Romantični filmovi koji su na nas ostavili dubok dojam

Prošla godina je iznjedrila velike filmove, filmove koji su uzrokovali kontroverze, filmove koji su rušili rekorde na kino blagajnama, filmove koji su pokrenuli i trendove u modi, popularnoj kulturi i sl. Isto tako je u prošloj godini prikazano nekoliko filmova koji se nalaze u posve drugom svijetu od onoga u kojemu obitavaju Oppenheimer, Barbie, Killers of the Flower Moon i drugih velikih filmova koji su okupirali kino blagajne i medijski prostor. Prošla godina je bila i godina “ljubavi i tuge na filmu”; ovo su romantični filmovi zbog kojih ćete posegnuti za maramicama. Iako zvuči pomalo otrcano, da, stvarno jest tako.

All of Us Strangers

Prvo sam pogledala All of Us Strangers jer sam sredinom dvijetisućitih pročitala odličan engleski prijevod romana “Strangers” japanskog autora Taichija Yamade. Razlog zbog kojeg sam ga čitala jest da sam slučajno naišla na podatak da je krajem osamdesetih japanski izvornik osvojio Yamamoto Shūgorō nagradu za najbolji tzv. human-interest roman. “Human-interest” je bio pojam koji je početkom dvadesetog stoljeća isto tako obilježavao jednu granu novinarstva koju bismo mogli okarakterizirati kao i manipulativno, senzacionalističko, “žuto” novinarstvo. Bez brige, nagrada koju je ovaj roman osvojim ne nagrađuje takve priče.

Roman je bio hit i godinu, dvije nakon njegovog izlaženja snimljen je film The Discarnates, a koji je režirao Obayashi Nobuhiko. Tako da ova priča ima značaj, povijest, veliki interes i momentalno me privukla kada sam vidjela da će u novom filmu glumiti Paul Mescal i Andrew Scott. Nakon gledanja mogu samo istaknuti da se radi o duboko osobnom portretu novootkrivene ljubavi i traumatične prošlosti, i ako vam se gleda emocionalno remek-djelo, ovo je film koji trebate pogledati.

Past Lives

Sljedeći film na “watch” listi je Past Lives. Film je američka romantična drama koju je napisala i režirala Celine Song. Tako ga opisuju, kao romantičnu dramu. Ja bih još dodala emocionalno razarajuća drama. Glavne uloge tumače Greta Lee, Teo Yoo i John Magaro. Film prati dvoje prijatelja iz djetinjstva tijekom dvadeset i četiri godine dok razmišljaju o prirodi svoje veze dok se udaljuju, živeći različite živote. Nakon gledanja nisam mogla vjerovati da je ovo dugometražni filmski debi režiserke. Jer film me ostavio u bujici osjećaja. Kao da sam u sat i četrdeset minuta preživjela pet godina emocija. Emotivan kraj me podsjetio i na In the Mood for Love Wong Kar-waija. Gledala sam ga kroz suze; Tony Leung je plakao na ekranu, ja sam plakala ispred ekrana, svi smo (neizbježno) plakali.

Red, White & Royal Blue

Film Red, White & Royal Blue snimljen je prema istoimenom bestselleru Caseyja McQuistona. Knjiga i film donose posve nevjerojatnu priču o sinu američkog predsjednika koji se zaljubi u princa od Walesa. Da, dobro ste pročitali. Isprva skeptična, mislila sam si da se radi o lošem ljubiću (knjiga i film), zatim znatiželjna (u filmu glume Stephen Fry i Uma Thurman), na kraju, nakon gledanja sam ostala – zadovoljna. Film nije vrhunsko ostvarenje, ali je dobra zabava. I obrađuje temu koja bi stvarno malo kome pala na pamet.

Shortcomings

Shortcomings je zabavan film koji potpisuje režiser Randall Park. I to mu je prvi dugometražni film. Na ovom popisu je prosjek prvijenaca popriličan. Izgleda da su teme ljubavi i tuge prilično dobar izbor za filmski debi. To je odlučio i Park, inače uspješan glumac, te snimio film prema romanu autora Adriana Tominea, a koji je zaslužan i za scenarij. Odabir teme mu je bio pun pogodak jer se u njoj snašao kao “riba u vodi”. Iako se radi o romantičnoj drami, za razliku od mnogih, ova završava mnogo iskrenije i istinitije od velike većine romantičnih drama te upravo zbog toga zaslužuje gledanje.

Afire

Nakon jako dobrog filma Undine koji sam gledala na “na zahtjev” 2020. na Zagreb Film Festivalu, sljedeći film režisera Christiana Petzolda odmah mi se našao na listi filmova koje trebam pogledati. Afire je njegov sljedeći film i usudila bih se kazati da je još bolji od prethodnog. Pratimo mladog pisca Leona koji planira provesti mirno radno ljeto sa svojim prijateljem Felixom u kućici na Baltičkom moru. Od samog početka ništa ne ide po planu. Na putu im se pokvari auto, a kada konačno stignu, susreću neočekivanu gošću, zagonetnu Nadju. Dvojac se ubrzo pretvara u trio, a potom i kvartet, što se Leonu nikako ne sviđa. U okolici se dese požari i njih četvero ostaje zarobljeno u baltičkoj idili s napetim, uzburkanim i eksplozivnim emocijama. Ova sporoizgarajuća(!) njemačka drama donosi izmjenu seksualne napetosti i izljeve bijesa, dvije krajnosti spektra ljubavi i tuge. Film je osvojio Srebrnog medvjeda na Berlinaleu, opravdano.

Fallen Leaves

Na prošlogodišnjem Cannesu je premijerno prikazan dvadeseti film Akija Kaurismäkija, Fallen Leaves gdje je i osvojio nagradu žirija. Aki Kaurismäki se s ovim filmom najviše približio žanru romantične drame. Film donosi priču o ženi i muškarcu, izgubljenim pojedincima, u potrazi za ljubavlju, koji se slučajno upoznaju u karaoke baru. Retro paleta boja filma kao da ukazuje na emocionalna stanja, i iako se radi o priči smještenoj u današnji Helsinki, imala sam osjećaj kao da gledam Helsinki iz sredine dvadesetog stoljeća. No upoznajmo likove; Ansa je radila u supermarketu, no izgubi posao jer je uzela pakiranje sira kojem je istekao rok trajanja. Holappa je fizički radnik koji ostane bez posla jer pije. Njihov slučajan susret u karaoke baru vodi do neke vrste probnog udvaranja. Oni dijele jako malo riječi, ali tišine tišina je opipljiva, ispunjena žudnjom. Kao i u ostalim Kaurismäkijevim filmovima teško se postiže sreća i zadovoljstvo, no ovaj film donosi kraj koji budi nadu na jedan čudan, pomalo uvrnuto šarmantan način.

Passages

Passages je francuska drama koju je napisao i režirao Ira Sachs, a glume Franz Rogowski, Ben Whishaw i Adèle Exarchopoulos. Priznajem film sam gledala zbog Bena Whishawa, ali priča je ono što me podjednako zaintrigiralo. Naime, radi se o ljubavnom trokutu koji čine dva gay muškarca i strejt žena. Mladi filmaš vara svog supruga sa ženom i nakon niza događaja i njihovih odluka koji slijede shvatila sam da gledam tugu i bol upakirane unutar jedne fascinantne avanture. Netko je u moru komentara na (nekima) kontroverznu scenu seksa u filmu na internetu napisao da je ovdje seks zapravo zaplet. Složila bih se. I dodala da upravo zbog toga film nije – romantičan, barem ne u klasičnom, tradicionalnom smislu riječi. Ira Sachs je nakon meni razočaravajućeg filma Frankie s Isabelle Huppert iz 2021. godine sada napravio jako dobar film.