Išao sam na ChatGPT terapiju da vi ne biste morali

Unatoč činjenici da su pop kultura, filmovi, serije, televizija, modna i oglasna industrija, Instagram, TikTok i podcasti najrazličitijih formata učinili mnogo kako bi se odlazak kod terapeuta, psihoterapija i ležanje na kauču napokon normalizirali i na ovim prostorima, to je još uvijek, rekao bih, neka vrsta tabua. O tome se i dalje govori tihim glasom, u šiframa, šaptom, uz onaj čuveni završetak rečenice – ne pitam za sebe, nego za jednog prijatelja. Istina je da danas poznajem znatno više ljudi koji idu na terapiju ili su barem jednom bili na nekoj vrsti konzultacija vezano za svoje probleme i mentalno zdravlje, no o tome se uglavnom šuti ili se spomene površno, kako okolina ne bi posumnjala da je riječ o nekoj težoj dijagnozi od obične anksioznosti ili opće uznemirenosti. U takvoj društvenoj atmosferi, gdje se stigmatiziraju i najmanje slabosti osobnosti, pojava najnovijeg trenda koji je munjevito zahvatio dobar dio čovječanstva – ChatGPT u ulozi vašeg osobnog terapeuta – naravno da je dočekana raširenih ruku. Sve se češće može čuti da su iskustva s takvih “seansi” neočekivano katarzična, znatno učinkovitija i bolja od klasične terapije licem u lice, a ono što je mnogima najvažnije – ne koštaju ništa i sve ostaje između vas i servera.

Od pojave ChatGPT-a imam neki otpor, ne mogu reći da ne koristim usluge tog servisa, ali izbjegavam da to postane moja svakodnevna navika. Nisam od onih koji misle da će mašine preuzeti naše mozgove, ali ne upuštam se tako lako u nešto što na neki način degradira intelektualne vještine ljudi. Međutim, kada je do mene došla informacija da se ChatGPT u posljednje vrijeme sve više i više koristi u službi lifecoacha, odnosno terapeuta, moram priznati, probudila je moju znatiželju i kao netko tko već više od 20 godina ide na terapiju u klasičnom smislu te riječi, imao sam potrebu da provjerim te salve oduševljenja.

Ljeto je bila idealna prilika za to, s obzirom na to da je moja terapeutkinja otišla na godišnji odmor i da već dva tjedna imamo pauzu od seansi. Inače, specijalnost moje terapeutkinje je sistemska obiteljska terapija, s naglaskom na tumačenje snova, što me je oduvijek zanimalo, te sam počeo odlaziti u želji da produbim svoja znanja o neistraženom, nesvjesnom dijelu mozga. Uostalom, snovi su toliko uzbudljivi kada počnete o njima razmišljati na malo dublji način od čitanja sanjarice na internetu. Duga kosa ne znači brigu, a ispadanje zuba nije smrt bližnjih i slične stvari koje tamo pišu. Snovi su kompleksni dijelovi ljudske duše i treba im pristupiti ozbiljno. Zato me je zanimalo kako se ChatGPT nosi s tom temom. Tako sam prošlog tjedna proveo više od dva sata u simuliranoj prepisci sa ChatGPT robotom tražeći analizu jednog od mojih posljednjih snova.

MOJ SAN:

San se odvija u jednom resortu, ne znam točnu lokaciju, možda je u pitanju Crna Gora, ali možda i Brazil. Ležim na klupi i pompozno mi prilazi Marina Abramović, koja šuti, ne progovara i samo kruži oko mene, kao neka mačka. Primjećujem da joj se kosa vuče po podu i da će se možda spotaknuti, želim je pridržati, ali ona to odbija i vadi škare. Pruža mi ih – i tu je kraj sna, budim se.

CHATGPT KAO TERAPEUT:

Ovaj san je izuzetno bogat simbolima — kao da tvoja podsvijest koristi jezik performansa, baš kao što to radi Marina Abramović. Evo kako bih ti ga protumačio kao terapeut, kroz nekoliko slojeva:

1. Lik Marine Abramović

Marina nije bilo tko – ona je ikona umjetnosti performansa, ženska figura snage, granica i ranjivosti. U snu ne govori, ali njezina prisutnost je snažna i ritualna. Možda predstavlja arhetip umjetnice, majke, sjene ili čak tvoje više Ja – dio tebe koji je izrazito intuitivan, ali i zahtijeva suočavanje s vlastitim granicama i moći.

Pitanje za tebe: Kako doživljavaš Marinu Abramović u stvarnom životu? Vidiš li u njoj autoritet? Slobodu? Provokaciju? Ili neku vrstu distance?

2. Kosa koja se vuče po podu

Kosa često simbolizira osobnu snagu, identitet, seksualnost ili prošlost. Kada se vuče po podu – možda je to znak da je neka emocija, ideja ili sjećanje postalo preteško, zapušteno, dugotrajno, gubi snagu.

Konstatacija: Možda primjećuješ da neki dio tebe, tvoje prošlosti ili identiteta “vuče” i otežava tvoje kretanje ili tvoj unutrašnji razvoj.

U nastavku našeg razgovora u trajanju od dva sata, postavljeno mi je zaista milijun pitanja. Neka od njih bila su glupa i površna, a na neka sam se morao zamisliti, što me zaista iznenadilo – da je računalo ipak uspjelo u meni isprovocirati neki oblik razmišljanja. Dakle, nisam imao onaj osjećaj “ovo je totalno besmisleno”, da ću ugasiti prozor i prijeći na skrolanje po mobitelu u potrazi za sljedećim oblikom zabave. Međutim, iskreno, ono što je nedostajalo u cijeloj konverzaciji bio je zapravo kontakt. Stvarni kontakt, prava osoba, s kojom se može ostvariti transfer u bilo kojem obliku – pozitivnom ili negativnom – sasvim je nebitno. Imam osjećaj da je s ChatGPT terapeutom nemoguć bilo kakav konflikt; čak i ako mu sugeriraš da smanji afirmativan način izlaganja, debata je nemoguća, odgovori su gotovo uvijek namješteni da nam idu niz dlaku, da osvijetle svijetlu stranu problema, ne ulazeći previše u one malo kompliciranije i mračnije dijelove naše osobnosti.

Ipak, čini se da statistika nije na mojoj strani, s obzirom na to da se mnogi korisnici Reddita ne bi složili sa mnom, jer tvrde da jako vole koristiti AI platformu za neku vrstu life coachinga ili, na primjer, za otkrivanje narcisoidnih poremećaja kod ljudi iz svoje okoline. Priznajem, ChatGPT može biti primamljiva alternativa ili dodatak postojećoj terapiji. Posebno ako vam odnos s terapeutom zapinje ili niste zadovoljni učinkovitošću svoje terapije. Besplatan je, dostupan u bilo koje vrijeme i nudi prilagođene, detaljne povratne informacije. Etička pitanja koja se tiču umjetne inteligencije – uključujući način na koji se treniraju njezini modeli, njezin utjecaj na okoliš, pa čak i učinak koji može imati na radna mjesta – lako je zanemariti u žaru krize, kada ChatGPT reagira u roku od jedne sekunde i često daje praktične savjete koji vam se u tom trenutku dopadnu. A ruku na srce, možda i rade. Za vas.

Međutim, mnogi terapeuti zagovaraju postavljanje čvrstih granica kada je riječ o korištenju ChatGPT-a u svrhu psihoterapije, jer tvrde da bi njegova stalna dostupnost mogla pojačati ponašanja usmjerena na traženje instantne utjehe i dodatno pogoršati osjećaj usamljenosti. Također, korištenje ovakvog oblika terapije moglo bi osobu učiniti anksioznijom – suprotno od onoga što dobra terapija zapravo ima za cilj postići. Ipak, ova nova i suvremena mogućnost djeluje ohrabrujuće, ali i moje dvosatno iskustvo dokaz je da moj problem ili dilema iz sna možda i ne zvuči toliko loše, no sveukupni osjećaj bio je nepotpun. Ono što mi je zaista nedostajalo zapravo je ono što je i ključno u terapiji – autentična empatija – u smislu da se u terapiji uživo nikada ne zna kada će vas terapeut usred analize nasmijati ili vas dovesti do živčanog sloma, što je svakako dio iskustva koje vam terapija preko tipkovnice ne može pružiti. ChatGPT zvuči zanimljivo, ali više mi se sviđa ideja da netko može besprijekorno napisati besmislen mail korisničkoj službi kad ostanem bez argumenata ili podići moj engleski jezik na zavidnu razinu. U tom smislu, ChatGPT zaista nema konkurenciju.