Tko danas odlučuje što je lijepo? Izložba 'Virtual Beauty' natjerat će vas na promišljanje

Otkako je svijeta i vijeka, postojali su beauty trendovi. Nekoć je blijeda, gotovo vampirska put bila simbol ljepote, a da ste živjeli u Danteovo vrijeme, ništa ne bi bilo ljepše od plave kose i smeđih očiju. Punašnija figura, baš poput one kraljičine, u viktorijansko doba bila je veoma poželjna, a danas je preplanula put simbol slobode, jer je slobodno vrijeme najpoželjniji prikaz bogatstva i moći. Bez obzira na to u kojem ste se vremenu zatekli, dočekat će vas određeni ideali ljepote, usko povezani i s ekonomskim stanjem društva.

Promatramo li njihov razvoj kroz povijest, vidjet ćemo čitavu raskoš boja, tekstura i figura. No ti su ideali gotovo uvijek dolazili izvana, iz tuđih pogleda. Ljudi su jedni druge uglavnom promatrali usput, procijenili izgled i nastavili sa životom. Ono što je moderna tehnologija unijela u našu svakodnevicu jest mogućnost neprestanog analiziranja vlastitog izgleda, i to u svakoj sekundi dana. Što napraviti kako bi izgledali mlađe, bolje, privlačnije?

Konstantna izloženost određenim siluetama kao da mijenja kemiju mozga. Ono što vam je još do jučer bilo neprivlačno, danas postaje ne samo normalno, nego i poželjno.

Identitet oblikovan algoritmom

Ni sama nisam ostala imuna na taj efekt. Svakojaki zahvati prolazili su mi kroz glavu – od ideje da operiram nos, podignem kapke, do ispravljanja zakrivljene čeljusti. No naš je izgled usko povezan s načinom na koji doživljavamo sebe.

Jednostavnije rečeno, identitet je često ukorijenjen upravo u fizičkom izgledu. Kombinacija straha od operacija i pitanja što bi se dogodilo s mojom psihom kad bih zaista otišla „pod nož“, spriječila me da te misli pretočim u djelo. Dok bi nekoć privremeno promijenili boju kose ili usana s ružem u trendi boji, moderni standardi ljepote tjeraju na trajne promjene, a tijelu se pristupa kao da je glina za oblikovanje.

Courtesy of Filip Custic

No te ideje o „nužno potrebnim“ promjenama nisu došle od prijatelja, neznanaca na internetu niti obitelji. Došle su isključivo iz moje glave i mojih očiju koje su (sram me priznati koliko sati tjedno) prilijepljene za ekran. Stalno nešto analiziraju i procesuiraju. Kako izgledam u odnosu na druge? Što bih mogla popraviti? Trebam li se „pofriškati“?

Obrazi mi se lagano spuštaju, a koža gubi elastičnost. Ideja o izmjenama ima na pretek. Mogućnost usporedbe s digitalnim izvorima vidno mijenja standarde ljepote, ponekad na pomalo jeziv način. Do te mjere da ljudi koji međusobno nemaju nikakve veze, izgledaju kao da su iz iste obitelji. Trendovi digitalnih beauty ideala nisu zahvatili samo žene, koje su tradicionalno prve žrtve standarda ljepote. Muškarci su sve češće opterećeni tzv. lookmaxingom – estetikom koju karakterizira neprirodno izražena čeljust.

Courtesy of Ben Cullen Williams and Isamaya Ffrench

Nestanak autentičnosti i nastanak dismorfija

Jedna izložba u Londonu upravo se bavi tim fenomenima i promjenama koje su nastale kao posljedica opsjednutosti vlastitim izgledom. U digitalnoj eri selfija, filtera i algoritamski definiranih ideala ljepote, Somerset House u Londonu otvara izložbu Virtual Beauty. Ova promišljena i vizualno dojmljiva izložba okuplja više od 20 međunarodnih umjetnika i umjetnica. Kroz fotografije, video radove, instalacije i AI intervencije, izložba istražuje kako su tehnologija, društvene mreže i popularna kultura redefinirali suvremeni pojam ljepote, identiteta i novih oblika dismorfije.

Courtesy of Ines Alpha

Od Instagram face estetike do fenomena Snapchat dismorfije, radovi propituju novu estetiku hiperrealnog – izgled koji je često rasno neodređen, algoritamski optimiziran i emocionalno otuđen. U fokusu su i teme poput seksualizacije ženskog tijela kroz umjetnu inteligenciju, avatara, digitalni identitet i kulturni pritisak stalne samoprezentacije.

Kako kaže kustos Gonzalo Herrero Delicado: “Virtual Beauty postavlja više pitanja nego što nudi odgovora”  i upravo u tome leži njezina snaga. Izložba nas poziva na duboko promišljanje o tome tko danas zapravo definira ljepotu.

Sama izložba podijeljena je u tri dijela, a pažljivo prati posljednjih 20 godina digitalnih promjena u sferi ljepote. U jednoj vitrini izložen je srebrni Samsungov preklopni telefon iz 2003. – jedan od prvih uređaja s prednjom kamerom i simbol rađanja selfie kulture. Danas je moć selfija neupitna, što najbolje ilustrira Kim Kardashian sa svojom knjigom Selfish (2015), koja je kapitalizirala na kulturi selfija i, zajedno s ostatkom obitelji, značajno utjecala na suvremene standarde ljepote – od oblika tijela i lica, do tehnika šminkanja koje su, da budemo iskreni, desetljećima bile svojstveni standardi ljepote među mnogim manjinama.

Posebno je intrigantna instalacija A Daughter Without a Mother (2022) švedske umjetnice Arvide Byström. Koristeći AI softver za generiranje govora, umjetnica oživljava žensku seks-lutku, izmičući je iz njezine uobičajene, seksualizirane uloge. Time ne samo da analizira kako tehnologija može dodatno produbiti objektivizaciju ženskog tijela, već i poziva publiku na razmišljanje o identitetu i intimi u doba digitalnih entiteta.

Ako vas ljeto odvede u London, izložbu Virtual Beauty, koja ugošćava umjetnike poput filipa custica, Bena Cullena Williamsa, Orlana te mnogih drugih, možete pogledati do 28. rujna.