Street Style
Kad putujem na mjesta na kojima nikada prije nisam bila, razmišljam o osjećaju koji će me preplaviti kad prošetam nepoznatim ulicama. Zamišljam pročelja zgrada, terase restorana i ona kul mjesta na kojima se nakon posla pije kava (ili prosecco), i pitam se koje će mi se sve priče nenadano uplesti u život – s namjerom da ih prepričavam mjesecima, pa i godinama kasnije.
A kad je razlog mog putovanja fashion week, u svoja nagađanja o neznanom mi gradu uvijek upletem i ljude – što nose, kakva estetika prevladava na ulicama, što smatraju lijepim i što ih inspirira. Postoji li nešto što ih veže poput kakvog plemena, a opet nekako izdvaja od ostalih? Nešto što njihove stilove čini drugačijima jer su uspjeli izmaknuti diktaturi Instagram algoritma koji nalaže da sve nosimo na isti način? U vremenu u kojem nam je internet približio trendove do te mjere da svi na kraju izgledamo slično, rijetki su gradovi koji i dalje imaju svoj prepoznatljiv vibe. Kišinjev je svakako jedan od onih koji ima vibe.
U glavni grad Moldavije, istočnoeuropske državice koja se ugnjezdila između Ukrajine i Rumunjske, stigla sam radi revija i prezentacija koji su bili na rasporedu platforme Moldovan Brands Runway. MBR-u je ovo tek peta sezona, a osim moldavskih, na svojoj su pisti odlučili ugostiti i modne brendove iz Ukrajine, Rumunjske i Gruzije. Imajući na umu brojnost publike i kako je entuzijazam bio gotovo pa opipljiv, već je na samom početku bilo jasno da platforma i njezina događanja mnogo znače jednoj modnoj sceni koja se budi, u svakom smislu te riječi. A street style je to pratio.
Osvrčući se oko sebe i promatrajući ljude, u par sam navrata prokomentirala svojim sugovornicima kako imam osjećaj da sam došla na neko poznato mjesto. Kao da sam ovdje već bila. I pritom nisam mislila na neka spiritualna putovanja, već mi se estetika ulične mode doimala bliskom na neki neobičan, nostalgičan način. Naša su društva prošla slične razvojne procese, a u utjecajima koji oblikuju stilove još uvijek su vidljivi zajednički tragovi prošlih vremena. Taj su vibe djelomično oblikovali globalizacija i sveprisutni modni trendovi, ali on i dalje ostaje primjetan, a njegovi kodovi prepoznatljivi – posebno onima kojima je blizak. Zbog tog feelinga da se razumijemo bez riječi, u Kišinjevu sam se od prvog dana osjećala kao doma.
Premda nisam strastveni obožavatelj crne boje, Kišinjevu upravo ona savršeno pristaje – baš kao i adidas trenirke, oversized kožne jakne, preveliki kaputi i vintage sakoi ukrašeni bedževima. Iako sklon mračnom i zagasitom koloritu, Kišinjev nipošto nije učmao i dosadan. Dapače, kišinjevski ljubitelji mode posebno su skloni posvetiti pažnju detaljima i utkati u svoje kombinacije dašak DIY kreativnosti koja me podsjetila na zlatnu eru supkultura – nečega čega se sjećam iz nekih prošlih vremena, ali mi u posljednje vrijeme silno nedostaje. U četiri dana, koliko sam provela u Kišinjevu, pored mene su promarširale kape ukrašene gumbima, satovima i ključevima, pletenice isprepletene sigurnosnim iglama, ogrlice od lanaca, tartan i kravate nošene u punk maniri, kao i bezbroj drugih zanimljivih detalja.
Malo punk, poprilično dark i sve to s underground vibeom, vjerojatno su riječi kojima bih opisala dojam street stylea u Kišinjevu kada bi me netko pitao da sažmem svoje impresije u svega nekoliko riječi. No to ni u kojem slučaju ne znači uniformiranost. Ono što je posebno zanimljivo jest da svaka kombinacija ima osobni pečat – čak i u okviru nekih zajednički kodova, ono što je primjetno je ipak raznolikost i kreativnost. Možda ulični stil u Kišinjevu stoga niti ne treba etiketirati – ono što čini duh grada i daje autentičnost jednoj sceni ionako je nemoguće objasniti riječima. Jedino što je važno je da osetiš da postoji nešto posebno u zraku.
VOGUE RECOMMENDS
