Simbolika iza najpoželjnijeg donjeg rublja sezone važnija je nego što mislite

Prošlog ljeta odlučila sam ispuniti svoj ormar slatkim odjevnim komadima koji bi mi izmamili osmijeh svaki put kad bih ih obukla. Da, baby majice s mašnicama bez problema mogu zamisliti na jednoj od svojih malih rođakinja – za njih bi to bio savršen izbor za rođendan ili odlazak u kino – ali s obzirom na to da te komade uglavnom nosim kod kuće, za mene oni predstavljaju moju dnevnu dozu dopamina. A grown woman in a baby tee pjeva Lorde na svom najnovijem albumu kojim slavi duboko poznavanje same sebe, oslanjajući se pritom na ovaj nostalgični trend. A lepršave pidžamice u pastelnim bojama, vintage donje rublje, mikro šorcevi s mašnicama, majice s trešnjama i čipkastim detaljima posljednjih su mjeseci izuzetno popularni, i to među svim generacijama.

Vjerujem da je porast popularnosti ove slatke, mladenačke i nježne estetike u modi bio neizbježan. Baš kao što većina djevojaka s vremenom shvati da je ružičasta zapravo lijepa boja – unatoč godinama odbijanja svega što nas podsjeća na nju – tako su se i slatki detalji koje smo voljele u djetinjstvu ponovno pojavili na našoj paleti ukusa. Tu su čipka, mašnice, pastelne boje, pa čak i medvjedići, lutkice i druge igračke koje nas vraćaju u neko bezbrižnije, nježnije vrijeme. U modi je donje rublje s vintage prizvukom, kakvo su nosile djevojke iz romana Male žene i junakinje filma The Virgin Suicides. Ove estetske elemente mogli smo primijetiti i na revijama renomiranih modnih kuća, od Chloé, koja je na pisti za jesen/zimu 2025. predstavila niz nježnih, svilenih haljina s čipkastim detaljima koje podsjećaju na spavaćice, preko Miu Miu, koja vraća svileno donje rublje iz šezdesetih u obliku haljina, pa sve do Valentino kolekcije za proljeće/ljeto 2025., koja uspješno spaja slatke, djevojačke detalje s buntovnim elementima.

U fokusu su ponovno donje rublje i pidžame kakve smo nosile na prijelazu iz djetinjstva u adolescenciju – ali sada s modernim zaokretom koji obožavaju it djevojke poput Devon Lee Carlson i Amelie Gray. Velik dio ovog modnog izbora temelji se na nostalgiji, eskapizmu i općem prihvaćanju djevojčice u sebi, temi koja se posljednjih godina gotovo neprestano provlači kroz pop kulturu, kroz trendove poput balletcore, cottagecore, just a girl i coquette estetike. Nemoguće je govoriti o nošenju donjeg rublja kao odjevnog komada, i o svim tim girly, nježnim elementima ispunjenim babydoll haljinicama, čipkom, svilom i puderastim nijansama, a ne spomenuti Sabrinu Carpenter. Nakon izlaska svog albuma Short n’ Sweet, postala je oličenje ove vintage estetike. Štoviše, mislim da su njezini plavi uvojci, čipkaste haljinice i bloomersice, kao i inspiracija koju crpi iz naslijeđa legendarnih it djevojaka prošlog stoljeća, djelomično zaslužni za popularizaciju ove nježne estetike u mainstream kulturi.

Kako god je nazvali – coquette, boudoir ili soft power – činjenica je da ona trenutačno dominira trendovima u donjem rublju, a ta nježnost koja se osjeća u zraku polako se prelijeva i na svakodnevne ljetne outfite. Biramo prozračne tkanine i haljine koje izgledaju poput spavaćica. Na neki način, prihvaćanje svoje nježne, ranjive i razigrane strane – u modi i mentalno – danas se doživljava kao oblik bunta protiv društva koje nas uporno želi uvjeriti da je sve ženstveno inherentno loše, djetinjasto ili znak slabosti. (I to vam kaže netko tko je godinama odbacivao sve što bi se moglo opisati kao girly.) Kako modni trendovi pokazuju, danas ne samo da je u redu biti ranjiv i nježan, nego je to čak i in. A iako ovi trendovi možda djeluju kao bezazlena nostalgija umotana u pastelnu čipku i meni osobno neodoljivo slatki, teško je potpuno ignorirati potencijalno problematične poruke i ideologije koje se mogu povezivati s ovom estetikom.

Courtesy of Sabrina Carpenter

Kao što smo već vidjeli s donjim rubljem, problem ove estetike leži upravo u njezinoj kontradiktornosti – iako slavi ženstvenost i nježnost, nemoguće ju je potpuno odvojiti od tradicionalnih rodnih normi, podjela uloga i konzervativnih stavova. Svilenkaste spavaćice kakve su žene nosile 60-ih godina djeluju poput mača s dvije oštrice – s jedne strane, predivan su podsjetnik na ženstvenost koju trebamo njegovati, a s druge strane, predstavljaju suptilan način na koji se patrijarhat može ponovno uvući u naše ormare i spavaće sobe. Za mnoge, te čisto bijele, široke spavaćice simboliziraju i promociju tzv. purity kulture – ideje da je ženina vrijednost neraskidivo vezana uz njezinu čednost. No, primjerice, otvorena seksualnost koju utjelovljuje Sabrina Carpenter daje potpuno drugačiji ton ovim vintage komadima, oslobađajući ih patrijarhalnog prizvuka koji im se često pripisuje. Ipak, ponovno se nalazimo pred mačem s dvije oštrice – jer će mnogi istaknuti kako seksualizacija tradicionalno juvenilnih elemenata također može učvrstiti problematične vrijednosti.

Nije teško razumjeti odakle takve kritike dolaze, osobito kada imamo na umu da je Nabokovljev roman Lolita – u kojem se protagonist zaljubljuje u dvanaestogodišnju djevojčicu – i dalje iznimno popularan, pa čak i romantiziran. Unatoč činjenici da su ovi trendovi, barem nominalno, usmjereni na slavljenje vlastite ženstvenosti, a ne ugađanje male gazeu, ženama se i taj izbor često obija o glavu – jer je mladenačka nevinost, nažalost, duboko seksualizirana. Zato se s pravom možemo zapitati: kad ovu estetiku uvodimo u vlastite ormare, koliko god ona bila nježna, zabavna i osnažujuća – igramo li (barem djelomično) u korist određenih fantazija koje bismo možda radije odbacile?

Courtesy of Pathé

Ali kada djevojaštvo postavimo tako blizu konzervativnim vrijednostima i tradicionalno ženstvene elemente promatramo isključivo kao odraz patrijarhalnih struktura, postavlja se važno pitanje – gdje to ostavlja našu slobodu kada je riječ o izboru donjeg rublja? Donje rublje, bilo da ga nosimo u privatnosti vlastitog doma ili kao modni statement na ulici, pitanje je osobnog ukusa. Neće svaka žena posegnuti za udobnim Calvin Klein grudnjakom iz kampanje s Kendall Jenner, baš kao što se neće svaka poistovjetiti s coquette estetikom. I dok smatram da je itekako važno biti svjestan političkih i društvenih narativa koji se skrivaju iza naših estetskih izbora, ne mogu se oteti dojmu da je ipak najvažnije kako se sama žena osjeća u svom rublju – bilo da je riječ o zavodljivoj čipki, minimalističkom pamuku ili lepršavoj negliže haljini. Možda je ključno pitanje koje si trebamo postaviti upravo ovo: kada će donje rublje napokon postati istinski ženski izbor? Kada će prestati biti teren za projiciranje tuđih fantazija i postati ono što bi oduvijek trebalo biti – izraz osobnog ukusa, želja i potreba? Kada ćemo kao društvo prihvatiti da se ne vrti sve oko muškog pogleda, te da ženstvenost nije nužno podložna seksualizaciji, već može biti prostor slobode, ugode i identiteta?