Margaret Qualley podsjetila me na jednostavan makeup look koji je idealan i za ured i za večernji izlazak

Sredinom 2000-ih glavna modna okupacija bila je kako odijelo za ured, uz nekoliko poteza, pretvoriti u styling za večernji izlazak. Moda je bila zaokupljena tim transformacijom, a beauty svijet brzo je pratio taj trend.

Jedan naglašen potez tušem ili promjena nijanse ruža i odjednom ste bile spremne za koktele u centru grada. No danas, kad su granice između dnevnog i noćnog looka mnogo fluidnije, ljepota sve češće stremi prema svestranosti. Baš tu filozofiju utjelovljuje makeup look koji je za glumicu Margaret Qualley kreirala vizažistica Nina Park.

Photo: @ninapark

Uvijek mi je bio zanimljiv onaj tip ljepote koji koji ne viče, već šapće. Suptilan, ali efektan look Margaret Qualley pokazala je za premijeru filma Honey Don’t! u New Yorku. Jednostavan, ali promišljen makeup pravi je primjer kako suptilni detalji kreiraju efektan look jednako dobro kao i najdramatičniji beauty statement.

Svestranost je u detaljima

Suptilno povučen smeđi tuš u nijansi espressa, dovoljno mekan da ne izgleda strogo, a opet dovoljno izražajan da naglasi pogled, kombiniran je sa sjajnim sjenilom koje imitira mokru, gotovo prozračnu teksturu kože. Ovaj jednostavan look odiše sofisticiranošću, ali i nevjerojatnom lakoćom. To je onaj tip makeupa koji ne zahtijeva transformaciju; on jednostavno funkcionira, podjednako na sastanku u 10 ujutro i na večeri u 10 navečer.

Bogato oblikovane obrve i slojevi maskare za volumen daju očima filmsku ekspresivnost, dok nježna doza rumenila na središtu jagodica unosi svježinu u lice.

Bronzer nanesen duž mosta nosa i uz rub kose stvara dojam prirodne preplanulosti, podsjećajući na ljeto koje traje cijele godine. Usne, oblikovane kombinacijom brončanih i ružičastih tonova, djeluju senzualno, a opet nepretenciozno, kao da pripadaju svakodnevici, a ne samo crvenom tepihu.

Photo: @ninapark

Ono što ovaj look čini posebnim jest njegova univerzalnost. Lako se prilagođava svakom outfitu, a decentni detalji pružaju dozu intrige. Pravi je primjer da ne morate uvijek birati između ekstremne minimalnosti i potpune teatralnosti.