Moji omiljeni Vogue trenuci u serijama i filmovima (i zašto znam da su izmišljeni)
Tina Lončar4 studenoga, 2025
4 studenoga, 2025
Vogue je poprilično omiljen gost na malim ekranima. U radnjama serija i filmova obično zaživi kroz neku nepopustljivu urednicu od koje se svima ledi krv u žilama ili kroz ambicioznu, ali pomalo šeprtljavu novinarku koja je o karijeri u Vogueu maštala od vremena kad je bila djevojčica, negdje u isto vrijeme kada je skicirala svoju vjenčanicu iz snova.Vogue se pojavljuje i u krimi seriji Murder, She Wrote, u epizodi dovitljivo nazvanoj A Fashionable Way to Die, ali i kao magazin koji je zadužen da, kroz svoj feature, doprinese imidžu veleposlanice Kate Wyler u The Diplomatu. Sve je to dio šire slike o magazinu koji je odavno prerastao granice izdavaštva i postao ikona pop-kulture, ali i slike koju javnost gradi o Vogueu kroz te fikcionalne prikaze.
Ponovno sam pogledala neke od svojih omiljenih Vogue trenutaka u filmovima i serijama kako bih pokušala raščlaniti što je fikcija, a što (bih voljela da) je istina.
U sedamnaestoj epizodi četvrte sezone, Carrie (Vogue-me-nahrani-više-od-večere) Bradshaw slavodobitno ulazi u ured nutritivno najbogatijeg magazina na svijetu. Nakon što smo se u prethodnim epizodama upoznali s njezinim velebnim spisateljskim umijećem kroz kolumne u koje uvijek uplete intrigantni, egzistencijalistički narativ, Carrie prpošno ulazi u redakciju Voguea s novom frizurom (i novom hipotekom) kako bi čula urednički feedback na svoj prvi članak o modnim dodacima. U uredu ju dočekaju urednica Enid, stroga i neumoljiva kakve su sve Vogue urednice na malim ekranima, i Julian, tip za kojeg nitko točno ne zna što radi. “Prada haljina bi se uvijek trebala nositi u paru s investicijskim bankarom” samo je jedna, od očito mnogo “modnih” doskočica za koju joj Enid odriješito kažu da “nisu Vogue”.
Povezano: Sve u čemu se ne slažem s Carrie Bradshaw (i momenti koje razumijem)
Nakon što Julian pretrči ulizivački maraton kako bi spasio samopouzdanje Carrie, Enid ne pokazuje ni trunku interesa da ju tetoši. “Samo si riječ sex zamijenila rječju stil”, kaže joj usrećivši sve kolumnistice koje su godinama pokušale shvatiti korelaciju između Carrinog talenta i broja skupih cipela. Carrie se onda, iz očaja, napije martinija s Julianom, i malo je dramatična oko toga koliko je podbacila. Nakon što je neprihvatljivo puno radnih sati potrošila na članak od 500 riječi o torbama, završila ga je u neko gluho doba noći i proslavila u Vogue garderobi gdje svi članovi Vogue uredništva, s pogledom na cipele, slave objave svojih članaka. Slavlje joj uništi Julian, lik za kojeg nitko ne zna što radi, a koji se ničim izazvan skine do gaća. Šokirana, ali i navikla da su muškarci svinje, Carrie ne odustaje od svog sna. Nakon eskapade u čudesnoj Vogue garderobi svakih mjesec dana dolazi u redakciju, a njezin odnos s Enid drastično se popravlja nakon što joj Carrie saopći da “možda ne zna puno o muškarcima, ali bome zna o cipelama”. Svi se prpošno nasmiju toj doskočici.
Kako znam da je riječ o fikciji? Postoji li zbilja netko toliko strpljiv da danima čeka članak o torbama?
Što mi se posebno svidjelo? Martini prije podne i Vogue garderoba u kojoj se (nakon sesije ispijanja martinija) sastajemo da obuvamo skupe dizajnerske cipele i slavimo članke.
Keri Russell glumi veteranku američke diplomacije Kate Wyler. Usred međunarodne krize izazvane napadom na britanski nosač zrakoplova u Perzijskom zaljevu, u kojem je poginuo 41 mornar, Wyler dobiva premještaj na dužnost veleposlanice SAD-a u Ujedinjenom Kraljevstvu. Iako zna nema mnogo izbora, posao prihvaća nevoljko. Ta se nevoljkost već na prvi pogled odražava u stanju njezine frizure koja nam evidentno daje do znanja da Kate nije fan regeneratora. No, pustimo sad to. Kako bi novoj veleposlanici podigli rejting, netko u ambasadi dođe do pametnog zaključka – treba joj pošteni feature u medijima koji će je predstaviti kao stručnu, ali chic veleposlanicu koja sve probleme, koliko god zapleteni bili, rješava kao od šale.
Kada Kate pita tko će raditi taj ekskluzivni feature, odgovore joj da će to biti British Vogue (op.a. tko drugi?). Ona pristaje iako nije žena od fotografiranja, za nju su to sve besmislice i opet je sva smorena. No profesionalna i pragmatična kakva jest, taj zadatak shvati ozbiljno pa se konačno složi s time da joj urede frizuru i odjenu lijepu haljinu. Ja nisam Pepeljuga. Ovdje sam zbog trideset pogreba, odbrusi ipak kako bi još jednom istaknula koliko joj je njoj ozbiljnoj to sve banalno i bezveze. Nakon što je na trijemu Winfield Housea utjelovila svoju “unutrašnju Cindy Crawford” i uživljeno dva sata mahala fotografu iz kočije u stilu Lady Diana getting married, iznervirano skida haljinu sa sebe i, kao što to priliči veleposlanicama, legne na stepenište u negližeu kako bi došla k sebi. Stravično je smorena. Ne može više.
Kako znam da je riječ o fikciji? Nitko nije smoren kad British Vogue radi feature. Nama ne možeš muljati, Kate Wyler!
Što mi se posebno svidjelo? To što je zbog Voguea konačno poduzela nešto s kosom.
Grace i njezin suprug Leo odluče prirediti večeru za prijatelje, no nitko nije ni slutio da će ona dobiti pravi Televisa Presenta trenutak. Naime, Leo je, unatoč tome što je sve mirisalo na katastrofu, u goste neočekivano pozvao svoju bivšu djevojku koju je slučajno sreo u podzemnoj. Uglavnom, ta kobna djevojka je Diane, urednica u Vogueu, a ispostavit će se i da je jedina žena s kojom je Will ikad spavao. Ta spoznaja prouzrokovat će nekoliko blagih srčanih udara kod Grace koja pritom neće skrivati svoje ljubomorne ispade. Diane (Mira Sorvino) je zgodna i chic, došla je klasično senzualna u crnom i s kosom koja izgleda kao da sve Vogue članke o kosi zna napamet. Tek nakon što su se upoznale, Diane nudi svoju crvenu Birkinicu Grace jer kad “pišeš za Vogue dobivaš tone svega i svačega”. Jack i Karen tipično potpaljuju atmosferu i pritom se vrlo dobro zabavljaju. Iako nitko nije tražio crticu iz redakcije, Diane se tijekom večere nonšalantno našali kako je zadovoljna s hranom jer u Vogueu nitko ništa ne jede na rođendanskim partyjima. Na kraju se ispostavi da je Diane dosta neuravnotežena, što nije posebno neobično jer u toj seriji nitko nije jel’ uravnotežen.
Po čemu znam da je riječ o fikciji? Prvo. Ne znam nikoga tko je dobio Birkinicu na poklon. Drugo. Vogue urednica bi se odrekla Birkinice samo pod uvjetom da je riječ o otkupnini za njezinu otetu čivavu. Treće. Fashion ljudi jedu (vjerujte mi!).
Što mi se posebno svidjelo? To što postoji barem i malena šansa da ću dobiti Birkinicu na poklon.
Michele (Lisa Kudrow) i Romy (da, opet Mira Sorvino) su nerazdvojne prijateljice iz srednje škole koje, za desetu obljetnicu mature, žele impresionirati svoje bivše kolegice – posebno popularnu grupicu zlobnih djevojaka koje su ih sustavno maltretirale u tinejdžerskim danima. Kao da proslave mature nisu već same po sebi obojene notama horora, naivne drugarice osmisle priču koja će ih prikazati uspješnima u očima srednjoškolske A-liste daveža. Romy posudi Jaguara od kolege, a Michele se pobrine da dođu u elegantnim crnim odijelima kakve nose “uspješne poduzetnice” koje su “osmislile Post-it papiriće”.
Kada je njihova laž otkrivena, odluče biti to što jesu i vrate se na proslavu mature u svojim outfitima – ružičastoj i plavoj mini metalik haljini koje strše iz dosadnog dresscodea kao božićne lampice u lipnju. Srednjoškolska zlobnica Christie izruguje njihovu odjeću, kao što su zlobnice izrugivale nekoć, no Lisa Luder (Elaine Hendrix), nekadašnja A-list bitch – koja je sada zamjenica modne urednice u Vogueu – staje na stranu Romy i Michele. “Zapravo, Christie, imaju lijepe linije; zabavnu, razigranu upotrebu boja. Sve u svemu, moram reći da stvarno…nisu loše”, govori bez zadrške Lisa dodajući tom velebnom momentu prstohvat osvete za svaku situaciju kada je izjavila da joj se sviđa dezen nečije haljine, a one su je prijekorno ošinule pogledom. Ka-ching!
Po čemu znam da je riječ o fikciji? Nema fikcije. Sve je točno prikazano. Volimo Lise u svom timu!
Što mi se posebno svidjelo? Lisa nije samo modna urednica u Vogueu, Lisa je borac za pravdu koja mora biti zadovoljena.