Nije meditacija ni joga - ova mala navika mi pomaže da se osjećam smirenije i sretnije svaki dan

Prestala sam koristiti automatski aparat za kavu i vratila se onom starom, talijanskom. I ne, nije zato što mi se više sviđa okus ni zato što troši manje kave. Razlog je sasvim drugi: zato što mi dan počinjem drukčije. Umjesto da samo pritisnem gumb i u nekoliko sekundi dobijem kavu (uz onaj užasan zvuk mljevenja) radije se vraćam malom ritualu pripreme, uživam u tišini i mirisu prve kave. Tišina i aroma ispunjavaju kuhinju i da, to me čini sretnom. Zvuči pomalo poetično, ali je stvarno. Vrlo stvarno.

Iako sam dugo štedjela za tu superautomatsku mašinu koja u trenu napravi kavu i tehnički savršeno obavlja svoj posao, s njom upadam u onaj poznati autopilot način funkcioniranja i to već prije nego što izađem iz stana. A istina je da mi držati taj autopilot ugašenim (barem do trenutka kad zakoračim u metro) pomaže da pronađem neki drugačiji osjećaj sreće.

Možda sve ovo zvuči pomalo pretjerano pa čak i besmisleno onima koji obožavaju tehnološke novotarije koje nam “olakšavaju život”, ali zapravo je samo primjer onoga što psiholozi često preporučuju: dati vrijednost svakodnevici, slaviti male geste, pronaći smisao u rutini i prestati živjeti u “jedva čekanju” (čekajući vikend, blagdane, godišnji odmor…). Taj trenutak svjesne pauze, kada usporimo i obratimo pažnju na ono što radimo (jer i sama sporost šalje mozgu vrlo pozitivan signal) pomaže mi da se osjećam manje preplavljeno.

Kao što učim uživati u mirisu prve jutarnje kave, ovaj se mali mentalni trening može primijeniti na bezbroj načina: u razgovoru s kolegicom, u ručku bez ekrana, u seriji koju gledate svaku večer.

Cijeniti male stvari smiruje živčani sustav i snižava razinu kortizola

Svaki put kad od nečeg svakodnevnog napravimo mali poseban trenutak, zapravo smanjujemo razinu kortizola u tijelu. Tako to objašnjava psihologinja Brenda de la Peña, osnivačica platforme za cjelovito zdravlje Combrension:

“Iz psihološke perspektive, slavljenje malih stvari nipošto nije trivijalno. To je način da reguliramo i čuvamo svoj živčani sustav. Kad radost i ispunjenost povezujemo isključivo s velikim trenucima, tijelo izlažemo stalnim usponima i padovima razine kortizola. Navikli smo živjeti u stalnom iščekivanju, kao da je blagostanje nešto što nas tek čeka, a ne iskustvo koje možemo doživjeti upravo sada.”

@arizona_muse

Prednosti usporavanja i svjesnog obavljanja svakodnevnih stvari

U želji da stignem sve, navikla sam sve raditi brzo, iako često zapravo nema stvarne žurbe. Mislim da tako “dobivam vrijeme” i da ću uspjeti prekrižiti sve zadatke s popisa. No otkako svjesno usporavam i pronalazim zadovoljstvo u sitnicama, osjećam se smirenije i fokusiranije.

“Cijeniti male stvari počinje već s usporavanjem vlastitog ritma,” objašnjava Brenda de la Peña. “Kada su tijelo i um u survival mode-u s visokom razinom kortizola i mislima koje stalno bježe prema onome ‘što slijedi’, nemoguće je osjetiti zadovoljstvo sadašnjeg trenutka. I obično smo učinkovitiji kad radimo smireno. Kad žurimo, veće su šanse da pogriješimo, dobijemo lošije rezultate, ili da moramo sve ponavljati, što nam na kraju oduzme više vremena. Zato je prvi korak uvoditi male, nježne fiziološke promjene: disati sporije i dublje, odmarati bez osjećaja krivnje, jesti svjesno. Mozak može registrirati užitak samo kada se osjeća sigurno.

Kako trenirati pažnju i prisutnost u svakodnevici

Prema psihologinji Mireni Eguiari Arrázoli iz Instituta Psicológico Cláritas, moguće je prijeći s autopilota na ono što ona naziva trening svjesne pažnje u svakodnevici.

“Radi se o tome da svjesno napravimo male pauze tijekom dana. Da se, primjerice, usredotočimo na okus kave ili na nečiji smijeh. Na taj način treniramo mozak da prepoznaje užitak u onome što se ponavlja. Stvaranje jednostavnih i ponavljajućih dnevnih rituala pomaže nam da ukorijenimo svoj dan i dobijemo emocionalnu strukturu. Uzmemo li nekoliko minuta da u miru doručkujemo ili poslušamo glazbu koja nam se sviđa, to su sve načini da njegujemo tu svjesnost.”

Dodaje i da je važno prepoznati i cijeniti nevidljiv rad, ali i male životne radosti koje često uzimamo zdravo za gotovo. Svatko može pronaći svoj način da to prakticira, no evo nekoliko primjera “malih stvari” koje, kako kaže Eguiara Arrázola, pomažu da treniramo mozak da prepozna užitak u svakodnevnim sitnicama:

• Obratiti pažnju na okus kave.
• Uživati u pogledu na uredan dom.
• Razgovarati s prijateljima.
• Pozdraviti susjeda ili susjedu koje dugo nismo vidjeli.
• Ići u teretanu s prijateljicama i uživati u razgovoru na putu kući.
• Upaliti svijeću na kraju dana.
• Poslušati pjesmu koju volite.
• Osjetiti zadovoljstvo jer ste danas ostvarili ono što ste planirali.

Vogue.es