Proveli smo 24 sata s Lazarom Dragojevićem na Sarajevo Film Festivalu

Srce nepravilnih linija, slomljeno i s jednim dužim „krakom“, prepoznaju čak i oni koji ne znaju ništa o filmu. Kada ga je početkom 1990-ih prvi put nacrtala slavna francuska dizajnerica Agnès B., nije ni slutila da će, za desetu godišnjicu Sarajevo Film Festivala, taj oblik postati simbol najvažnijeg (umjetničkog) događaja u ovom dijelu Europe (niti da će ga upravo ona, kao jedna od prvih pokroviteljica, primiti u ruke). Danas na njezinoj stranici piše da je trofej Srca Sarajeva, izrađen prema njezinu dizajnu, za Sarajevo Film Festival ono što je Zlatna palma za Cannes. I doista, u regionalnom filmskom kontekstu, ne postoji priznanje takve vrijednosti. To najbolje znaju oni koji su ga držali u rukama. Jedan od njih je glumac Lazar Dragojević, prošlogodišnji dobitnik Srca Sarajeva kao Zvijezda u usponu. Cijeli značaj, kaže on, premda zvuči nevjerojatno, može se sažeti u dvije riječi: „Neprocjenjivo iskustvo“.

Ove se godine Lazar vraća na Festival i s timom Vogue Adria prošetao je Sarajevom – gradom koji u kolovozu zrači posebnom, snažnijom energijom, što će vam potvrditi svi koji su ga ikada doživjeli u tih desetak dana.

Dvadeset i četiri sata u Sarajevu

Dvadeset i četiri sata u Sarajevu za vrijeme Sarajevo Film Festivala zvuči gotovo smiješno – premalo je slaba riječ, s obzirom na sve što se tada događa. Lazar nas vodi svojim omiljenim ulicama i dijeli ono što svatko brzo shvati: „Tijekom festivala Sarajevo živi punim plućima. Toplo preporučujem svakome da tada dođe.“

Monika Andrić

Kad je vremena malo – a čini se da je u Sarajevu uvijek tako – lista prioriteta postaje stvar preživljavanja. Gledanje filmova je, naravno, visoko na toj listi, ali kako kaže i Lazar, u Sarajevu je jednako važno – popiti kavu. „Kad šetam ulicama Sarajeva, prvo primijetim ljude, divnu arhitekturu i kul mjesta za popiti kavu.“ I prije nego što ga uspijemo pitati koja točno, Lazar nas vodi ravno na adresu: Spazio Caffe, mjesto koje se mora naći na svakoj must-visit listi tijekom Sarajevo Film Festivala. Ovog ljeta postoji i dodatni razlog: svako plaćanje Mastercard karticom iznad 15 KM (u Spazio Caffe) ili 40 KM (u Spazio Gourmet) donosi veliki Spazio gelato na dar. Oni koji tijekom Festivala jure između filmova, masterclassova i razgovora s autorima, znat će da ovakvo osvježenje nije luksuz, već zadovoljenje osnovnih potreba.

Monika Andrić

Male stvari koje oblikuju dan

U Sarajevu, tijekom Festivala, male geste prisutne su posvuda i postaju neodvojiv dio doživljaja. Crnogorski glumac to nam odmah potvrđuje: „Male geste oblikuju dan – osmijeh, na prvom mjestu.“ Na drugom su neprocjenjive uspomene koje nosite sa sobom. Ponekad dolaze u obliku nadahnuća koje iznesete iz kino dvorane, a ponekad su sasvim neočekivane. „Poput školjke. Ili malog kaktusa“, kaže Lazar. Upravo te male, dragocjene sitnice, dovoljno velike da ipak naprave razliku, možete i ovog ljeta ponijeti kući. Svi korisnici Mastercard kartica mogu očekivati darove poput ručno oslikane teglice u Kaktus shopu ili kutije Bashka dukata u jednoj od najpoznatijih slastičarnica u gradu, Bashka shopu.

Mjesto koje ima svoj šmek

Uspomene sa Sarajevo Film Festivala ipak se ne mjere samo suvenirima, brojem isprobanih baklava i popijenih kava na Baščaršiji, već i trenucima koji se ne mogu ponoviti – jer događaju se upravo u tih čarobnih sedam dana. Lazar potvrđuje: „Sarajevo je samo po sebi posebno, ima neki poseban šmek.“ Kada imaš samo nekoliko sati, nakon kave s prijateljima i odgledanih filmova, preostaje još šetnja do omiljenih lokacija i uživanje u stvarima koje samo ovaj grad – i samo za vrijeme Festivala – može pružiti. Drugi omiljeni zvuk grada, osim „tišine u Svrzinoj kući“, je, naravno, zvuk sevdalinke. „Koncert sevdalinki Damira Imamovića“, opisuje Lazar Dragojević istim dvjema riječima kao i uručenje Srca Sarajeva: neprocjenjivo iskustvo.

Monika Andrić

Festival kao prostor (ne)mogućeg

Simboli Sarajevo Film Festivala danas su njegovo Srce, crveni tepih s motivima bosanskohercegovačkih ćilima ispred Narodnog pozorišta, imena koja pakiraju kofere i kupuju karte za Sarajevo čim otkuca kolovoz. S druge strane – i prije svega – Sarajevo Film Festival simbolizira vjeru da film i dalje ima moć pokrenuti nas, pomiriti, promijeniti, pogoditi tamo gdje ni sami nismo znali da smo ranjivi. Uvjeriti nas, čak i kada se svjetla u dvorani ugase, da je (gotovo) sve moguće, pa i to da za 24 sata obiđete Sarajevo i doživite najbolje od Festivala.

Za Lazara Dragojevića, ta snaga (filmske i dramske) umjetnosti – snaga iluzije pretvorene u stvarnost – upravo je ono što ga pokreće. „Iskustvo da je sve moguće, to je onaj trenutak kada zakoračim na scenu, stanem pred publiku i udahnem njihovu energiju. Tada mislim da mogu učiniti baš sve.“ I to je bilo dovoljno da zasluži Srce Sarajeva i, ono važnije (i teže osvojivo): srce sarajevske publike. Jer ako je nešto doista neprocjenjivo, onda je to ljubav koju Sarajevo gaji prema filmu – i ona ljubav koju mu film, iznova, uzvraća.

Monika Andrić

Članak je nastao u suradnji s brendom Mastercard.