MĪMĪ i FY odvele su nas u backstage svog prvog partyja u najpoznatijem pariškom klubu

Duboko – i pomalo deluzivno – vjerujem da životni poziv pronalazi nas, a ne obrnuto. The Call of Destiny, moderno bi interpretirali Jungove ideje o unutarnjem pozivu koji nas vodi prema individualnosti i putu koji nam je namijenjen, kroz snove, snažne impulse i sinkronicitete. Nesvjesno i nužno. Kada sam nedavno razgovarala sa SebastiAnom, producentom za Saint Laurent, srpskog podrijetla, rekao mi je nešto vrlo slično – sve što je danas, počelo je od nekadašnje neobjašnjive i gotovo instinktivne opsesije računalima. Kao tinejdžer devedesetih, nekoliko godina prije nego što će pokrenuti vlastitu izdavačku kuću, provodio je noći simulirajući stvarnost glazbenog studija u svojoj sobi, uz čitav dijapazon Warp izvođača koji su u tom razdoblju bili sinonim za eksperimentalni elektronički zvuk (Aphex Twin, Autechre, Björk). U tom je ritmu i disao, i sanjao, i stvarao.

Nekoliko sati prije prvog nastupa najpoznatijeg beogradskog DJ dua MĪMĪ (Miroslava) i Fackin Yome (Maja) u Gate Clubu u Parizu, dok razgovaramo o toj velikoj prekretnici, na trenutak poželim ih vratiti na same početke – do tog prvog impulsa – morala je postojati neka naznaka, poveznica s onim što su u međuvremenu postale. Mene je privukla želja za pjevanjem i apsolutna odsutnost sluha za isto (smijeh). Uvijek sam željela imati rock & roll bend, ali kad sam prihvatila da stvarno loše pjevam, razmišljala sam na koji način bih mogla ostati povezana s glazbom na razini višoj od hobija. Kao mlađa sam stalno slagala kompilacije, playliste za prijatelje i onda mi je u jednom trenutku netko predložio – “ti bi trebala biti disc jockey”. Počela sam birati glazbu za neke barove i lokalne klubove, i tako je sve počelo, započinje Maja.

Photo: Ioanna Gaz

Odrastanje u Beogradu nesumnjivo je imalo jedinstven utjecaj. Scena je bila raznolika, svaki se dan nešto događalo, a mi smo kao ekipa stalno izlazili – svirke, klubovi, zabave… jednostavno sam poželjela biti dio svega toga. U prethodnom desetljeću nastupale su na događanjima poput Hi Ibiza, Klein Phönix, Day Zero Tulum, Exit Festivala i Yoyo Palais de Tokyo, a već treću godinu zaredom rezidentice su kluba Moni na Mikonosu. Kako je došlo do najnovijeg projekta pod nazivom MIMÍ x FY present Few Good DJs u Parizu? Dobile smo poziv za suradnju iz Gate kluba; budući da smo već poznavale tim i imale lijep odnos i energiju, predložili su nam rezidenciju, odnosno da jednom mjesečno tijekom zimske sezone imamo svoju večer. Few Good DJs naziv je naše agencije, koju smo osnovale s još nekoliko prijatelja iz kluba Moni na Mikonosu, gdje smo rezidentice već petu godinu zaredom, i savršeno se uklopilo u koncept – jer će svakog mjeseca nastupati nekoliko dobrih DJ-eva.

Photo: Ioanna Gaz

Prva u nizu zabava održana je za Halloween proteklog vikenda, a ugostile su DJ Kozea, čija su povijest i utjecaj na elektroničku glazbu nenadmašni. Imati DJ Kozea na prvoj zabavi bilo nam je nezamislivo. Obje smo velike obožavateljice njegove produkcije, glazbe koju stvara s drugim izvođačima, i to ne samo kao DJ-ice, već kao prave obožavateljice u punom smislu te riječi (smijeh), nadovezuje se Mimi. Presretne smo što je prihvatio naš poziv i jedva smo čekale da se sve to dogodi. Atmosfera je bila luda i nezaboravna – od energije do ljudi – pridružilo nam se i mnogo naših prijatelja, tako da smo bile presretne.

Photo: Ioanna Gaz

Photo: Ioanna Gaz

U skladu sa svojom filozofijom, njihova je zamisao da njihova DJ selekcija bude u znaku friends & family affair, a ne mogu opisati koliko sam tada željela biti dio tog trenutka kada je djelić Beograda predvodio parišku klupsku scenu, okruženu svim tim dobro poznatim licima. U tom kontekstu, moram se osvrnuti i na spomenutu scenu – ima li dovoljno prostora za eksperimentiranje i stvaranje nečega istinski novog u ovom trenutku? Pariz je definitivno jedna od najuzbudljivijih destinacija za izlaske. Ima toliko klubova, događanja, koncerata, da je teško sve i stići. Naravno da ima prostora i za nove projekte, klubove, evente, ali tu su i klubovi koji postoje više od 30 godina, poput Rexa, koji i danas radi punom parom.

Photo: Ioanna Gaz

Njihov glazbeni stil inspiriran je širokim spektrom zvuka koji obuhvaća house, techno, elektroničku glazbu, melodic house, acid house, deep house, uz zajedničku ljubav prema disco glazbi. Dijelile su pozornicu s izvođačima kao što su Âme, Adriatique, Agoria, Aera, Argy, Avangart Tabldot, Carlita, Damian Lazarus, DJ Gregory – i uvijek kada razgovaram s kreativcima, zanima me kako se održava ta strast za stvaranjem, istraživanjem i neprekidnim (samo)otkrivanjem, posebno onda kada ta strast postane posao. Never stop digging! Digging je jedna od najvažnijih stvari koje radiš kada si DJ. Naravno, uz poznavanje tehničkih aspekata, opreme, razumijevanja zvuka, beat matchinga… svakodnevno istraživanje glazbe, preslušavanje raznih žanrova, starije i novije glazbe, sve je to od iznimne važnosti. Omogućuje stjecanje raznolikosti u setovima, pomaže u samopouzdanju, kao i u izgradnji osobnosti performera i sposobnosti da “pročitaš” publiku. Na kraju krajeva, DJ je onaj koji za vas odabire glazbu – i to nikada ne bi trebalo shvaćati zdravo za gotovo.

Photo: Ioanna Gaz

Photo: Ioanna Gaz

Stil je neodvojiv dio njihova identiteta, pa iako mi se čini da im to dolazi potpuno prirodno, zanima me kako izgleda jedan njihov dan uoči nastupa i koliko je u svemu tome zapravo promišljenih priprema? Uglavnom se trudimo da večer prije nastupa bude – ako je moguće – mirna. U Parizu obiđemo pomalo od svega: šetnju gradom s Goldie, možda neku galeriju, neki cool bar ili ručak s prijateljima, malo više šopinga – nećemo lagati (smijeh) – a navečer, par sati prije nastupa, spremamo se za klub i odmaramo u hotelu. Iako imam dojam da se u Parizu osjećaju kao kod kuće, Mimi i Maja naglašavaju da ne planiraju napustiti Mikonos. Mikonos i dalje ostaje naša baza, i tijekom zime i ljeti. Ovo nam je treća zima ovdje i ne bismo ništa mijenjale – lijepo vrijeme, najljepše more i prazni otok.

Photo: Ioanna Gaz

Za kraj, želimo ih vidjeti i čuti u Beogradu, iako smo svjesni da Beograd trenutno nema mnogo razloga za slavlje. Voljele bismo i mi – Beograd je naš grad i nedostaje nam – ali trenutno nije trenutak za zabavu dok su ljudi na ulicama i bore se za pravdu. Nadamo se da ćemo u tim borbama ustrajati i uspjeti, te da će doći vrijeme za slavlje – do tada, vidimo se na ulici!

Photo: Ioanna Gaz