Sharon Stone za Vogue Adria o filmu Nobody 2, brutalnosti suvremenog svijeta i ulogama koje pokreću razgovor

Kad je 2021. godine izašao film Nobody, kojeg je napisao Derek Kolstad, scenarist svih triju filmova o Johnu Wicku, bila je to krvava, maestralno režirana priča o osveti s jednim od najpotcjenjenijih i najvrijednijih ljudi u showbusinessu – Bobom Odenkirkom. Međutim, vizija osvetničkog preživljavanja bila je kruto rodno određena za današnje poimanje: muškarac u klišejiziranoj ulozi zaštitnika brani svoju obitelj od nasilja primjenom nasilja. Već tada su se stvorili uvjeti da u ovaj komični i apsolutno opasni okvir zakorači snažan i autoritativan ženski lik. Negativka, ali ne stereotipna – ona koju možete prepoznati iz vlastite ili čak virtualne stvarnosti. Ona mijenja pravila igre, navodi na pokoravanje, a u svojoj ekstremnosti istovremeno uznemirava i zabavlja. Ne mogu zamisliti nikoga tko bi ovu ulogu uvjerljivije odigrao od Sharon Stone, same Vogue Adria Goddess, no ona odavno ne prihvaća likove po šabloni. „Igram negativce samo kada osjećam da lik na neki način ima vezu s duhom vremena – s onim što se događa u svijetu u trenutku kada ga igram, i kada vjerujem da će ta uloga imati veći značaj od puke zabave. Pristajem na takve uloge ako vjerujem da mogu pokrenuti razgovor, i da bi iz tog razgovora moglo proizaći nešto veće od same razonode,“ rekla mi je neposredno prije premijere filma Nobody 2.

Za Sharon, slava je ogledalo koje nikada nije pokazivalo cjelovitu istinu. Velike uloge donosile su joj veliku popularnost, ali i ogroman teret, poput one čuvene femme fatale Catherine Tramell u filmu Basic Instinct. Zato je došlo vrijeme da igra prema vlastitim pravilima.

Kad ju je Universal Pictures pozvao da glumi u nastavku brutalnog trilera Nobody, Sharon je bila sumnjičava. Kao što je radila i 1992. godine, počela je osluškivati duh suvremenog trenutka, nešto s čime se možemo ne samo identificirati, već i duboko preispitati, kako bi to postalo kolektivno iskustvo. U studio je došla s idejom lika koji je oličenje okrutnog modela ponašanja na internetu, ali i u svijetu oko nas. „Razgovarali smo o tome kako izgleda suvremeni negativac – netko tko se uklapa u duh sadašnjeg vremena. Ovo je drugi film i razlikuje se od prvog po tome što se svijet promijenio. U prvom dijelu ruski lik je negativac. Više ne živimo u vremenu kada mislimo da zlo ima geografski definiran izvor. Sada gledamo prema sebi. Suočavamo se s vlastitom okrutnošću koja je postala javna, vulgarna i potpuno izvan kontrole – poput bijesnog psa. Ta zastrašujuća, suvremena stvarnost bila je polazište za izgradnju lika Lendine. Scenaristi su uzeli moje ideje i napisali ovaj sjajan, zabavan, potpuno otkačeni lik kojeg sam s velikim zadovoljstvom odigrala.”

Rezultat je nemilosrdna i očaravajuće nepredvidiva Lendine, šefica mafije koja unosi dodatni kaos u život glavnog junaka — Hutcha Mansella (Bob Odenkirk), koji s obitelji dolazi na odmor, ali se opet nađe u žestokim obračunima. Istupanje iz tradicionalnih ženskih uloga, poigravanje sa stereotipima i besprijekorna orijentacija u muškom svijetu za Sharon su gotovo prirodni. „Ono što na filmu vidimo kao tradicionalno i ono što je tradicionalno u stvarnosti – to su dvije sasvim različite stvari. Možda žene tek sada vidimo više onakvima kakve zaista jesu, kao što je to bilo i na samom početku filmske umjetnosti.” Kažem joj da postoji određeni paradoks u tome da je žena istovremeno potcijenjena i da izaziva strah, ali Sharon to doživljava kao nešto što budisti nazivaju koanom – nerješivom zagonetkom u kojoj su pitanje i odgovor zapravo jedno te isto.

Bob Odenkirk je poznat po preciznoj, gotovo šahovskoj glumi. Od filmova Mr. Show, Better Call Saul ili Little Women Grete Gerwig, u svojim pedesetim godinama doživio je preobražaj od sporednog lika do glumca nominiranog za nagradu Emmy u kategoriji najboljeg glavnog glumca. Ima autoritet, ali i svestranost koja nadilazi puku fizičku snagu u akcijskim ostvarenjima. Kako je bilo surađivati s njim? „Uvijek uživam u briljantnosti, a Bob je ima napretek. Izuzetan je kao scenarist i kao glumac. Njegov osjećaj za tempo je spektakularan, a ponašanje na setu besprijekorno. Kada da prijedlog ili iznese ideju, to dolazi s gotovo matematičkom preciznošću i ne zahtijeva odgovor – samo djelovanje.” Bob je izrazio želju da Nobody postane trilogija u kojoj njegov lik na kraju ostaje bez svega. Ako bi se ta vizija ostvarila, postoji li mjesto za Lendine u trećem dijelu? „Ako bi postojao prostor da nastavim raditi s ovom sjajnom grupom glumaca, producenata i filmskih stvaralaca – ja bih bila potpuno za. Uživala sam u svakom trenutku snimanja ovog filma, čak i posebno prvog dana kada nas je zadesila pijavica. Nikad prije nisam vidjela tornado – bilo je veličanstveno! Ta energija je obilježila cijeli film i mislim da smo je prenijeli do kraja.”

Za kraj, kao netko tko predstavlja mnogo više od filmske dive, Sharon mi ostavlja važnu lekciju: o tome da sebe ne treba iznova stvarati, već kontinuirano rasti. „Ja se ne stvaram i ne izmišljam iznova. Ista sam osoba koja se neprekidno razvija i raste kroz život koji živi. Kada je netko u svom životu prisutan, to ne znači da se iznova rađa – to znači da je uvijek u sadašnjosti. To su dva potpuno različita pojma. Biti zaista prisutan i iskreno u skladu s onim što se zbiva, za mene eliminira potrebu da budem netko nov ili drugačiji.”

Photo: Branislav Simoncik
Kreativna direkcija i moda: Paris Libby