Matea Leš o prvoj knjizi fotografija posvećenih Jadranskoj obali, za Vogue Adria otkriva više detalja

Postoje ljeta u stvarnom životu, i postoje ljeta na fotografijama, ali i ta fotografirana ljeta mogu probuditi stvaran osjećaj kao da ste i sami živi promatrač snimljenog prizora. Tako nekako se osjećam kada listam fotografije Matee Leš. Skok u more, plutanje na tirkiznoj površini, zagriz sočne nektarine, spora ljetna popodneva ili samo prizori svakodnevice i motivi koji je prate u životima običnih ljudi, mogu vas magnetski privući u vizualni svijet ove talentirane krajobrazne arhitektice i fotografkinje. Kada smo za Vogue Living pripremali temu koja je trebala dočarati dalmatian core u svim svojim zlatnim mekanim bojama, Matea je bila naš izbor. Sunčane čarolije Hvara ili samozatajnost Vrnika, samo su dio tog otočkog mediteranskog opusa koji je za nas obišla.

Tada još nismo niti slutili da smo napravili fantastičan uvod za njezin novi projekt i prvu knjigu fotografija Jadran: Snapshots of Belonging. “Kada sam dobila vaš poziv nisam mogla vjerovati kakav tajming! U tom trenutku knjiga je već bila u produkciji, snimanje za Vogue Adria je zapravo za mene bila tiha potvrda da sam potencijalno adekvatna fotografkinja za jednu takvu knjigu. Ne mogu reći da sam sumnjala u sebe, već da je lijepo dobiti još neku dodatnu potvrdu od svemira onda kad ti to baš treba”, govori mi uzbuđeno i najavljuje izložbu i promociju zakazanu za 10. srpnja u BrigadaLabu na Novoj Vesi (izložba ostaje otvorena do 5. kolovoza).

Uz putovanja svijetom koja je teško nabrojati na prste dvije ruke, Matea već osam godina intenzivno fotografira Jadransku obalu, zato su u njezinom autorskom prvijencu obuhvaćeni svi dijelovi Dalmacije i neki dijelovi Istre. Tekst u knjizi potpisuje Ana Lozica koja kaže kako “ovo nije klasična turistička foto-knjiga niti dokument vremena, to je vizualni esej o povezanosti, nostalgiji i tihoj ljepoti svakodnevice, ispričan kroz pažljivo kurirane prizore i senzibilan fotografski jezik”.

Kao rođena Zadranka koja je “na moru odrasla, i uz njega proživjela neke od najdivnijih trenutaka u životu”, Matea mi kaže kako dileme oko glavnog motiva nije bilo. “Dugi niz godina bilježim život na Jadranu i najveću inspiraciju vučem iz onog što mi je poznato, od tamo gdje sam doma. Moja prva knjiga oda je životu na moru i ljubavi prema onome što nam je svima zajedničko i što je ujedno neopipljivo i neopisivo – osjećaj pripadanja kroz sitne i dobro znane trenutke življenja koji razumiju samo oni koji su posjetili dalmatinsku obalu i koji tu žive.” Priznaje mi i kako je more uzimala “zdravo za gotovo” sve dok nije preselila u Zagreb gdje danas živi sa svojim životnim i poslovnim partnerom, Ivanom Lešom. Što najviše voli kod fotografiranja naše obale, odgovara. “Volim generalnu neopterećenost – naši ljudi ne zaziru od fotografiranja, neki zapravo baš slatko reagiraju, bude im i zabavno” primjećuje i ističe kako je naša obala vrlo geografski razvedena, “toliko je uvala, plaža i neotkrivenih mjesta da me to tjera da iznova i iznova istražujem. Kada fotografiram van Hrvatske uvijek znam da sam zagrebla samo površinu što se tiče kulture – svako mjesto zahtjeva određeno vrijeme za upoznavanje, a mislim da putovanja od tjedan, dva, tri nažalost nisu za to dovoljna. Smatram da puno vjernije mogu prenijeti osjećaje na našoj obali, nego sa stranog terena.”

Odmah poželim saznati koje mjesto na obali ju najviše inspirira, gdje se osjeća najugodnije. “Otoci su tamo gdje se najviše osjećam slobodno. Za mene su to Silba, Vis i Korčula/Vrnik.”

Priznaje mi kako je posljednjih nekoliko godina intenzivno razmišljala o tehnologiji i kako doživljavamo fotografiju danas, u odnosu na vrijeme dok je odrastala. “Kao dijete sam se veselila jednom mjesečno obiteljskom odlasku u foto studio gdje smo razvijali fotografije. Već bi ih na putu prema doma otvarali i smijali se u autu. S druge strane knjiški sam moljac stoga je ovaj oblik prezentacije mojih fotografija ostvarenje svih snova.” S obzirom na to da Matea nije od puno riječi, kako mi sama kaže: “Nisam dobra u prepričavanju riječima, zapravo budem jako dosadna kada pričam o nečemu. Fotografije govore puno više i govore u moje ime pa me to zaista veseli”, ističući da je prijenos emocije njezin najveći drive kod fotografiranja.

Velika podrška u ovom projektu joj je i partner, koji stoji iza objektiva kada je Matea u kadru. Njih dvoje u Zagrebu vode Tattoorroom, zajedno rade, putuju, žive i vole, i kada se radi o fotografiji, i tu se međusobno nadopunjuju. “Prije par dana smo se vozili prema moru i u autu smo zaključili kako bi nam bilo dosadno da se nismo rodili kao kreativne duše na ovome svijetu. Mislim da se naš odnos temelji na tome da smo skupa kreativni – mi bez prestanka, svakodnevno, razgovaramo o mogućim idejama, kako za posao, tako i van posla. Razumijemo se u svemu, no nismo oboje kreativni na jednak način što je odlično jer se nadopunjujemo.”

Nakon Zagreba, knjiga će biti predstavljena u Zadru, a u rujnu putuje u Split. Lijepi su to razlozi da Mateina ljeta na Jadranskoj obali doživi što više ljudi jer “njezine su fotografije “prožete teksturama vremena, tragovima ljudi i mikropričama koje se odvijaju tiho, u pozadini spektakularnih pejzaža. Njezina svaka fotografija dio je veće cjeline, dio je osjećaja koji čine Matein život uz more.