Konačno sam pronašla način da obuzdam svoju ovisnost o scrollanju

Dobar dan, moje ime je Tina i ovisnica sam o scrollanju!

Da je ovo nekim slučajem sastanak anonimnih ovisnika (u nekoj od serija u kojoj glumim samu sebe), moji supatnici bi zapljeskali odobravajući moj odvažni istup, netko bi me možda i zagrlio, a voditeljica sastanka s bilježnicom u krilu zahvalila bi mi na pridruživanju grupi pitajući me potom kako je sve krenulo. Vjerojatno bih joj odgovorila onako kako to rade političari kada žele izbjeći pitanje, pričajući o nečemu što nema apsolutno nikakve veze s temom. Istina je da nemam pojma kako je krenulo, no ono što znam jest da me uranjanje u digitalni ponor posve besmislenog scrollanja dugo vodilo u potpuni očaj. Također, poprilično mi je mnogo vremena trebalo da si priznam da nemam blagog pojma što da radim kad ostanem sama sa sobom i svojim mislima. Iz nekog neobjašnjivog straha od dosade prepuštala bih se brzinskim šutevima dopamina naivno se nadajući da će me to ostaviti u dobrom raspoloženju. To se, naravno, nikad ne bi dogodilo.

U svojim višesatnim besciljnim putovanjima virtualnim prostorima “nagrađivala” bih se videima šeprtljavih štenaca i praščića koji se igraju na livadi, ženama koje slažu skulpture od posteljine, dogodovštinama ovna Francisa, političarima koji ne odgovaraju na pitanja i dubinskom analizom Jasninog Instagram profila ne bih li dokučila što se s njom dogodilo od osnovne škole. Nakon te francuske salate od contenta sjećala bih se samo Francisa, a dosada bi se konačno transformirala u očaj, buket najcrnjih misli i žalovanje za proteklim vremenom. Ono što sam, uz sve to, nakon najgorih sesija doom scrollinga također osjećala je neka zatupljujuća magla u glavi, kao da sam se upravo probudila iz neplaniranog popodnevnog drijemeža i nemam pojma gdje sam (i zašto sam).

Uglavnom, u jednom mi je trenutku puk’o film.

Getty Images

Crna rupa scrollanja i metode koje nisu urodile plodom

Ne raspolažem službenom statistikom (niti sam sigurna da ona postoji), no s poprilično bih se velikom sigurnošću okladila da je ovisnost o scrollanju najrasprostranjenija ovisnost našeg vremena. Postala sam toga svjesna kada sam, još prije podosta godina, počela putovati biciklom na posao. Iz čiste razonode, na putu do ureda, brojala bih ljude koji, zbog toga što im je pogled prikovan za ekran, ne pokazuju nikakav nagon za samoodržanjem, a odluku hoće li nešto na njih naletjeti putem ili ih izbjeći prepuštaju drugima. Primijetila sam da se ljudi naprosto ne mogu otarasiti svog telefona i da je on gotovo neprimjetno postao produžetak našeg dlana, nešto kao alat koji će tijekom generacija transformirati anatomiju naših prstiju da nam bude jednostavnije s njime baratati. U društvu u kojem se osjećam sigurno dijeliti svoje misli (patnje i dvojbe) često bih razgovarala o scrollanju, očaju i učinkovitim metodama da, radi svog mentalnog boljitka, taj screen time smanjim na neke razine koje mi neće škoditi. Shvatila sam tada da je otpornost i vrijeme koje je potrebno da te scrollanje dovede do očaja poprilično individualno. Neke uopće ne dovodi do očaja i to je, valjda, OK.

Povezano: Instagram nas je sve prevario, a mi i dalje ne možemo bez njega

Prošlo je mnogo godina prije nego što sam pronašla metodu koja me (barem ponekad!) uspješno udaljava od zavodljivog zova mog telefona. Nema što nisam probala. Ostavljala bih mobitel u najudaljenijoj prostoriji u stanu, zvuk notifikacija nisam čula negdje od 2018., postavljala sam i upozorenja da sam dosegnula zadani maksimum (i redovito ga produživala), razmišljala da se prijavim u neku koloniju u Italiji gdje ti na dva tjedna otmu mobitel, a vrijeme provodiš u sadnji vrta s ostalim patnicima koji razmišljaju o porukama koje ne mogu provjeriti, čitala tuđa iskustva i neke od njih pokušala usvojiti. Jednom mi je, recimo, prijateljica poslala članak o tipu koji je zaključavao mobitel u sef i na zaslon postavio poruku: Zašto sada želiš scrollati?. Nemam sef, ali ništa slično tome nije upalilo.

A-ha moment i metode koje su (konačno) urodile plodom

Pronalazak hobija koji me usrećuju

A onda mi je, negdje sredinom ove godine, sinulo: Nema smisla odvraćati se od scrollanja, ako niti tada neću znati što ću sa sobom. Ono što ustvari trebam nisu poruke Nemoj scrollati! nego odgovor kako da ispunim svoje vrijeme i da u tome osjećam zadovoljstvo. Sjela sam i sastavila popis aktivnosti u kojima uživam, koje su mi zabavne, ispunjavaju me i, možda najvažnije od svega, drže mi ruke zauzetima. Na njoj su se pronašle tri stavke: teretana, knjige i DIY. Zaključila sam da je riječ o spoju hobija koji bi mogli pozitivno utjecati na moje psihičko i fizičko zdravlje, ali da pritom osjećam ugodu, zainteresiranost da učim i napredujem i motivaciju da im se stalno vraćam. Znala sam da ako odaberem hobi koji me istinski ne zanima da ću od njega vrlo vjerojatno odustati čim mi se ukaže prilika.

Povezano: Kraj godine nam ovim trendom vraća vjeru u društvene mreže

Liz Sunshine

Hobiji koji su se pokazali uspješnima (ili barem donekle)

Teretana se pokazala sjajnom metodom. Mobitel ostavljam zaključanim barem sat vremena dok revno pumpam bicepse i gluteuse, i na njega uopće ne mislim. Knjige su nešto manje uspješan spasitelj. Pažnja koju mogu zadržati listajući stranice vjerojatno se s godinama drastično smanjila, a često je negdje pri ruci i generator bezveznih notifikacija kojeg nismo zaključali. No ono što se zasad pokazalo najuspješnijom metodom je – do it yourself. Na početku čitavog procesa otišla sam na nedjeljni buvljak. Od jedne sam gospođe otkupila čitavu kolekciju gumbi, u lokalnom dućanu za hobije opremila sam se setom igala, konaca i svih vrsta perlica, izvadila sam iz ormara stare sakoe koje ne nosim i spremila poneku fotografiju s Pinteresta u svoj novootvoreni inspo folder. Obećala sam si da se neću zamarati rezultatom jer se u ovu DIY avanturu upuštam zbog procesa, otvorenog uma i radoznala što mi sve taj proces može donijeti. Željela sam “projekt” koji traje. Da našijem dvije stotine gumbi na revere kaputa, rese na sve tkanine u stanu, pet stotina perlica na stari, već dugo nenošeni sako… Da zaboravim na vrijeme.

Povezano: 7 jednostavnih načina da osvježite staru odjeću bez korištenja šivaće mašine

Dogodilo se nešto zbilja sjajno. Nakon što sam se zadubila u proces um mi se “očistio” kao što se očisti kada neko vrijeme trčiš pa se noge počnu kretati same od sebe dovodeći te do nekog neobjašnjivog, meditativnog blaženstva. Jedan našiveni gumb slijedio je drugi, a kako se priča gradila i moj upcycled blazer postajao sve zanimljiviji – to sam imala manju potrebu stati.

Acielle/Style Du Monde

Spori hobiji koji nas vraćaju sadašnjem trenutku

Zanimljivo je da mi je takvo što palo na pamet baš u vrijeme kada slow hobbies ponovno imaju svoj trenutak. Ljudi su vjerojatno podjednako očajni i pronalaze slična rješenja za izlaz iz stanja koja im ne koriste. Kukičanje, izrada keramike, vrtlarenje, promatranje ptica, rješavanje križaljki ili naprosto ušivanje gumbi na kapute načini su da pronađemo mir u hektičnom svijetu i barem neko vrijeme živimo svjesno u sadašnjem trenutku. Riječ je i o hobijima koje ni s kim ne dijeliš jer njihova poanta nije da produkt završi na Instagram feedu već da kvalitetno provedeš vrijeme, da se odmoriš od scrollanja, vijesti i notifikacija i uroniš u spori proces stvaranja – opušteno i bez uspoređivanja, bez potrebe da unovčiš sve što radiš ili da sve što dotakneš bude perfektno. Ako ne znate s čime da krenete, naša kolegica Sonja već je napravila sjajan popis hobija kojima se možete baviti kod kuće.

Iako bi to bilo sjajno, moji DIY eksperimenti ne izgledaju tako da ih je kreirala Elsa Schiaparelli u najboljim danima, ali to nije ni važno. Trebalo mi je nekoliko pokušaja da shvatim kako našiti nizove perlica da se ne raspadnu čim trepnem. Nisam sasvim sigurna da sam to dokučila. No ono što jesam je metoda koja “radi” kada želim izbjeći crni ponor besciljnog scrollanja. Ako me u naredno vrijeme budete viđali u vintage sakoima s hrpom našivenih gumbi (koji će vam vjerojatno djelovati estetski rubno), neka bude jasno da to nije još jedan “običan” DIY projekt – to je terapija.