La Grazia, novi film Paola Sorrentina, otvorio je Filmski festival u Veneciji 2025.: u ljubavnoj priči u glavnim ulogama su Toni Servillo i Anna Ferzetti.
Andrea Giordano i Giacomo Aricò29 kolovoza, 2025
Paolo Sorrentino uspijeva sakriti baš sve o svojim projektima – svaka nijansa, svaki detalj ostaju misterij do samog prikazivanja. La Grazia, film koji je otvorio Filmski festival u Veneciji 2025., postepeno se otkriva, očarava i potvrđuje njegovu dugogodišnju suradnju s Tonijem Servillom (ovo je sedmi put da rade zajedno) te započinje novu suradnju s Annom Ferzetti.
Radnja prati predsjednika Republike Italije koji je u posljednjim danima mandata suočen s važnim, osobnim odlukama. Uz njega su njegova kći, ali i intimna sjećanja na suprugu koju više nema.
Mariano De Santis (Toni Servillo) je predsjednik Republike (iako je službeno naglašeno da nema “nikakvih referenci na postojeće predsjednike” te da je junak “plod potpune autorske fikcije”, asocijacija na Sergija Mattarellu nameće se sama). Udovac i katolik, ima kćer Doroteu (Anna Ferzetti), pravnicu poput njega. Na kraju mandata, u jednoličnim danima, preostaje mu da odluči o dvjema zahtjevnim molbama za pomilovanje. Prave moralne dileme, koje se naizgled neraskidivo isprepliću s njegovim privatnim životom. Nošen sumnjom, mora odlučiti. I to će, s velikim osjećajem odgovornosti, upravo i učiniti.
Osim glavnih glumaca, u filmu igraju i Orlando Cinque, Massimo Venturiello, Milvia Marigliano, Giuseppe Gaiani, Giovanna Guida, Alessia Giuliani, Roberto Zibetti, Vasco Mirandola, Linda Messerklinger i Rufin Doh Zeyenouin.
Fremantle
“Ovo je film o ljubavi”, objašnjava Paolo Sorrentino na mini-konferenciji za novinare kojoj smo prisustvovali. “Ne samo onoj najočiglednijoj, vezanoj uz suprugu, već i ljubavi u širem smislu: prema kćeri, pravu, načinu bavljenja politikom, i to onoj koja je povezana sa sumnjom i odgovornošću.”
La Grazia je i sinonim za eleganciju. U filmu je ta uloga dodijeljena Vogueu, tumaču te vizije. Predsjedniku Republike (Servillo) stiže zahtjev glavne urednice magazina da iznese svoje osobno mišljenje o modi, ali ga on dva puta odbija. Sve do neočekivanog obrta: glas urednice Voguea na telefonu otkriva se kao osoba kojoj može vjerovati i kojoj se može otvoriti.
Zašto je Paolo Sorrentino izabrao baš Vogue? “Činilo mi se kao zanimljiv narativni obrat”, odgovara redatelj, ” da jedan tako strog i ozbiljan čovjek, vrlo udaljen od svake mondene stvarnosti, baš kroz Vogue doživi preobrazbu. U početku ga sama riječ Vogue’uznemirava, ali tijekom priče, koju i sam proživljava, mijenja se. Film je i priča o čovjeku koji razgrađuje svoje predrasude i uči upoznati suvremenost, prije svega kroz oči svoje kćeri. A u tom procesu učenja suvremenosti, važno mjesto zauzima i Vogue. Zato na kraju, suprotno svakoj očekivanoj logici, odlučuje da upravo urednici Voguea osobno javi vijest – ekskluzivno priopćenje – iako ne govori o modi, već o politici i svojoj supruzi.”
Franco Origlia/Getty Images
Glavni junak filma je Toni Servillo, omiljeni Sorrentinov odabir. Od ukupno 10 snimljenih filmova, Servillo se pojavio u čak 7, uglavnom u glavnim ulogama. Počevši od L’uomo in più (2001), Sorrentinovog debitantskog filma, gdje je tumačio ostarelog pjevača ovisnog o kokainu, zatim mafijaša u Le conseguenze dell’amore (2004), pa senatora Giulija Andreottija u Il Divo (2008), ulozi koja mu je donijela David di Donatello, Nastro d’Argento i Ciak d’Oro. Godine 2014. postao je legendarni Jep Gambardella u La Grande Bellezza, pisac u grotesknom mondenskom Rimu, u filmu nagrađenom Oscarom za najbolji strani film. U Loro (2018) ušao je u lik Silvija Berlusconija, a 2021. je u È stata la mano di Dio igrao nježnog oca glavnog junaka Filippa Scottija, još jedan film nominiran za Oscara.
“Moju ljubav prema Toniju je lako ispričati”, kaže Sorrentino. “Nikada nismo imali krizu, nikada nismo ni pomislili da se posvađamo. Savršeno se pronalazimo, podržavamo, volimo, znamo podijeliti ozbiljnost i metodičnost u radu s trenucima lakoće i ironije. Godinama smo zajedno, ali svaki put kada se vratimo suradnji, radujemo se, jer smatramo da smo stvorili uvijek nešto novo.”
“Nije lako”, dodaje Toni Servillo, “objasniti riječima razloge jedne alkemije. Smatram darom što mi je Paolo podario sedmi film s ovako složenim, višeslojnim, bogatim likom, punim osjećaja, koja se, nadam se, prenose publici u svoj svojoj iskrenosti. Nisam to očekivao. Do sada smo stvarali dobre likove, ali pomisao da upravo ovaj rad osvjetljava ljepotu onih prethodnih raduje me i znači da se nismo oslonili na prošlost.”
TIZIANA FABI/Getty Images
