10 fascinantnih činjenica o Willemu Dafoeu koje (vjerojatno) niste znali

Posljednji put kad sam gledala Willema Dafoea na velikom platnu, bila sam užasnuta. Dok u groteskno-frankensteinovskoj uvodnoj sceni njegov lik, dr. Godwin Baxter, izvodi kirurški zahvat u svojoj laboratoriji, s licem ozlijeđenim od ožiljaka, subjektivni osjećaj nelagode, dodatno pojačan distorziranim kadrovima, govorio mi je da se i sama nalazim na tom operacijskom stolu – samo mi to još nitko nije rekao. Nije da nisam razmišljala o bijegu glavom bez obzira, osobito dok sam osjećala kako mi Dafoe skida kožu sloj po sloj, izvlači me iz okvira realnog, secira i potpuno destabilizira moje ionako krhko psihičko stanje. Ali ostala sam, gledajući ga oči u oči, užasnuta do fascinacije, divljenja, ekstaze. Bio je to veličanstveni Poor Things, kasnije nagrađen s četiri Oscara, Zlatnim globusom za najbolji film i mnogim drugim prestižnim priznanjima.

S više od 150 filmova u karijeri, Willem Dafoe jedan je od najsvestranijih i najhrabrijih umjetnika filmske industrije. Njegova umjetnička znatiželja i potreba da istražuje ljudsku prirodu vode ga u projekte širom svijeta – od velikih hollywoodskih produkcija do avangardnih nezavisnih filmova. Godine 1979. dobio je ulogu u filmu Michaela Cimina Heaven’s Gate, ali je ubrzo otpuhan s produkcije. Od tada surađuje s redateljima koji čine pravu enciklopediju suvremene kinematografije, kao što su Wes Anderson, Patricia Arquette, Kathryn Bigelow, Kenneth Branagh, Tim Burton, Scott Cooper, David Cronenberg, Spike Lee, David Lynch, Martin Scorsese, Guillermo del Toro, Yorgos Lanthimos i mnogi drugi.

Četiri puta bio je nominiran za Oscara, za najbolju mušku ulogu kao Vincent van Gogh u filmu At Eternity’s Gate te za najbolju sporednu ulogu u filmovima Platoon Olivera Stonea, Shadow of the Vampire E. Eliasa Merhigea i The Florida Project Seana Bakera. Također je osvojio Počasnog Zlatnog medvjeda Berlinala za životno djelo, a na aktualnom 31. Sarajevo Film Festivalu bit će mu uručeno Počasno Srce Sarajeva kao priznanje za izuzetan doprinos filmskoj umjetnosti.

No Dafoe je puno više od majstora filmskog platna. Jednako je intrigantan i u drugim sferama života: ljubitelj vina, hedonist, zaljubljenik u glazbu, jogu i ples. Izdvajamo 10 zanimljivih činjenica o njemu.

Njegovo pravo ime nije Willem

Pravo ime mu je William James Dafoe, no još od srednje škole zovu ga „Willem“. Dijelom zbog njemačkog porijekla, iako u njemu teče i engleska, francuska, irska i škotska krv. Taj mu je nadimak ostao, a kasnije ga je i službeno uzeo prilikom registracije imena u američkim matičnim knjigama. „Dolazim iz velike obitelji, a moj otac se zvao William. Obožavao sam ga, ali nisam želio nositi njegovo ime, ni Bill ni Billy. Htio sam svoj vlastiti identitet. Kao klinac, sanjao sam o nadimku! Jednog dana me prijatelj iz razreda nazvao Willem. Bila je to samo lenja verzija izgovora imena William! Ironija je što je, kad sam postao glumac, povratak na William zvučao kao umjetničko ime. Zato sam zadržao ono što mi se više svidjelo.“

Karijeru je započeo u eksperimentalnom kazalištu

Studirao je kazalište na University of Wisconsin-Milwaukee, ali ubrzo napušta školu kako bi se pridružio Theater X, eksperimentalnoj kazališnoj grupi, s kojom je putovao četiri godine. Godine 1977. seli se u New York i pridružuje Performance Groupi, koju vodi glumica i redateljica Elizabeth LeCompte. Ona kasnije osniva The Wooster Group, s kojom Dafoe nastupa. Temelj za pomicanje granica i konvencija dala mu je upravo avangarda koju je ondje stvarao. U jednoj od živih predstava, The Cocktail Party, Willem je igrao pileće srce, a sve ovo pripremalo ga je za karijeru obilježenu spremnošću da preuzima zahtjevne i raznovrsne uloge u različitim žanrovima.

Poor Things, Searchlight Pictures

Prekinuo je vezu s LeCompte nakon 27 godina

Dafoe i Elizabeth LeCompte imaju sina Jacka, rođenog 1982. Njihova je veza trajala 27 godina, a kada je završila, to je bio i kraj njegovog angažmana u The Wooster Group. Međutim, kako sam kaže, nije odmah shvatio da je isključen iz umjetničkog rada grupe. „Kad smo se razišli, mislio sam da joj možda treba malo vremena da bude u redu sa mnom do sljedećeg projekta. Ali to se više nikada nije dogodilo.“ Jedini odgovor koji je dobio bio je da ga LeCompte poštuje kao umjetnika i to je sve što je imala za reći. Danas je više od dvadeset godina u braku s talijanskom glumicom i redateljicom Giadom Colagrande.

Otpustili su ga iz filma „Heaven’s Gate“ zbog smijeha

Dafoe je imao malu ulogu u filmu iz 1980. „Heaven’s Gate“, koji se kasnije smatra jednim od najvećih holivudskih promašaja (gotovo je završio karijeru redatelja Michaela Ciminoa). Što je Dafoe učinio da ga otpuste? Nasmijao se na šalu. „Bio sam tamo tri mjeseca i puno sam radio. Bio sam angažiran da igram neisceniran lik, a onda su razvijali te manje likove. Jednog dana smo osam sati podešavali svjetlo, i žena mi je šapnula šalu, a ja sam se nasmijao. Cimino se okrenuo i rekao: ‘Willem, izađi van’, i to je bilo to. Bio sam žrtveno janje.“ Cimino nikada nije službeno potvrdio da je otpustio Dafoea. „Bilo je to veliko iskustvom jer je to bio moj prvi studijski film, pa sam pomislio: ‘Vau, kakav surov svijet!’“, prisjeća se Dafoe.

„The Magician“ i „Barry Lyndon“ samo su neki od njegovih omiljenih filmova

Willem Dafoe poznat je po svom beskompromisnom izboru uloga, ne samo kao glumac, već i kao gledatelj. Uvijek ga privlače filmovi koji pomiču granice forme i sadržaja. Za Letterbox je otkrio da su među njegovim omiljenim ostvarenjima japanski horor klasik Onibaba, hipnotizirajući film The Magician (The Face) Ingmara Bergmana, Kubrickov vizualno raskošan Barry Lyndon, za koji kaže da je „prilično dobar“, kao i spomenuti Poor Things, u kojem ima nezaboravnu ulogu rame uz rame s Emmom Stone i Markom Ruffalom.

Togo, Chris Large/Disney

Zamalo je igrao Jokera

Prije nego što je Jack Nicholson dobio ulogu Jokera u Burtonovom filmu iz 1989., Willem Dafoe se spominjao kao mogući kandidat u krugovima Warner Brossa. Krajem osamdesetih već je imao zapažene uloge, To Live and Die in L.A., Platoon, The Last Temptation of Christ, Mississippi Burning. Sa svojim upečatljivim licem, divljim pogledom i „vampirskim“ osmijehom, lako ga je bilo zamisliti kao Jokera. Ipak, uloga mu nikada nije službeno ponuđena. Kasnije je zaigrao drugog stripovskog negativca, Zelenog Goblina u Spider-Manu, a potom i Nuidisa Vulka u Aquamanu.

Veliki je fan Franca Battiata

Tko bi rekao da kultni talijanski kantautor i američki glumac mogu biti savršen spoj? Dafoe je u jednom intervjuu priznao da je veliki fan Battiata i da ga pjesma La Cura uvijek duboko pogađa. Nije teško zamisliti Dafoea kako, između snimanja filmova, u tišini hotelske sobe sluša tu pjesmu, uronjen u njezine stihove o nježnosti i posvećenosti. U njegovoj interpretaciji, La Cura je mnogo više od pjesme, to je osobna meditacija, pogotovo ako uzmemo u obzir i njegovu sklonost jogi.

Nosio je dvije velike modne revije

Willem Dafoe je zakoračio i na modnu pistu. Godine 2012. zatvorio je mušku Prada reviju za kolekciju jesen/zima u Milanu, zajedno s glumcima Adrienom Brodyjem, Garyjem Oldmanom i Timom Rothom, a u listopadu 2024. godine iznenadio je publiku u Parizu na Miu Miu reviji, predstavljajući kolekciju za proljeće 2025. Dizajneri ga obožavaju zbog njegove izražene individualnosti, zbog čega je stekao status modne ikone.

Photo: Gorunway.com

Bob Dylan mu je omiljeni pjesnik

Za Dafoea, Bob Dylan nije glazbena ikona, već pjesnik bez premca. „Love Minus Zero/No Limit“ posebno odjekuje u njegovoj osobnoj playlisti, sa stihovima koji balansiraju između ljubavi i paradoksa, nježnosti i slobode. U tom izboru ogleda se i velik dio njegove glumačke prirode: intenzivne, višeslojne i nikad sasvim prevedive.

Blisko je surađivao s Marinom Abramović

Willem Dafoe i Marina Abramović spojili su performans i glumu kroz dugogodišnju suradnju i međusobno poštovanje. Dafoe je sudjelovao u dokumentarnom filmu The Life and Death of Marina Abramović, kao i u njezinoj scenskoj operi 7 Deaths of Maria Callas. Bio je i gost na otvaranju Marina Abramović Institute (MAI) u New Yorku 2015. godine, platforme posvećene promicanju performans umjetnosti. Zajedno su sudjelovali na panel-diskusijama i umjetničkim događanjima širom SAD-a i Europe, razmjenjujući ideje o granicama umjetničkog izraza i ulozi tijela u umjetnosti.