Znakovi da se netko vama blizak nalazi u (potencijalno) nasilnom odnosu

Prije nekih desetak godina, prijateljica je bila u vezi s dečkom za kojim je, simpatično rečeno, potpuno „izgubila glavu“. Markantan, visok, nasmijan, ležeran, onako malo a la Robert Pattinson look Na prvu mi se učinio kao sasvim logičan izbor za nju. No kako su tjedni prolazili, a naša druženja postajala sve češća, tek sam tada počela primjećivati kod njega promjene raspoloženja, impulzivne reakcije i dozu narcizma oko koje se nisam mogla odlučiti smatram li je zdravom i čak privlačnom, ili zapravo alarmantnom. Nažalost, pripisala sam ovom prvom.

Povezano: Nasilje nad ženama u regiji je alarmantno. Što učiniti kada mu svjedočite

Nekoliko mjeseci kasnije primila sam poruku te iste prijateljice sa slikom njezina modrog oka, hematoma po licu i tijelu, te informacijom da je bila u policijskoj postaji, ali da ne zna što dalje. „Ne znam zašto sam ga toliko isprovocirala“, „…bacio me na pod i vukao za kosu, bila sam prestravljena…“, „Osjećala sam se potpuno bespomoćno, nisam ga mogla smiriti, ne razumijem otkud to i zašto“… I druge slične rečenice odzvanjale su mi u ušima tjednima nakon toga. Ali većina ih se svodila na isto – šok i nevjericu da je osoba koju je toliko voljela bila spremna nanijeti joj bol, patnju i zlo.

Znakovi da je partner potencijalno nasilan

„Nasilni muškarac može biti vrlo vješt u izražavanju intenzivne ljubavi na početku veze, što je zamka u koju se lako upada. On nužno nema plan da povrijedi ili zlostavlja partnericu, ali njegova predodžba odnosa je takva da žena treba ispunjavati sva njegova očekivanja i potrebe. Da bi to postigao, nameće joj kontrolu i koristi prisilu“, objašnjava mi psihologinja Tanja Ignjatović iz Autonomnog ženskog centra. Dodaje da većina zlostavljača pokazuje „upozoravajuće signale” prije nego što se zlostavljanje pojavi otvoreno. U nastavku su neki od njih.

• Kada njihov partner s nepoštovanjem govori o bivšoj partnerici (ili o svim ženama), kada sebe opisuje kao žrtvu ili kad priznaje da je zlostavljao bivšu, ali to opravdava okolnostima.
• Ako ne poštuje partnericu, ponižava je ili ismijava, bilo u društvu ili nasamo, to je plodno tlo za zlostavljanje.
• Upozoravajuće je i kada idealizira i veliča partnericu (ne vidi nju, već svoju ideju idealne žene), jer može postati okrutan ako ne ispunjava njegova očekivanja.
• Često prebrzo definira vezu kao ozbiljnu, prebrzo planira zajedničku budućnost, brak, djecu, što može upućivati na želju da nametne kontrolu.
• Imaju snažnu potrebu kontrolirati partnerice. Na početku to rade suptilno. Kontrola se predstavlja kao ljubav, posvećenost i potreba da partneri stalno budu zajedno. Često počinje od izgleda i vremena, a zatim se širi na aktivnosti i odnose, postepeno zauzimajući sve aspekte njezina života.
• Ljubomora je jedan od najsigurnijih znakova da će u vezi u budućnosti biti nasilja. Problem je što se na početku maskira kao ljubav, pa je žene rijetko prepoznaju kao potrebu za posjedovanjem.
• Izolacija od bliskih osoba – članova obitelji, prijateljica, kolegica – ide ruku pod ruku s kontrolirajućim ponašanjem i ima više funkcija: usmjeriti je na jedini „mogući“ odnos (s partnerom), spriječiti „test realnosti“ (provjeru onoga što joj govori), prekinuti emocionalnu podršku i izvor pouzdanih informacija.

Drugi upozoravajući znakovi mogu biti neprihvaćanje odgovornosti (krivnje), usmjerenost samo na sebe, dvostruki standardi za vlastita i partneričina ponašanja, nepoštovanje njezinih želja i osjećaja vezanih uz seksualne odnose, izvrtanje njezinih riječi i izluđivanje, zastrašivanje kada je ljut, prijetnje i ucjene ako ga ostavi, konzumacija alkohola i narkotika. Fizičko nasilje, koje je najlakše prepoznati, ne mora biti prisutno; može se dogoditi samo jednom ili postojati kao prijetnja ili podsjetnik na to kako je prošla njegova bivša partnerica ili neka druga žena, ali može biti dovoljno da izazove paralizirajući strah.

Koja pitanja postaviti ako sumnjate da netko doživljava nasilje?

Psihologinja Ignjatović naglašava da je važno postavljati pitanja otvorenog tipa, jer ona ne pretpostavljaju odgovore i ostavljaju prostor da žena sama odluči želi li razgovarati i vlastitim riječima opisati što joj se događa, što misli i osjeća. „Ona mora imati kontrolu nad razgovorom jer joj je kontrola već oduzeta. Može se početi onim što se opaža i ponuditi razgovor o tome što se zbiva u partnerskom odnosu. Jako je važno dati joj vrijeme da ispriča događaje o kojima nije lako govoriti, ne popunjavati njezinu šutnju vlastitim pričanjem. Važno je pažljivo slušati, ne komentirati, ne procjenjivati, ne suditi i ne davati savjete. Treba prepoznati emociju – uznemirenost, zbunjenost, strah, krivnju – i omogućiti joj da o tome govori. Treba jasno reći ‘razumijem te’, ‘podržavam te’, ‘na tvojoj sam strani’, ‘ima izlaza’, ali joj i ostaviti mogućnost da sama kreira rješenje. Korisno je dati broj telefona ženske organizacije koju može anonimno nazvati, razgovarati povjerljivo, provjeriti svoje sumnje i napraviti siguran plan izlaska iz veze.“

Kako razgovarati s prijateljicama koje proživljavaju nasilje, a da im budemo stvarna podrška?

Ako ste primijetili neke znakove nasilja ili sumnjate na (potencijalno) nasilnog partnera, dolazimo do jednako zahtjevnog dijela. Kako prići prijateljici, kako razgovarati s njom? Nije lako razgovarati sa ženom koja svog partnera ne vidi kao zlostavljača, ni sebe kao žrtvu, koja ne uočava znakove da odnos nije ravnopravan i temeljen na međusobnom poštovanju, iako je to drugima možda potpuno jasno. Kako mi je rekla psihologinja Ignjatović, često se dogodi da ukazivanje na partnerova neprimjerena ponašanja kod žene koja ih ne tumači tako stvori dojam da su prijateljice ili rođaci ljubomorni na njezinu „sreću“.

„Dok je zaljubljena, dok voli partnera, ona će prihvaćati njegove zahtjeve i objašnjenja, mijenjati vlastito ponašanje da bi sačuvala vezu. Čak i kad prepoznaje neprimjerena ponašanja, sklona je vjerovati da je riječ o incidentima, opravdati ih, uvjeriti se da će, ako postane gore, moći otići. No to je opasna zamka. Što dulje ostaje u vezi, teže je iz nje izaći.“

Psihologinja objašnjava da prijateljice koje vide upozoravajuće znakove trebaju sljedeće:

• jasno izraziti zabrinutost
• navesti konkretna ponašanja, što i zašto nije u redu, bez napadanja njega ili veze
• ako prihvaća razgovor, podržati je da partneru postavi jasne granice, jer bi tako njegova kontrola, izolacija i zlostavljačko ponašanje postali vidljiviji
• biti oprezne – savjeti i „gotova rješenja“ ne pomažu, a uvidi i odluke moraju biti njezine
• nedvosmisleno podržati prijateljicu, njezine vrijednosti, dostojanstvo, samopoštovanje, snagu – sve ono što zlostavljač napada i potkopava
• reći joj da nije kriva za njegovo ponašanje i zlostavljanje
• ne prekidati odnos, ne ljutiti se, bez obzira na to što zlostavljač čini da je okrene protiv prijateljica ili obitelji
• dati joj jasnu poruku da su tu za nju, da su joj „vrata otvorena“, ponuditi podršku i praktičnu pomoć ako odluči otići