28 filmskih naslova koji zovu na gledanje uz dekicu i čaj

Jesen je pred vratima, a dok neki dolazak sezone obilježavaju branjem jabuka, kuhanim ciderom i raznim drugim obilježjima #ChristianGirlAutumn, drugi je radije provode na isti način na koji smo proveli ljeto: gledajući svoje omiljene filmove iznova i iznova.

Bilo da želite da vam Harrison Ford ponovno vrati vjeru u ljubav ili trebate malo britkog humora Robina Williamsa koji će vas sigurno rasplakati, ovdje je 28 najboljih jesenskih filmova — od onih čija se radnja zaista odvija u jesen, do onih koji jednostavno odišu jesenskim ugođajem ili ga na neki način predstavljaju. Dakle, stavite vodu za čaj, udahnite svježiji zrak i “zaronite” u filmove:

Petite Maman (2021.)

Prekrasni film Céline Sciamme Petite Maman prati bistru osmogodišnjakinju (Joséphine Sanz) koja, nedugo nakon što je izgubila baku, u šumi susreće djevojčicu svojih godina (Joséphinina sestra blizanka, Gabrielle). Neću vam otkriti slatki obrat njihove priče, ali dovoljno je reći da jesen na francuskom selu čini priču dvostruko čarobnijom. —Marley Marius

The Half of It (2020.)

Ako volite simpatične, pomalo tužne LGBTQ+ filmove, imam sjajne vijesti za vas: ovo je platonski ideal tog žanra, a radnja se slučajno odvija u malom izmišljenom gradiću na pacifičkom sjeverozapadu, gdje je jesen posebno hladna i posebno ugodna. —Emma Specter

Knives Out (2019.)

Sam prizor Chrisa Evansa u debelom pletenom džemperu tjera me da poželim zapaliti logorsku vatru i/ili odigrati partiju američkog nogometa na svježem popodnevnom zraku. (Dobro, ne, zapravo nikada ne bih željela igrati američki nogomet ni pod kojim okolnostima, ali takva je moć ovog sweater filma!) —ES

Selah and the Spades (2019.)

Moram priznati, obožavam priče smještene u internate (svakog rujna ponovno čitam Tajnu povijest Donne Tartt s razlogom!), a ovaj film Tayarische Poe itekako ispunjava očekivanja. Izvedba Lovie Simone posebno se ističe, ali cijeli film ima onu vrhunsku energiju istočnoobalne akademske atmosfere koja krene po zlu. —ES

Coco (2017.)

Nemojte si uskratiti čisto zadovoljstvo ovog obiteljskog filma (čak i ako ćete završiti pjevajući Remember Me kroz suze). Osim što se može pohvaliti zadivljujućom i šarenom animacijom, Coco donosi snažnu priču o tome što znači odati počast i svojoj obitelji i samome sebi pred izazovima koje donose međugeneracijski tereti. I da, radnja se odvija u jesen, oko Dana mrtvih. —Gia Yetikyel

The Kids Are All Right (2010.)

Netko bi zasigurno mogao tvrditi da se veći dio ove često srceparajuće, a ipak tople obiteljske drame odvija ljeti (dovoljno je pogledati sočnost povrća koje Mark Ruffalo uzgaja za svoj lokalni organski restoran!), ali scena u kojoj Annette Benning i Julianne Moore ostavljaju svoju stariju kćer na fakultetu uvijek će me neizostavno podsjetiti na rujan, sa svim njegovim školskim brigama i uzbuđenjima. —ES

The Social Network (2010.)

Harvard! Džemperi! Akademska moć primijenjena na definiranje još uvijek u povojima interneta! Istina, dobar dio ovog filma odvija se pod laganim snijegom, ali za mene je to ipak back-to-school film, iako ja osobno nisam bila Ivy League cura, da se razumijemo. No mislim da sam više-manje shvatila bit tog iskustva zahvaljujući ovom filmu Aarona Sorkina. —ES

Fantastic Mr. Fox (2009.)

U ovom filmu, klasik iz 1970. za djecu, istoimena knjiga Roalda Dahla, postaje nevjerojatno šarmantna (i zvjezdano popunjena) stop-motion avantura, okupana od glave do pete u crvenim, zlatnim i bakrenim nijansama jeseni. —MM

The Squid and the Whale (2005.)

Možda su baš scene njujorške djece koja se vraćaju kući iz podzemne željeznice kroz tipičan brooklynski krajolik ono što ovom ranom filmu Noaha Baumbacha daje školski ugođaj, ali iskreno, dovoljno je pronicljiv, dirljiv i urnebesno duhovit da ga vrijedi gledati u bilo koje doba godine. (Je li Laura Linney ikada napravila grešku u životu? Mislim da nije.) —ES

Mona Lisa Smile (2003.)

Zapravo sam gorljiva zagovornica gledanja ovog filma s Julijom Roberts, Julijom Stiles i Kirsten Dunst u bilo koje godišnje doba, ali gledanje u jesen natjerat će vas da poželite udoban pleteni džemper i termosicu čaja dok navijate za dečke na Harvard-Yale utakmici. —ES

School of Rock (2003.)

Teško je povjerovati da je School of Rock izašao prije punih 20 godina! Uz divlju, feel-good energiju Jacka Blacka koji se pretvara da je certificirani učitelj i razred srednjoškolaca očajnih za malo zabave (školske uniforme u privatnim školama znaju imati takav učinak na klince), film je čista kaotična zabava  u najboljem mogućem smislu. Prisjetite se onog uzbuđenja dok ste kupovali šarene držače za olovke i Foohy gumice; ovaj film utjelovljuje taj osjećaj deset puta jače. —GY

Far from Heaven (2002.)

Snažno inspiriran, i zapletom i paletom boja, filmovima Douglasa Sirka, Far from Heaven Todda Haynesa donosi melodramu u punom sjaju, s pozamašnom dozom jeseni u Connecticutu. Dok usamljena kućanica (Julianne Moore) započinje prijateljstvo sa sinom svog pokojnog vrtlara (Dennis Haysbert), na užas svojih susjeda, lišće u njihovu idiličnom predgrađu gori u bojama i stvara briljantnu kulisu za prilično tužnu priču. —MM

A Knight’s Tale (2001.)

Zanosan osmijeh Heatha Ledgera nikada me ne prestaje zadivljavati, a ovaj je film pun upravo toga. Zamislite Ledgera u punoj viteškoj opremi, dodajte grupu stvarno odanih prijatelja i malo zabranjene ljubavi. A Knight’s Tale natjerat će vas da potražite najbliži renesansni sajam i navijate na viteškim turnirima kao da gledate finale Svjetske serije.

Legally Blonde (2001.)

Da, da, film počinje u sezonski neprepoznatljivom krajoliku južne Kalifornije, ali kako protagonistkinja Elle Woods kreće prema svom cilju, upisu na pravni fakultet na Harvardu, tako se i krajolik Legally Blondea mijenja u šuškavo lišće, vunene jakne i gotičke ciglene zgrade koje su prava vizualna definicija jeseni na istočnoj obali. Elle možda u početku ima problema s odijevanjem za klimu Massachusettsa, ali na kraju to savlada (što se i moglo očekivati — ipak je briljirala na ispitu iz povijesti točkica!). —ES

The Royal Tenenbaums (2001.)

Da, na našem popisu nalazi se još jedan Wes Andersonov film, ali on ovo zaista radi vrhunski! Jednostavno nema lika koji utjelovljuje pojam jeseni poput Margot Tenenbaum. Njezina sezonski prikladna kratka bob frizura, oči obrubljene crnom olovkom i garderoba sastavljena ponajviše od smeđih tonova gotovo pa viču razlog za sezonu; a iako bi se njezin prepoznatljiv krzneni kaput mogao činiti više zimskim, njezina navika da ga nosi uz Lacoste polo haljine čini ga savršeno jesenskim. U kojoj drugoj sezoni, realno, možete nositi kaput preko haljine? —ES

Autumn in New York (2000.)

Mislim… kako da ovaj film ne uvrstimo? Naslov na stranu, ova drama s Winonom Ryder koja lomi srce donosi mnoge stvari koje najviše povezujem s jeseni, uključujući Central Park, male muzeje i ženu odjevenu kao Emily Dickinson. Volimo to vidjeti (i plakati uz to)! —ES

Election (1999.)

Nikad mi neće dosaditi gledati Reese Witherspoon kao pronicljivu, hiperfokusiranu i pomalo zlobnu Tracy Flick kako terorizira cijelu školsku zajednicu u svom pokušaju da bude najbolja djevojka ikada… a njezini prsluci na kopčanje toliko su jesenski da je to nevjerojatno. (Usput: zašto je toliko jesenskih filmova izašlo baš 1999.?) —ES

The Virgin Suicides (1999.)

Iskreno, nemam pojma koje bi godišnje doba zapravo trebalo biti u toj uspavanoj michiganskoj četvrti gdje tajanstvene, prekrasne sestre Lisbon očaravaju grupu štreberskih dječaka iz susjedstva, ali u mojoj glavi to je stopostotna jesen, i moja jesen zapravo ne počinje sve dok ponovno ne pogledam ovaj dragulj Sofije Coppole i ne čujem Tripa Fonatainea kako Lux Lisbon naziva the still point of the turning world. —ES

Stepmom (1998.)

Jedva da mogu i pomisliti na ovaj film a da ne zaplačem, ali to me nije spriječilo da ga pogledam opet onog trenutka kada vrijeme postane iole hladnije već tri godine zaredom. Više Susan Sarandon i Julije Roberts zajedno na ekranu, u šarmantnim sezonski prikladnim šeširima, molim! —ES

Practical Magic (1998.)

Nije prava jesen dok ne skuham ogroman lonac texaškog čilija, ne zapalim gomilu svijeća i tamjana u stanu i ne sklupčam se na kauču da pogledam Practical Magic, s nevjerojatnim dvojcem Sandrom Bullock i Nicole Kidman u ulozi sestara vještica koje bježe od zakona i bore se da zadrže svoje čarobne moći. Možda je riječ o halloween energiji filma, ali iz nekog razloga baš svake jeseni pogodi točno ono što trebam. —ES

The Craft (1996.)

Za mene je fall-core nešto drukčije od Halloween-corea (prvi je više ugođaj „polako opadajućeg lišća i toplog cidera”, dok je Halloween čista spooky sezona bez prestanka), ali zapravo ne osjećam da je ljeto završilo dok ne odradim tradicionalno ponovno gledanje The Crafta i ne poželim očajnički garderobu Robin Tunney, Fairuze Balk, Neve Campbell i Rachel True – mračno-gotičkih cura iz LA-a s konventskim štihom. —ES

Sabrina (1995.)

Iako možda nema raskošnog lišća, Sabrina nudi nježnu ljubavnu priču između mrzovoljnog Linusa (Harrison Ford) i očaravajuće Sabrine (Julia Ormond) na Long Islandu. Ono što započne kao varka kako bi se dovršio poslovni dogovor ubrzo se pretvori u nešto previše stvarno između ovog nesuđenog para — dok Sabrinina praksa u Vogueu u Parizu donosi dodatni dašak modne zabave. —GY

Little Women (1994.)

Čak i s pojedinim scenama iz Little Women Grete Gerwig koje mi još uvijek odzvanjaju u glavi, htjela sam staviti poseban naglasak na verziju iz 1994., s Winonom Ryder, Christianom Baleom i Kirsten Dunst. Iako obje ekranizacije romana Louise May Alcott nude iznimno topao ugođaj, sa zlatnim nijansama i ljepuškastim mladićima na rubu suza, nježni tonovi ovog klasika iz ’90-ih savršeno se slažu s teškim dekicom i šalicom London Foga. —GY

Homeward Bound (1993.)

Nisam uvijek ljubiteljica filmova o životinjama (barem ne onih veselih; velika sam obožavateljica dokumentaraca poput Blackfish, uz koje se dobro isplačem), ali ovaj klasik iz devedesetih, s glasovima Sally Field i Michaela J. Foxa, uvijek će me šarmirati tijekom rujna (i dalje), osobito ako ga gledam sklupčana ispod dekice. —ES

Goodfellas (1990.)

Puno sam razmišljala o tome što ovaj klasični mafijaški film čini tako jesenskim i zaključila sam da je to (molim bubnjeve)… scena u kojoj wise guys pripremaju prekrasnu talijansku večeru u zatvoru, s umakom od rajčice i izuzetno tanko narezanim češnjakom (uz pomoć britve). Na neki je način čudno cosy, zar ne? —ES

Dead Poets Society (1989.)

Općepoznata je istina da svaki film koji (1) se odvija u muškom internatu i (2) u njemu glumi Robin Williams ima maksimalni cozy potencijal, pun nostalgije i prikladan za mamurluk-nedjelju. Pomalo je teško ponovno ga gledati nakon Williamsove smrti, ali vrijedno je truda; neki dijelovi i dalje savršeno funkcioniraju, a za one koji ne? Neka vas samo umiri ta akademska atmosfera američke istočne obale. —ES

When Harry Met Sally… (1989.)

Kad pomislim na jesen, automatski mi pred očima iskrsnu Meg Ryan i Billy Crystal kako šeću kroz lišćem posuti Central Park i razgovaraju o Sallynoj ultimativnoj seksualnoj fantaziji (koju neću spojlati, za one koji film još nisu pogledali). Radnja prolazi kroz različita godišnja doba, ali jesen je najživopisnija i najživlja, čineći ovaj film savršenim izborom za tmurno studensko popodne. —ES

Ordinary People (1980.)

Da i nije poetske uvodne sekvence (pogledajte: obale, travnjake i mostove imućnog Wake Foresta u Illinoisu, okupane u mekom zlatnom sjaju kasne jeseni), Ordinary People bi se svakako svrstao među velike jesenske filmove zahvaljujući svojim udobnim pletenim stvarima, jaknama s krznenom postavom i melankoličnoj obiteljskoj drami. Robert Redford zauvijek! —MM

Vogue.com