiga o tome kako izgleda život iza kulisa i kako, čak i tamo, netko može pronaći još jednu vrstu umjetnosti.
Moving Still: A Cinematic Life Frame-by-Frame