Sombr je okupirao moje feedove i playliste, a upravo je izbacio i novi album

Često zaboravim da kada nešto stalno viđam na društvenim mrežama, ponekad je to samo stvar mog algoritma i da moja opsesija ne “iskače” i drugim ljudima. U stvarnost me često vrate prijatelji, kad s njima oduševljeno podijelim neki komadić brainrota misleći da moraju znati o čemu pričam, a oni mi zapravo samo uzvrate nesigurnim pogledom koji daje do znanja da nemaju pojma o čemu govorim. Humbling. Ali na neki čudan, distopijski način, zaista je lijepo znati da gradim svoj savršeno kurirani kutak u prostranstvu interneta – i savršeni mamac za reklame, ali to je tema za neki drugi put. Ipak, kad sam prije nekoliko dana jednoj prijateljici napisala da u posljednje vrijeme ne mogu uključiti nijednu playlistu a da ne zasvira Sombr, bila sam apsolutno sigurna da će odmah znati na što mislim. I bila sam u pravu – većina ljubitelja indie glazbe u posljednje je vrijeme sigurno barem negdje čula neki od njegovih hitova.

Za mene je sve počelo kada mi je moja Discover Weekly playlista na Spotifyju predložila Sombrov hit back to friends. Nekoliko puta. Nijednom je nisam preskočila, a prije nego što sam postala svjesna, stalno sam pjevušila how can we go back to being friends, kao da mi je srce upravo slomila osoba koja je odlučila da mi je mjesto u friendzoni. No emotivna povezanost s tekstom nije mi bila potrebna da uživam u toj pjesmi, jer je zvuk bio toliko umiljat, istodobno nostalgičan i savršeno suvremen, da nisam mogla prestati slušati. Ubrzo nakon nje, Sombr je izbacio i singl undressed, koji je također postao veliki hit u indie krugovima – ponajviše zbog bridgea sa stihovima koje glazbenik izvodi snažno i vrlo emotivno: I don’t want the children of another man / To have the eyes of the girl I won’t forget.

@sombr

Ovog je ljeta potvrdio svoj status it dečka snimivši hit pjesmu 12 to 12, koja je oduševila fanove razigranim ritmom i lijepim tekstom (In a room full of people, I look for you), a zvijezda video spota bila je nitko drugi nego Addison Rae. Nakon što je potpuno okupirao moje playliste i feedove, ali i misli u kojima sam počela pjevušiti njegove hitove, odlučila sam malo istražiti o ovom glazbeniku.

Sljedeća činjenica koju sam saznala o Sombru? Da je visok dva metra. I to nisam otkrila na profilu nekog njegovog obožavatelja ili u komentarima ispod njegovih videa – već je to sam objavio. Što da vam kažem, dobar marketing. Također sam saznala da je zub polomio na istom mjestu kao i ja. Potpuno nevažna činjenica kada je u pitanju njegovo stvaralaštvo, ali definitivno detalj kojim je privukao moju pažnju. A što se tiče velike baze fanova koju je okupio u poprilično kratkom vremenu: rekla bih da je Sombr spoj dviju stvari koje pop-kultura trenutno obožava – black cat boyfriend i men who yearn. Sa svojim dirljivim tekstovima, kojima pokazuje duboku povezanost i nježnost prema osobi u koju je zaljubljen, Sombr iskazuje čežnju o kakvoj mnogi korisnici društvenih mreža trenutno sanjare. Stoga uopće nije čudno što je baš on novi miljenik online zajednice i zašto su njegove pjesme one koje prate većinu yearning edita.

@sombr

Sombr je svoj prvi EP in another life objavio još 2023. godine. Svojom je nježnošću oduševio brojne obožavatelje indie žanra, no ipak su njegovi ovogodišnji singlovi ti koji su usmjerili sve reflektore baš na njega. Ne čudi što se odlučio upravo sada, u jeku popularnosti, objaviti svoj debitantski album I Barely Know Her, koji je službeno izašao danas. Na albumu se nalazi deset pjesama, među kojima su spomenuti hitovi i nove skladbe – savršene za yearning eru. Cijeli album predstavlja lijepu zbirku osjećaja o kakvima online zajednica danas želi slušati – od canal street, koja je poput vapaja za izgubljenom ljubavi (And I try to go on dates / But none of them are you, none of them are you), preko i wish i knew how to quit you, pjesme u kojoj čezne za djevojkom s kojom nikada nije ni bio (You were never mine, but I was always yours), pa do under the mat, koja svjedoči o velikoj ljubavnoj priči koja polako puca po šavovima (I saw her at her worst, still, I desired her).

U mnogočemu me Sombrov debitantski album iznenadio. Njegove singlove smatrala sam zabavnima, ali cijeli je album oblikovan u jednu čežnjivu priču punu strasti, ljubavi i dobrog ritma, zbog čega mislim da će mnogima biti na repeatu. Također, kada sam čula sve pjesme zajedno, nisam mogla ne primijetiti suptilne primjese inspiracije starim albumima Arctic Monkeysa (imamo li Cornerstone generacije Z?), kao i grupama The 1975 i Radiohead iz ere ranih 2000-ih. Sve u svemu, Sombr je pravo osvježenje na glazbenoj sceni i jako mi je drago što mlađim generacijama približava indie rock zvuk i dirljive tekstove, a čak ih, usuđujem se reći – čini mainstreamom.