Pogledali smo novu Wednesday. Uspijeva li ostati najboljom Netflix serijom na engleskom jeziku?

Poznata je predrasuda da su druge sezone serija obično slabije od prvih. To je posebno slučaj kod serija koje su očarale publiku – ponekad je jednostavno preteško ispuniti visoka očekivanja gledatelja koja su sami postavili. Sasvim opravdano, to je brinulo i obožavatelje serije Wednesday, čija je prva sezona po izlasku postala najgledanija Netflix serija na engleskom jeziku ikad. Stvarači zaista nisu imali lak zadatak pred sobom, ali uspjeli su donijeti još jednu upečatljivu sezonu. Nove epizode sam gledala entuzijastično, uzbuđena zbog povratka u Nevermore, ali moji su dojmovi pomiješani – koliko god da sam uživala u seriji, mislim da druga sezona nije ispunila svoj puni potencijal.

Wednesday ima veliku grupu obožavatelja različitih uzrasta, pa je gledanost nove sezone bila zagarantirana već od početka – svi smo se s oduševljenjem radovali povratku u ovaj mračni univerzum Tima Burtona. Počela bih s možda najvažnijom mišlju: Wednesday je i dalje uzbudljiva do bola. S veseljem sam neprekidno pritiskala dugme „Next episode“, željna da saznam što će se dogoditi s Wednesday i njezinim prijateljima. Ove sezone, moja omiljena mračna djevojka ponovno je u središtu (izopačenih) događaja. U gradu je ponovno serijski ubojica, čudovište kojem policija ne može ući u trag. No ne moraju brinuti, jer u Jerichu živi djevojka rođena za rješavanje natprirodnih misterija – uglavnom zato što ih često i sama izazove.

Courtesy of Netflix

Premisa je uzbudljiva, a serija uspješno koristi elemente koje toliko volimo. Škola Nevermore ponovno je zabavna i ekscentrična, a vjerujem da je s novim ravnateljem, kojeg sjajno tumači Steve Buscemi, postala čak i zanimljivija. Volim što serija doista obraća pažnju na detalje, povremeno nam prikazujući učenike koji nisu dio glavne glumačke postave i dajući uvid u razne školske aktivnosti, zbog čega Nevermore uspijeva djelovati realno (koliko god je to moguće) i neodoljivo me podsjeća na Hogwarts. Wednesday (ponovno) pokušava riješiti natprirodne misterije koje su, baš kako su kreatori obećali, ove sezone znatno brutalnije nego prije – baš onako kako bi obitelj Addams i željela. Nova čudovišta definitivno su strašnija, a misterije kompleksnije, toliko da je teško pogoditi rasplet radnje (ma koliko pokušavali).

Serija briljira u kreiranju sjajnih likova s kojima se publika uspijeva povezati. Od protagonistkinje, koja bi nam u stvarnom životu vjerojatno bila izuzetno antipatična i ne bismo je željeli u svojoj blizini, do sporednih likova, Wednesday uspijeva u gledateljima probuditi empatiju čak i prema najmračnijim čudovištima koja žive u Jerichu. U prvoj sezoni, Wednesday izgovara rečenicu koja mi je ostala urezana u sjećanju: Of course the first boy I kiss would turn out to be a psychotic serial-killing monster. I guess I have a type. Baš o toj sceni sam puno razmišljala gledajući novu sezonu. Jer Wednesday se svejedno zaljubljuje u ovo „psihotično čudovište serijskog ubicu“, a publika ga također ne može ne voljeti. Bez obzira na njegove postupke, Tyler je meni i mnogim drugim gledateljima jedan od omiljenih likova, a obožavatelji (a čini se i tvorci) žele vidjeti razvoj njegovog i Wednesdayinog odnosa – što je sjajna premisa za treću sezonu. Riječ je o Wednesday Addams; ona sigurno može izaći na kraj s Hydeom. Wednesday se također istaknula izvrsnom glumom, a druga sezona nimalo nije razočarala u tom kontekstu. Jedna od mojih omiljenih epizoda (spoiler alert) je ona u kojoj Wednesday i Enid zamijene tijela, jer su Jenna Ortega i Emma Myers ovo odglumile maestralno, nevjerojatno dobro kopirajući mimiku, govor i pokrete karakteristične za lik one druge.

Courtesy of Netflix

Dakle, u drugoj sezoni prisutni su brojni elementi koje smo jako voljeli u prvoj – od škole Nevermore, preko ekscentričnih likova i misterija, pa sve do sjajnog crnog humora. Ipak, ponekad mi se činilo da se druga sezona upustila u više radnje nego što je mogla iznijeti. Broj epizoda je relativno mali, a radnje je dovoljno za barem dvadeset. Činilo mi se da serija sadrži previše sporednih zapleta koji odvlače pažnju od glavne priče, a do nekih mi, iskreno, uopće nije bilo stalo. Zbog toga serija često gubi nit i naracija ne djeluje kohezivno, kao što je bio slučaj u prvoj sezoni. Daleko od toga da radnja nije zanimljiva – jednostavno je ponekad svega bilo previše. Mnogi obožavatelji obitelji Addams također ovoj seriji zamjeraju činjenicu što je odnos između Wednesday i Morticie tako složen – jer ne bi trebali biti tipičan duo majka-tinejdžerka – ali meni taj dio nikada nije smetao, a mislim da je čak doprinio dinamičnosti radnje.

Ali sve „mane“ koje sam uočila nikako nisu dealbreakeri – Wednesday je i dalje apsolutno vrijedna gledanja, i mislim da će svi ljubitelji ove mračne tinejdžerske detektivke zaista uživati u napetosti i preokretima radnje. Također, smatram da je premisa za nastavak radnje uspješno postavljena, i ne trebaju mi vizije ili vrane da pretpostavim kako bi treća sezona mogla biti još uzbudljivija. Samo se nadam da nećemo morati predugo čekati, jer bismo i mi, poput Enid, mogli „wolf outovati“ od tolike napetosti.