Yura je podijelio playlistu koja nas je rasplesala na snimanju naslovnice izdanja za studeni
Sonja Knežević5 studenoga, 2025
5 studenoga, 2025
Postoje određeni ljudi koji su rođeni zabavljači. Ne mislim samo na šaljivdžije i one s brojnim dosjetkama koji su uvijek najglasniji za stolom, već na osobe čija je energija toliko zarazna da spontano obuzima sve ostale u prostoriji. Oni vam ne moraju doviknuti: Hajde, pleši! Ne moraju vas čak ni uhvatiti za ruku i odvesti na sredinu plesnog podija. Velike su šanse da ste, kad ste u njihovom društvu, već na nogama i razigraniji nego ikad. Upravo je takva osoba Yura, model i zvijezda naslovnice Vogue Adria izdanja za mjesec studeni. Na snimanje cover storyja, na kojem je radio s fenomenalnom fotografkinjom Elizavetom Porodinom, Yura je donio toliko dobru energiju da je naš tim osjeća i danas.
Yura je svoj umjetnički put započeo sa šest godina, a još kao dijete izražavao je svoju kreativnost na različite načine — od slikanja i kiparstva, pa sve do modnog dizajna i plesa. Moglo bi se reći da je tu dječju radost i maštovitost prenio i u odrasli život, jer je danas izuzetno istaknuto lice u svijetu mode — Yurin proboj dogodio se kada je debitirao kao ekskluzivni model na Miu Miu reviji za proljeće/ljeto 2023. u Parizu — a i dalje se bavi plesom. Čim ga upoznate, postaje vam jasno da su glazba i pokret vrlo važan dio njegova identiteta. Ne samo da je svojim sjajnim pokretima svaku fotografiju učinio magičnom, već je svoju ljubav prema plesu prenio i na cijelu ekipu na snimanju, odlučivši pustiti svoju, vrlo pomno kuriranu playlistu. Od melankoličnih pjesama bendova Radiohead i Pink Floyd, pa sve do izvođačica poput Inne i Rihanne uz koje je nemoguće ne zaplesati, njegova je playlista fuzija različitih žanrova jer, kako kaže, za pjesmu koja vas tjera na ples “nema formule — sve ovisi o raspoloženju u tom trenutku”.
Inspirirani njegovim pokretima i plesom, postavili smo mu nekoliko pitanja o vječnoj opojnosti melodije.

Photo: Elizaveta Porodina
Nikada to zapravo ne analiziram… samo slušam i puštam da tijelo reagira na ritam. Većinu vremena ni ne primjećujem što točno radim, kako se krećem ili izgledam dok sve ne prođe. Glazba me potpuno obuzme i prepustim se osjećaju.
Trenutno je to Missing od Everything But The Girl, remiksirana od Todda Terryja. Djeluje nostalgično, kao da je izgubljena u prošlosti, a opet ponovno otkrivena. Kad bi imala oblik, bila bi val oceana koji se stalno mijenja, kreće i nikad ne staje — baš kao i ja.
Može. Ponekad mirno držanje tijela zahtijeva više truda nego bilo koji dinamičan pokret. Kad si potpuno miran, možeš osjetiti vlastiti ritam iznutra — puls ili srce — i moraš ga kontrolirati. Ponekad je biti miran čak i teže od bilo kojeg pokreta.
Kad je svjetlo hladno i jako, djeluje invazivno i tjera me da se krećem oštrije kroz njega. Kad je mekše, toplije ili tamnije, potpuno poludim, izgubim sebe… mozak se isključi i ne vidim niti mislim ni o čemu osim o primarnoj energiji i vibracijama ritma i melodije u tijelu..
Ne osjećam krivnju zbog glazbe ili uživanja u njoj… Ako mi se sviđa — uživam. Glazba je tu zbog toga, pa čemu krivnja? Ako ipak moram izabrati, vjerojatno bih rekao nešto s albuma Hot European Summer od Miss Bashful. Ne osjećam se krivo, već… vruće i europski.
U nastavku dijelimo Yurinu playlistu koju vrtimo na repeatu.