Najzanimljiviji filmski naslovi 2025. koji pokazuju važnost female gazea na filmu

Laura Mulvey je esej Vizualno zadovoljstvo i narativni film objavila 1975. godine i prvi put ponudila svijetu termin koji će tek desetljećima kasnije postati dio opće kulture: male gaze, odnosno muški pogled. Svoju je teoriju Mulvey temeljila na psihoanalizi, premda Freudovo učenje nije ključno za njezino objašnjenje: da narativni film inherentno služi muškom gledatelju. Žena je na ekranu pasivni objekt pogleda, vizualni spektakl, dok je muškarac aktivni nositelj tog pogleda, lik s kojim se publika identificira. Trebalo je gotovo pola stoljeća da ovaj akademski koncept prodre u vokabular mainstreama, ali kada se to napokon dogodilo, dobili smo novi okvir kroz koji gledamo i govorimo o filmu.

Francuska filmska teoretičarka Iris Brey objavila je esej naslovljen The Female Gaze tek 2020. godine. Danas ova teorijska rasprava više nije zarobljena na stranicama akademskih časopisa, nego se gotovo svakodnevno odvija pred našim očima, na kino-platnima i premijerama.

Što se događa iza crvenog tepiha?

Nedavno je završen 82. Venecijanski filmski festival, a glamur ceremonija i projekcija, kao i uvijek, uspio je na trenutak prikriti sustavne pukotine. Međutim, dok se nazdravljalo umjetnosti, glavni sponzor festivala, Mastercard, iskoristio je svoju platformu kako bi istaknuo pitanje rodne ravnopravnosti. Obilježavajući devetu godinu partnerstva s festivalom, tvrtka je predstavila ključne uvide iz svoje studije Women in Film.

Mastercard

Istraživanje je provedeno na 6.000 žena iz filmske industrije diljem Europe, a podaci su neumoljivi. Gotovo polovica (43%) ispitanica razmišlja o napuštanju karijere, a kao glavne razloge navode nedostatak samopouzdanja, ograničen pristup profesionalnim mrežama i nedovoljno financiranje. Iako su žene možda vidljivije na ekranu, čak 70% vjeruje da jednakost u ulogama iza kamere – od scenaristica do direktorica fotografije – još uvijek nije postignuta.

Upravo zato Mastercard nije stao samo na objavljivanju podataka. Kroz inicijativu Women in Film, tvrtka aktivno ističe važnost vidljivosti, mentorstva i pristupa resursima za mlade autorice. Njihova posvećenost nadilazi sponzorstvo; riječ je o sustavnoj podršci i stvaranju prilika kako bi se osiguralo da se čuje što više autentičnih ženskih glasova i uklonile strukturne prepreke s kojima se suočava sljedeća generacija.

Mastercard

Festivalska jesen u znaku autorica

Ali, kao u svakoj dobroj filmskoj priči, nakon mračnog zapleta slijedi tračak nade. Istraživanje otkriva i ogroman optimizam: gotovo 7 od 10 ispitanica vjeruje da će sljedeća generacija imati bolje prilike. A kakve priče žene žele gledati? Na vrhu liste su: putovanja kroz mentalno zdravlje, priče usmjerene na ženska iskustva i borbe radničke klase. Studija koju je provela trebalo bi svakom hollywoodskom producentu krasiti stol.

Filmovi čiji se dolazak u kino očekuje do kraja 2025. godine praktični su primjer ove tihe, ali tektonske revolucije u načinu pripovijedanja.

Hamnet, Chloé Zhao

Prva na listi je novi film Chloé Zhao, adaptacija romana Hamnet. Kineska redateljica, nakon filma Nomadland, vraća se s adaptacijom nagrađivanog romana Maggie O’Farrell i pričom o Agnes (ili Anne), supruzi Williama Shakespearea, usmjerenom na njezin život obilježen tugom nakon smrti njihovog sina Hamneta. Film je već osvojio prestižnu People’s Choice Award na festivalu u Torontu (TIFF).

Photo: Agata Grzybowska / © 2025 FOCUS FEATURES LLC

Eleanor the Great, Scarlett Johansson

Jedan od najintrigantnijih redateljskih debija godine je film Scarlett Johansson, Eleanor the Great. Premijerno prikazan u selekciji Un Certain Regard u Cannesu, film prati 90-godišnju Eleanor Morgenstein (koju maestralno tumači June Squibb). Johansson je odabrala priču o vitalnosti, prijateljstvu i trećoj životnoj dobi, temama koje su u Hollywoodu rijetko u prvom planu.

The Testament of Ann Lee, Mona Fastvold

Sa 82. Venecijanskog festivala stiže naslov The Testament of Ann Lee redateljice Mone Fastvold, ambiciozni religijski mjuzikl s Amandom Seyfried u glavnoj ulozi. Film je nesumnjivo dokaz da se autorice ne boje rizika. Fastvold se hvata u koštac s velikim temama vjere, fanatizma i ženske duhovnosti, stvarajući djelo koje ili obožavate ili ne razumijete, ali vas svakako ne ostavlja ravnodušnima.

Photo: Venice Film Festival

Die, My Love, r. Lynne Ramsay

Konačno, kraj godine nesumnjivo će obilježiti povratak jedne od najbeskompromisnijih autorica današnjice, Lynne Ramsay, i njen novi film Die, My Love. U adaptaciji romana Ariane Harwicz, Jennifer Lawrence tumači lik žene na rubu ludila, zarobljene u ruralnoj Francuskoj, koja se bori s postporođajnom depresijom i ograničenjima braka. Ramsay, poznata po svom visceralnom i gotovo taktilnom stilu, duboko zaranja u žensku psihu, nudeći portret mentalnog sloma koji je istovremeno zastrašujući i duboko empatičan.

After the Hunt, r. Luca Guadagnino

Na listu dodajemo i napeti psihološki triler After the Hunt, koji je režirao Luca Guadagnino, a po scenariju Nore Fingscheidt. Film donosi povratak Julije Roberts, koja glumi profesoricu na elitnom sveučilištu čiji se svijet urušava kada zvijezda u usponu među studentima optuži njezinog kolegu za neprimjereno ponašanje, u vrtlogu #MeToo pokreta. Fingscheidt koristi žanr trilera kako bi istražila složenu dinamiku moći i istine, stavljajući u fokus ženu koja je prisiljena suočiti se sa svojom prošlošću i moralnim kompasom.

Photo: Venice Film Festival

Lako je biti ciničan i reći da je sve ovo samo još jedan (prolazni) holivudski val. Ali podaci i, što je još važnije, sami filmovi, govore drugačije. Oni odgovaraju na glad (ženske) publike za autentičnim, slojevitim pričama koje se ne boje biti teške, nježne, čudne ili provokativne.

Članak je nastao u suradnji s brendom Mastercard.