Vjenčanje baletnog para u najstarijoj crkvi u Oslu bila je prava bajka

U najstarijoj crkvi u Oslu, baletni plesački par Mariko Sasaki i Lukas Bjørneboe Brændsrød obećali su se ne samo jedno drugome, već i svojim dvjema kulturama. Par, koji potječe iz Japana i Norveške, podijelio je za Vogue Scandinavia sve detalje svog vjenčanja, od prosidbe do osobnih detalja.

Iako su se baletni plesači Mariko Sasaki i Lukas Bjørneboe Brændsrød profesionalno poznavali već nekoliko godina, oboje radeći u London Royal Ballet, tek kada su prvi put određeni kao partneri za nastup, shvatili su da među njima postoji posebna povezanost. “Oboje smo bili zamjene u jednoj predstavi”, objasnila je Sasaki, dodajući da je ono što je započelo kao prijateljstvo ubrzo preraslo u nešto dublje. “Bilo je uzbudljivo i emotivno.”

Par se zaručio tijekom turneje sa svojom kompanijom po Japanu. “Jednog slobodnog dana otišli smo na put u mjesto zvano Hakone, grad poznat po prirodnim toplicama”, rekao je Brændsrød. Duo je proveo dan razgledavajući, jednostavno uživajući u zajedničkom vremenu. “Naravno, planirao sam prosidbu, pa sam bio vrlo nervozan cijelo vrijeme”, dodao je. “Isplanirao sam cijeli dan, ali morao sam se malo osloniti na sreću i nadati se da će imati sobu u Onsen Ryokanu.” To je bio hotel s toplicama u kojem je planirao postaviti pitanje. Sudbina je htjela da su imali sobu za par.

“Pokušavao sam privući njezinu pažnju da izgovorim svoj govor, ali ona je u tom trenutku odlučivala što naručiti s jelovnika u sobu i uopće nije slušala”, nasmijao se Brændsrød. “Odlučio sam joj samo reći: Imam poklon za tebe. To je privuklo njezinu pažnju.” Iako se Norvežanin ne može točno sjetiti što je rekao dalje, odmah se prisjeća “riječnog slapa suza” i trenutnog “da” od Sasaki dok joj je pružao prsten.

Nekoliko mjeseci kasnije, tijekom zimskog odmora, par je krenuo u potragu za lokacijom vjenčanja. Znajući da žele reći “da” u Brændsrødovoj domovini Norveškoj, zatražili su pomoć njegovih roditelja kako bi posjetili različita mjesta u Oslu. Prvo je rezervirana lokacija ceremonije – par je odabrao Old Aker Church, najstariju crkvu u Oslu. Iako su planirali posjetiti nekoliko prostora u gradu za svadbenu proslavu, potraga je ubrzo prekinuta. “Čim smo kročili na prvu lokaciju, znali smo da je to ono pravo”, rekla je Sasaki. Riječ je bila o Høymagasinetu. “Bio je prostran, s lijepim rustikalnim šarmom, ali i daškom elegancije.” Za par odabir je pao jednako lako kao i zaručničko „da“.

Prilikom odabira odjevnih kombinacija, mladenka i mladoženja išli su u shopping sa svojom vjenčanom ekipom. “Jedna od mojih djeveruša također se udavala, pa smo od toga napravile cjelodnevni događaj”, objasnila je Sasaki. U početku je mladenka zamišljala usku haljinu u sirena stilu, no izbor jedne od djeveruša postao je konačni odabir bijela, baletna haljina, bez naramenica s voluminoznim šlepom i suptilnim cvjetnim aplikacijama. “Činilo mi se kao da je sudbina odlučila, i haljina je izabrala mene.”

Slična situacija bila je i kod Brændsrøda. “Želio sam nešto lagano za naše ljetno vjenčanje”, rekao je, objašnjavajući da mu je prvotna namjera bilo odijelo u kremastoj nijansi. Međutim, odluka je pala čim je obukao bijeli smoking. “Odmah sam osjetio moć Jamesa Bonda, pa je to moralo biti to.” Kako bi sačuvali element iznenađenja, par je svoje odjevne kombinacije držao u tajnosti, ali bili su oduševljeni kad su otkrili koliko se dobro međusobno nadopunjuju.

Kad je došlo vrijeme za ceremoniju, Brændsrød je bio preplavljen emocijama. “Planirali smo naše vjenčanje na kraju ljetnog odmora, neposredno prije povratka na posao u London”, objasnio je. “Ideja je bila sa svi naši međunarodni prijatelji uspiju doći u Oslo na povratku prema Londonu. Vidjeti sve te ljude, uključujući članove obitelji koje dugo nismo vidjeli, bilo je zaista emotivno.” Ti osjećaji dosegnuli su vrhunac kada je Sasaki krenula prema oltaru. “Izgledala je ljepše nego što sam mogao zamisliti. Nisam mogao suzdržati suze.”

Za Sasaki osjećaji su bili jednako intenzivni. “Imala sam mješavinu različitih emocija”, rekla je. “Moja je obitelj prvi put došla u Norvešku, što je bio naš san. To je već bilo preplavljujuće, ali ulazak u crkvu i vidjeti sve pred sobom ispunilo me snažnim emocijama. A onda, vidjeti Lukasa ispred sebe i hodati prema njemu učinilo mi je potpuno jasnim ideju da zajedno koračamo prema svijetloj budućnosti.“

Za ulazak u crkvu par je odabrao pjesmu koja je za njih imala posebno značenje: Jupiter, the Bringer of Jollity Gustava Holsta. Iako su oboje klasično djelo poznavali od djetinjstva, britanska poveznica bila je presudna. “Melodija se također koristi kao britanska patriotska pjesma pod nazivom I vow to thee, my country”, objasnili su. “To nam se činilo savršenim prizvukom našeg života i susreta u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bio je to lijep osobni detalj.” Par je tijekom ceremonije imao i nastup norveške pjevačice Vers Sonne – “Svojim anđeoskim glasom rasplakala je sve prisutne.”

Budući da se vjenčanje održavalo u Norveškoj, paru je bilo važno unijeti elemente Sasakijeve japanske baštine. “Mariko je pripremila više od 100 origami ždralova, po jednog za svakog gosta, koji su čekali pored njihovih imena na karticama”, rekao je Brændsrød, prepun ponosa na svoju novu suprugu. “Također je ručno izradila prekrasne viseće cvjetove koje smo objesili sa stropa zajedno s papirnatim lampionima i svjetlima.” Ostale ukrase, izradila je također Sasaki uz pomoć svoje majke majke, a bili su raspoređeni po prostoriji: “Sve je ispalo prekrasno.”

Što se hrane tiče, par je odlučio prepustiti izbor jelovnika catering timu lokacije. “Svaki je slijed bio nevjerojatan”, rekla je Sasaki. “Bio je to fiksni meni koji se sastojao od tartara od halibuta, odreska od govedine i sira za desert, a naravno, potom je uslijedila svadbena torta. Bilo je to najnevjerojatnije večerašnje iskustvo.”

“Imali smo mnogo govora i svi su bili nezaboravni na svoj način, ali budući da smo imali jezične barijere na više razina, morali smo biti kreativni”, objasnila je mladenka. Brændsrød je odlučio svoj govor održati na japanskom, dok je Sasaki pripremila list s prijevodom kako bi gosti mogli pratiti njezino pismo obitelji. “Obitelji su obje, bez međusobnog dogovora, odlučile komunicirati kroz jezik koji svi razumiju – glazbu”, rekli su. Brændsrødov otac izveo je a cappella nastup, pjevajući pjesmu The Book of Love od The Magnetic Fields, dok je trio Sasakine obitelji otpjevao Let’s Be A Family, izvedbu koja nije ostavila nikoga ravnodušnim u prostoriji.

Tijekom svadbene proslave, Sasaki je nakratko napustila goste kako bi se presvukla. Prije vjenčanja, Brændsrødova obitelj pitala je želi li vjenčanje u tradicionalnom japanskom kimonu. Nakon kraćeg razmišljanja, odlučila je odustati zbog složenosti pripreme, a i jer je oduvijek sanjala o nošenju tradicionalne bijele vjenčane haljine. Ipak, kao iznenađenje, odlučila je kimono obući za proslavu. “Cijeli proces trajao je malo manje od sat vremena”, objasnila je Sasaki, kojoj je pomagala majka, koja je mjesecima pohađala posebne tečajeve kako bi naučila pravilno odjenuti kimono za ovu prigodu. “Morale smo pronaći način da se tiho povučemo. To je bilo fantastično ponovno pojavljivanje na večeri, a izrazi lica Lukasove obitelji bili su jednostavno nevjerojatni.”

Za glazbu, par je angažirao talentiranog Brændsrødovog brata i njegov bend, Flammer Dance Band. “Stvarno su podigli atmosferu svojim funky ritmovima”, rekla je Sasaki. “Natjerali su sve da plešu, izvode konge i limbo.” Kada je došlo vrijeme za njihov prvi ples, Brændsrød i Sasaki odlučili su se za nešto jednostavno i tradicionalno. “Imali smo norveškog svirača fiddlea“, objasnili su. “Naš prvi ples bio je vrlo jednostavan i ceremonijalan. Kad su se ostali gosti počeli pridruživati, svirač je ubrzao tempo i svi su prvi put isprobali norveški folklorni ples.”

Photo: Oleg Seveljov

Voguescandinavia.com