Simone Rocha predstavila je kolekciju za sve koji ne vole ustajati iz kreveta

Polako ulazimo u dio godine kada je buđenje najteža stvar na svijetu. Stihove benda Buč Kesidi Ujutro je najteže / Buđenje je najgore / Oblačenje / Hladno je oduvijek sam – unatoč njihovom dubljem značenju – povezivala s jesenjim jutrima kada nikako ne mogu iskoprcati iz kreveta. Alarm se oglasi dok je vani još uvijek mračno, moj topli pokrivač priziva me više nego ikad, a tada se ova melanholična melodija počne vrtjeti u mojim mislima. Često pomislim: kad bih samo mogla obući ovaj pokrivač, grozeći se neminovnog trenutka kada ću ga ipak morati skinuti. Nekoliko puta sam ga čak ponijela sa sobom i ispijala jutarnju kavu još uvijek ga grčevito stežući, kao da netko pokušava da ga otme.

Vjerujem da je upravo taj osjećaj, donekle poznat svima, bio dio inspiracije za kolekciju Simone Rocha za proljeće 2026. Dizajnerica ovom kolekcijom kao da obećava da će ispuniti snove svim osobama koje se ujutro teško opraštaju od kreveta, jer svi komadi predstavljeni jučer na pisti u Mansion Houseu na Tjednu mode u Londonu – čak i oni neosporno elegantni – neodoljivo podsjećaju na uživanje u ležanju. Il dolce far niente.

Grandioznu dvoranu ispunili su modeli u jednako grandioznim – ali samo trunčicu nezgrapnim – kreacijama. Ni ovaj put Simone Rocha ne odstupa od svog prepoznatljivog, gotovo baroknog senzibiliteta, koji njezine kreacije čini tako privlačnima. Volumenozne suknje, krinoline, nježna čipka i utkani kristali ponovno se ističu kao prevladavajući elementi kolekcije, koja ipak uspijeva djelovati neusiljeno, nenametljivo i nekako ušuškano.

Možda je to zbog toga što neki komadi zaista podsjećaju na pokrivače, poput prošivenih kompleta i kaputa, svilenih kreacija s cvijećem u istoj boji, ali i načina na koji odjeća djeluje kao da je nonšalantno prebačena preko tijela modela, poput izuzetno elegantnog prekrivača. Nježne čipkane majice podsjećaju na pidžame i donje rublje, a mnogi total lookovi stilizirani su uz vintage jastuke koje su modeli nosili kao da se štite od neželjenih pogleda, čvrsto stežući rekvizite poput djece kojoj oni pružaju emocionalnu podršku. Možda više nemamo emotional support pillow, ali sličnu utjehu sada možemo pronaći u Simone Rocha tote torbama od platna koje podsjećaju na djetinjstvo.

A baš taj juvenilni, naivni i pomalo nesigurni trenutak ono je što je inspiriralo dizajnericu. Simone Rocha nadahnuće je pronašla u ikoničnoj knjizi fotografija Justine Kurland, Girl Pictures, u kojoj autorica uspješno prikazuje slobodni duh tinejdžerica koje je fotografirala u prirodi. Dizajnerica je na sjedala revije postavila isječke eseja Maureen Freely, My Dress Rehearsal: or How Mrs. Clarke taught Me How to Sew, čime je dodatno istaknula nježnu djevojačku prirodu kolekcije. Obje inspiracije nastoje zadržati trenutak tik na pragu odraslog doba, hvatajući posljednje trenutke nevinosti i nježnosti, koje, sudeći po kolekciji Simone Rocha, ipak nosimo sa sobom i u zrelijim godinama.

Na mnogo načina, kroz ovu kolekciju dizajnerica se “igra odrastanja”, podsjećajući nas na djevojčice duboko u nama, koje se i dalje ponekad ispoljavaju – u nesigurnostima, nježnosti, ali i u trenucima kada ustanemo iz kreveta još uvijek obavijene pokrivačem koji obećava sigurnost i toplinu. Taj osjećaj prožima se i kroz komade koji nisu izravno inspirirani udobnošću kreveta, primjerice košulju čija je ovratnik stiliziran tako da zapinje u rub džempera, aludirajući na spremanje u žurbi ili nestašluk koji se poigrava strogoćom poslovnih kodeksa.

Mnogi total lookovi na reviji završeni su svježim ljiljanima, detaljem koji dodatno sugerira da su nositelji, poput tih cvjetova, bili odgajani pod staklenim zvonom, a zatim lijepo upakirani za izlaganje koje nisu svi lako prihvatili. „Željela sam izraziti tu ideju davanja i primanja,“ rekla je Simone Rocha o ovoj kolekciji inspiriranoj osjetljivim danima adolescencije. Čak i s odijelima i košuljama stiliziranim uz džempere, outfitima nesumnjivo namijenjenim za ozbiljne zadatke (ili big girl jobs), Simone Rocha uspijeva dokazati da je ova kolekcija, na kraju krajeva, ljubavno pismo djevojaštvu.