Je li trenutno najgledaniji film na Netflixu s Keirom Knightley vrijedan gledanja?

Još jedan tjedan, još jedan glamurozni triler o bogatima koji čine užasne stvari, ovog puta na brodu, pomislila sam kada sam pročitala sinopsis filma The Woman in Cabin 10. I nisam se mnogo varala: zamislite The Girl on the Train pomiješan s jezivim sjajem The Perfect Couple. Pejzaži su zadivljujući, jahta izgleda kao luksuzno i zlokobno skrovište milijardera, a Keira Knightley je u ulozi napete i upečatljive novinarke Lo. Na papiru scenarij u startu djeluje kao već viđeni psihološki triler: žena tvrdi da je svjedočila zločinu, a svi oko nje je proglašavaju histeričnom. No, kao netko sklon vjerovati da će se više puta ispričana priča ovaj put ipak završiti drugačije (spoiler alert: neće), dala sam mu šansu. Jedna perspektiva djelovala je obećavajuće: adaptacija romana Ruth Ware imala je za cilj prenijeti tipičan zaplet u svijet gaslightinga i opscene moći, podsjećajući nas koliko se društvo brzo savija da bi zaštitilo muškarce na vrhu. Što bi bila izvrsna poruka da je u tome uspjela.

O čemu se radi? Novinarka po imenu Laura Blacklock, koju tumači Keira Knightley, prima poziv da se ukrca na ogromnu privatnu jahtu punu poznatih uzvanika, na poziv zagonetnog bogataša Richarda Bullmera (Guy Pearce). On ih želi prevesti do svečane večere u norveškim fjordovima, gdje će objaviti vijesti o humanitarnoj fondaciji svoje supruge Anne (Lisa Loven Kongsli), teško oboljele od raka.Kada jahta isplovi, Laura tijekom noći svjedoči nečemu duboko uznemirujućem u vezi s gošćom iz kabine broj 10 – kabine pored nje – ali niti jedan od gostiju niti članova posade ne vjeruje njenoj priči. Je li sve to fikcija uzrokovana prethodnim traumatičnim iskustvima koja je doživjela tijekom svog istraživačkog rada? Ili se to zaista dogodilo? Činjenica je da ćete ostati prikovani za ekran.

Photo: Netflix

Među komično „Agatha-Christie“ putnicima su i Laurin bivši dečko Ben (David Ajala), Bullmerov osobni liječnik dr. Mehta (Art Malik), arogantni biznismen Thomas Heatherley (David Morrissey) i njegova rijetko trijezna supruga Heidi (Hannah Waddingham), influencerica Grace (Kaya Scodelario), umišljeni mondeni Adam (Daniel Ings) i pop-pjevač Danny (Paul Kaye). Na prvi pogled, sve to djeluje zabavno, i sama apsurdnost situacije gotovo održava film na površini, ali ova dramatika ubrzo se raspada.

Naime, opasnost postaje opipljiva u svakom kadru: hodnici obloženi ogledalima, sjajne palube i blistave površine odražavaju hladnu atmosferu, dodatno naglašavajući Laurinu usamljenost. Glazba neprestano treperi od prikrivene prijetnje, a čak i svjetlo ima svoju ulogu – istina se teško vidi u tami, ali ni pod sterilnim, umjetnim sjajem broda nije ništa jasnija. Da stvar bude gora, brodom upravlja posada s vječnim osmjesima (ali neprozirnih pogleda), a ako nas je Below Deck nečemu naučio, to je da su itekako sposobni nositi se s kaotičnim životima svojih bezobrazno bogatih gostiju. Nije ni čudo što Laura od njih nema mnogo pomoći u potrazi za istinom. A spomenuti gosti? Guy Pearce odiše prijetnjom, Hannah Waddingham je žena kojoj ne želite zamjeriti, a David Morrissey izaziva gnušanje. Posljednji, treći čin potpuno je izmišljen – nikada se nije pojavio u knjizi i djeluje kao AI halucinacija. Lišen napetosti i logike, kao i one ključne komponente trilera – uzbuđenja – taj dodatak obesmislio je cijelu priču.

Photo: Netflix

Moj najveći problem je što imam dojam da se u posljednjih nekoliko godina serije i filmovi bave važnim društvenim temama samo radi dodatnog budžeta, publiciteta ili reputacije. To se može podvaliti samo onome tko toj ideji pristupa na isti površni način kao i sam kreator -bez ikakve dubine, svijesti i šire slike. Istina je da je, prema istraživanju među ženama koje rade u kompanijama s liste Fortune 500, više od polovine potvrdilo da ih muški kolege prekidaju, odbacuju, ignoriraju ili im upadaju u riječ na sastancima. Njihove ideje dobivale su pažnju tek kada bi ih ponovili muškarci, na što se i sam film referira. Ali upravo zato je važno da, kada govorimo o ovim temama ili o mizoginiji uopće, imamo kompleksniji i promišljeniji pristup koji neće ponavljati toliko puta viđene floskule, obrasce i obrte (gore od toga da film nema poantu jest kada forsira da je ima). Inače dolazimo do dodatnog obezvređivanja postojećeg problema.

Photo: Netflix

No, da ne bismo oko Netflix melodrame vodili nepotrebne filozofske rasprave: ako ste ovdje zbog napetosti natopljene šampanjcem, luksuznih kabina i privlačne misterije u stilu „tko je kriv“, to je sasvim u redu; u tom slučaju se nećete razočarati.