Tko je suvremena umjetnica koja razbija stoljetne obrasce Louvrea?

Kada je njezina slika Miss January u svibnju ove godine proglašena najskuplje prodanim djelom na aukciji neke žive umjetnice ikada, skromno mi je rekla: Ovo nije prvi korak prema ravnopravnosti. Prije mene bilo je mnogo onih koje su načinile druge umjetnice. Ali svakako jest jedan od koraka. Želim reći da je umjetničko tržište samo jedno od mjesta priznanja, ali ne nužno i ono najvrednije. Ako su drugi umjetnici koje poštujem dirnuti mojim radom, to mi je najveći kompliment. No da će umjetnost Marlene Dumas ostaviti značajan trag u povijesti, sada potvrđuje i vijest da je ovih dana postala prva suvremena umjetnica čija su djela uvrštena u stalni postav slavnog Louvrea.

Povezano: Razgovarali smo s Marlene Dumas čija je slika najskuplje djelo žive umjetnice ikada prodano na aukciji.

Naime, devet novih slika nizozemsko-južnoafričke umjetnice, izrađenih posebno za ovaj prostor, izloženo je na impresivnom zidu atrija Porte des Lions, na ulazu u Galeriju pet kontinenata i odjel za slikarstvo Louvrea, nedaleko od Grande Galerie. Blizina poznatih remek-djela slikarstva ima poseban značaj s obzirom na to da je njezin umjetnički rad duboko ukorijenjen u ovom mediju, stalno kombinirajući izvore i priče, slično misiji samog muzeja. Pod nazivom Liaisons (Veze), serija prikazuje lica koja, prema riječima umjetnice, nastaju pod dojmom „užasa“ suvremenog svijeta, a u priopćenju Louvrea navodi se da su neka lica „više apstraktna, druga izražajnija, dok pojedina zadržavaju tragove crteža“.

Courtesy of Louvre, photo by Anton Corbijn

Moja lica su mješavina prošlosti i sadašnjosti. Ne mogu slikati užase genocida koji se danas događaju, ali njihove sjene utječu na raspoloženje u kojem su ta lica nastajala. Portret se bavi sličnostima i prepoznavanjem poznatih ljudi. Lica se bave onima bez imena. Ona obuhvaćaju i one koji su dehumanizirani – izbjeglice, ljude označene kao strance, rekla je tim povodom.

Marlene Dumas, koju zastupa galerija David Zwirner, poznata je po gestualnim, gotovo sablasnim figurama i neobičnim kombinacijama boja koje zajedno sugeriraju misterij tuđeg srca, a osobito srca ljudi koje poznajemo. Djela koja su sada izložena u Louvreu slijede taj stil: zatvorena lica koja se stapaju u nijansama borovozelene, zemljane smeđe, svijetlonarančaste i izblijedjele plave.

Courtesy of Louvre, photo by Peter Cox, Eindhoven

U svojim radovima Marlene prikazuje ranjivost kako bi ogolila ono što se u svakodnevnom životu potiskuje ili ne vidi. Ona nije samo umjetnica, ona je umjetnica čija je umjetnost o ženama. Miss January iz 1997. godine postavlja niz teških pitanja o aproprijaciji i voajerizmu, a samo je djelo poznata kolekcionarska obitelj Rubell čuvala čak 25 godina prije nego što ga je prodala na Christie’s aukciji.

Slikati znači ući u neki drugi svijet. To nije moj dom, već neka vrsta vremenskog tunela – ili, točnije, zaboravljanje na vrijeme. Uvijek završim radeći kasno u noć jer mi je teško početi, ali kad počnem, teško mi je stati, objašnjavala mi je Marlene kako umjetnost za nju znači odlazak u paralelnu stvarnost. Iako je tek ove godine postigla tržišni uspjeh, pažnju kritike i publike privlači već desetljećima: 2008. godine bila je predmet retrospektivne izložbe u Muzeju moderne umjetnosti, a na Venecijanskom bijenalu 1995. predstavljala je Nizozemsku, gdje i živi. Tijekom godina sudjelovala je na četiri glavne izložbe Venecijanskog bijenala i dvaput na Documenti.

Courtesy of Louvre, photo by Peter Cox, Eindhoven

Postavka je stigla u Louvre u neugodnim okolnostima – samo nekoliko tjedana nakon ozbiljnog propusta u sigurnosnom sustavu i krađe krunskih dragulja iz 19. stoljeća. Ravnateljica Louvrea, Laurence des Cars, navela je u priopćenju da je Dumas bila „očit izbor“ za ovaj potez: Ona brani i predstavlja medij slikarstva kao rijetko tko, a njezin je rad zamišljen kao prostor koji spaja različite senzibilitete i podrijetla. Upravo to smo željeli postići novim uređenjem ovog prostora.