Već tri tjedna svaki dan rolam. Ovo su promjene koje sam primijetila

„Nastavljam trčati u svom udobnom, ručno izrađenom vakuumu, u svojoj nostalgičnoj tišini. I to je prilično divna stvar. Bez obzira na to što tko drugi kaže“, napisao je Haruki Murakami u svojoj knjizi What I Talk About When I Talk About Running. Ja nisam osoba koja trči. Štoviše, moglo bi se reći da sam cijeli život prezirala trčanje. Ali unatoč tome, ovu sam knjigu upila u jednom dahu, jer citati koje Murakami dijeli s čitateljima mogu se primijeniti na cijeli život, a ne samo na trčanje. Također, nakon čitanja, razumijem Murakamijevu potrebu za trčanjem. Razumijem nagon za bavljenjem tjelesnom aktivnošću koja nas izvlači iz zone komfora i tjera da svaki dan budemo bolja verzija sebe.

Nikada nisam bila vrhunski sportaš, ali čim se nekoliko dana krećem manje nego obično, počinjem osjećati umor i ukočenost u tijelu. A zatim me obuzima nervoza. Kao da me grizu neke lude bubice koje me tjeraju da se hitno pokrenem. Tijekom godina isprobala sam mnoge aktivnosti, od joge i pilatesa do vježbi s utezima i vožnje bicikla, a s vremenom sam shvatila da mi je upravo raznolikost potrebna da ostanem disciplinirana kada je u pitanju vježbanje. U posljednje vrijeme, umorna od svih vježbi koje sam radila stotinu puta, odlučila sam se vratiti jednoj od svojih prvih ljubavi – rolanju. Rolam već godinama relativno često, ali u posljednjih mjesec dana privlače me više nego bilo koja druga aktivnost i vozila sam ih svaki dan. I da, to je jedna od najboljih odluka koje sam donijela.

Svako ljeto me, bez greške, obuzme melankolija, ili summertime sadness. Naravno, to se rijetko događa kad sam negdje blizu mora, ali čim se na neko vrijeme nađem zarobljena u gradu, gdje sunce topi asfalt i u zraku se ne osjeti miris soli, obuzmu me negativne misli. Tako sam jedne večeri, prezasićena sadržajem s mobitela i mračnim mislima iz vlastitog uma, a previše rastresena da čitam, odlučila staviti slušalice u uši i napraviti nekoliko krugova na rolama. Rezultat? Kući sam se vratila kao preporođena, umorna ali zadovoljna, a u glavi mi se vrtio onaj trend s društvenih mreža: I almost forgot that this was the whole point.

Getty Images

Prednosti rolanja za mentalno zdravlje

Iako sam uglavnom slušala Lorde, glazbenicu koja definitivno nije poznata po najpozitivnijim tekstovima, njezin glas kojeg sam voljela cijeli život, u kombinaciji s osjećajem slobode koji je neizbježan kad klizite na rolama, bio je sve što mi je trebalo. Posljednjih nekoliko dana čak je i vrijeme bilo na mojoj strani, noći su bile prilično svježe i jedva sam čekala zalazak sunca i pad temperature kako bih se uputila na rolanje. Nakon vožnje, kao i kod svake fizičke aktivnosti koja ubrzava rad srca, osjećala sam se kao da stres napušta moje tijelo i ostavlja me u savršenom, bezbrižnom stanju. Kardio aktivnosti poput vožnje rola potiču lučenje endorfina, hormona sreće, zbog čega su vjerojatno najbolji izbor za dane kada se ne osjećate previše raspoloženo. I zaista mogu potvrditi da se nakon treninga uvijek osjećam bolje. Također, rolanje zahtijeva da budete prisutni u trenutku, a ne zarobljeni u mislima i obavezama, zbog čega ova aktivnost pomaže u smanjenju anksioznosti (što sam osobno iskusila odlazeći na rolanje baš u trenucima kad sam bila posebno rastresena).

Prednosti rolanja za fizičko zdravlje

Vratila sam se rolama zbog mentalnog opterećenja, a s redovitom vožnjom počela sam primjećivati i fizičke rezultate – prava win-win situacija. Jeste li znali da tijekom rolanja aktiviramo više od osam većih mišićnih skupina? Naravno, fokus je na donjem dijelu tijela, zbog čega je rolanje savršena vježba za sve koji žele tonirati mišiće nogu, ali ne treba zaboraviti ni da se tijekom vježbanja aktiviraju i mišići trupa. Rolanje neće samo po sebi oblikovati trbuh, ali može pomoći u njegovom učvršćivanju jer je tijekom vježbe naglasak na održavanju ravnoteže. Već nakon sedam dana vožnje primijetila sam da su mi mišići nogu izraženiji, ali nisu bili bolni, kao što je često slučaj nakon treninga snage, koliko god se istezala nakon vježbe. Također, rolanje stavlja manji pritisak na zglobove nego trčanje, zbog čega je izvrsna alternativa za one koji ne vole trčati – oprosti, Murakami!

Razlog zašto sam usporedila vožnju rola s trčanjem jest taj što sam iz dana u dan sebi postavljala veće ciljeve. Više krugova. Brža vožnja. Sitni pomaci svaki dan. To mi je ne samo pomoglo da se fizički osjećam jače i zdravije, nego je rolanje učinilo beskrajno zabavnim, jer je postalo poput malog dnevnog izazova nakon kojeg se osjećam svježe i sretno. Baš poput Murakamija, osjećala sam da sam izgradila svoj mali vakuum, mentalni prostor u koji mogu pobjeći kad mi treba bijeg iz kaosa vlastitih misli i svakodnevnog života. A ako taj duševni mir dolazi ruku pod ruku s oblikovanim nogama, mislim da je svima jasno zašto je rolanje idealna ljetna aktivnost.