Secret Summer Spots gdje redakcija Vogue Adria puni baterije ovo ljeto

Kad srpanj pokuca na vrata, prva misao koja nam prođe kroz glavu jest: trebalo bi pobjeći što dalje! A tako nekako predviđaju ljetni aktualni scenariji koji nam se prostiru sa suncem i mirisima ljeta.

Daleko od gužve, parkiranih ručnika jedan do drugog, znatiželjnih pogleda i mirisa tuđe kreme za sunčanje, tamo se zamišljamo i za takvim lokacijama tragamo. Svi imamo neka svoja mala tajna mjesta gdje baterije punimo brže nego igdje drugdje. Pritom, najveći luksuz u tom trenutku su vrijeme i tišina. Od netaknutih jadranskih uvala, otoka, hladovine maslina i mirisa smilja i lavande, tamo se skrivamo ovog ljeta.

Povezano: Plaža po mjeri Vogue urednica – što stvarno treba ponijeti za savršen dan uz more?

Kristina Mikulić Gazdović, Beauty Editor
Imam dva omiljena summer spota, oba skrivena i teško dostupna, savršena za dugosatno ispijanje kave u čarobnom ambijentu. Prvi je plaža Dubovica na Hvaru s Dubovica beach barom, a drugi mali otočić Supetar kod Cavtata, gdje se nalazi St. Pietro lounge bar i restoran. Oba mjesta su okružena s predivnim plažama tako da se možete okupati čim poželite, a ima i dovoljno hlada gdje se možete skloniti od sunca u sjenu. More je čisto, a ambijent ugodan. No ono što me najviše privlači kod obje lokacije je pogled na pučinu. Gledanje u udaljen horizont bez kraja, posebno me opušta i stvara neki neopisiv osjećaj koji bih opisala kao miks uzbuđenja, otvaranja kreativnih puteva i smirenosti. Pogled povremeno presiječe pokoja jedrilica ili brod. Tada ta prirodna umjetnost poprimi ljudski dodir i vrlo brzo se vrati u originalno stanje. Supetar je nešto smireniji od Dubovice jer je teže doći do njega, i bit ćete okruženi s manje ljudi. Plaža Dubovica je, barem među lokalcima, na Hvaru vrlo poznata zbog čistoće i zanimljive priče o grofovskoj kući na ulazu u samu plažu, no i dalje ćete moći uživati u ambijentu jer je dovoljno velika. Ipak jutro je bolje za uživanje od ostatka dana. Čak ćete moći otići na ugodnu masažu tijela jer ima dio i za to. Oba mjesta su za mene spoj prirode i resort ambijenta, ali na nekako nedorečen balkanski način. Malo uljepšano, malo ugrubo, ali sasvim posebno.

Povezano: Hvar Island Guide: najbolja mjesta na otoku prema odabiru lokalaca

Nives Bokor, Digital Director
Moje mjesto je Pelješac. Točnije, Viganj. U životu nisam doživjela toliko intenzivan osjećaj drugog doma koliko doživim dolaskom na taj poluotok. Njegov miks predivnih plaža, osamljenih uvala; vinarija i konoba čije terase gledaju u zalaske gdje boje ne odgovaraju nijednoj Pantone paleti…. svake me godine vuče da mu se ponovno vratim. Ako imate sreću svratiti, ne propustite posjetiti K2 bar; gledati wind i kite surfere dok ste udobno izvaljeni u Čiringitu ili u beach baru Ponta. Uz to, ne otići na plažu Ekstravaganca bila bi ljetna hereza. I da – rezervirajte stol u istoimenom restoranu, ali prvo: rezervirajte živce. Put do tamo je kao da mi Google Maps testira strpljenje, ali kada stignete? Znoj, zavoji, mini-infarkti i unutarnji “tko me natjerao na ovo” monolozi – zaboravljeni. Ostaje samo vino, pogled i osjećaj da je Leonardo, barem u prvoj polovici filma Plaža, bio na dobrom tragu kako bi život zapravo trebao izgledati.

Tara Đukić, Culture Editor
Ljeto je tko zna koje, nas četiri – sve na broju, negdje na potezu između Zepellina i Zlatnih stijena u Puli, ovisno o tome gdje najkasnije zalazi sunce i gdje smo pronašle slobodno mjesto da se rasprostremo u vlastitoj bezbrižnosti. Nema tu ničega, ni trgovine, ni restorana, ni toaleta, samo divljina u svoj svojoj sirovoj i raskošnoj ljepoti. B. u torbi nosi rižoto koji nam je tog jutra napravila, A. je zadužena za reminder o redovnom mazanju zaštitnog faktora, M. nosi šešire i asesoare dovoljne da nas sve četiri okiti. Malo se čita, malo jadikuje, malo smilje jačinom koja odzvanja do pulske Arene. Ruke na potiljku, pogled neopterećen mišlju, svjetluca koža od vode i vrelih zraka sunca, život ne može biti jednostavniji do mjere da svaki put pomisliš da sve drugo treba baciti u vodu, da, sad i ovdje. Upijam trenutak u tom utočištu kojem se iz godine u godinu vraćamo, sve teže usklađenih životnih kalendara i rasporeda, svjesna da to neće biti zauvijek, ”kad svaka ptica svome jatu odleti”.

Teodora Jeremić, Editorial Director
Kao i oko svega drugog u životu podvojena sam i oko pitanja zvanog “ljeto u Beogradu”. Istina je da nisam fan nenormalnih temperatura, sveopćeg manjka zraka i topljenja na asfaltu, kao i da koristim svaku priliku da pobjegnem s njega, ali je isto tako istina i da ima neke čarolije u toj pregrijanoj atmosferi. Kao da se i sam neurotični Beograd malo umori i ulijeni, i čak i on tijekom ljetnih dana uspori, isprazni se, i općenito gledano malo iskulira. Ili se barem meni tako čini. Pogotovo kada sjedim na rijeci, na Brodiću na Savi, mjestu gdje je muzika sjajna, ekipa raznovrsna, hrana odlična, a ledeni špricer se sipa u velike čaše. Ako nisam na Brodiću, onda sam na Dobrili, ali jedno je sigurno, uvijek biram mjesta na vodi jer me dodatno smiruje. Za posebnu dozu smirivanja u lipnju, sad već tradicionalno, odem u đir na hrvatsku obalu, najčešće u Istru gdje se volim izgubiti na plažama Rt Kamenjaka, za koju iskreno vjerujem da je raj za zemlji, i to svake godine i potvrdim. Omiljena (zasad) mi je uvala Mala Kolumbarica, ne znam je li to zbog same plaže ili Safari bara ušuškanog među bambus, lovor, borove i sve ostale prekrasne biljke koje ovdje koegzistiraju, ali oboje su itekako vrijedni dolaska.

Bojana Jovanović, Copy Editor
Beograd ljeti postane pržionica. Čini se da sve toliko gori pod nogama da se ulazak u Zaru ili McDonalds čini kao mini izlet u neke hladnije krajeve. Klima, naravno, radi punom parom, a meni u tim momentima samo treba mjesto gdje se mogu isključiti bez da izgubim cijeli dan na put, jer ako niste vozač poput mene često ovisite o rasporedu drugih ljudi što se tiče malih izleta van grada. Zato često idem na Avalu. Dovoljno je blizu da se ne računa kao putovanje, ali čim se popnem, sve se promijeni, tišina, hladovina, šuma. Obiđem spomenik, prošetam, pojedem nešto u restoranu, pa nazad u grad kao nova. Ali kad se stvarno poželim maknuti, onda idem kući, u Valjevo. Tamo sam odrasla, i rijeku Gradac i dalje nije ništa nadmašilo. Ne mislim na dio pored kafića i šetališta, nego na one skrivene uvale do kojih ćete stići samo pješke, često hodajući preko rijeke više puta. Ledena je, bistra, okružena šumom, i to je baš ono što mi treba kad temperature postanu nepodnošljivo visoke. Ako negdje punim baterije, onda je to tamo.

Tina Kovačićek, Lifestyle Editor
Moja ljubav prema Istri raste proporcionalno godinama provedenim u njoj. Svake je godine volim još malo više, ljubav je to, kažem vam. Ono što je čarobno u toj Istri je što svaki put kad dođem otkrijem nešto novo, nevjerojatno, od konobe, preko nekog novog sela u kojem nisam bila pa to staze za hike (stazu 7 slapova već sam obišla nekoliko puta, a takvih ima još puno). Čak i u špici sezone kada nemaš gdje parkirati bicikl, a kamoli ostaviti ručnik, u unutrašnjosti Istre nikada gužve, svi smo dobro raspoređeni kroz ta malena sela do kojih se stiže ispresijecanim lokalnim cestama. Moja baza je Svetvinčenat. Tu je dvorac, tu je izvrsna Pizzeria Grimani, hladna Kampanjolina bionda s pogledom na dvorac, ili jutarnja kava Kampanjolinoj oštariji, tu je baš sve kako treba. Kad se zaželim mora – Rt Kamenjak je pola sata vožnje, stijene na Stoji idealne za skakanje, a uvale u Premanturi dovoljno blizu za duge ostanke na plaži uz zalazak. Istra je moj happy place.

Sonja Knežević, Copy Editor
Vjerovala sam da slovensku obalu poznajem uzduž i poprijeko jer se u ovom dijelu države stvari rijetko mijenjaju. Vjerujem da ovdje svatko ima svoj omiljeni kutak prema kojem juri čim temperature prijeđu 30 stupnjeva, ali nerijetko ćete čuti da lokalci negoduju jer se ne otvara ništa novo. Imala sam isti stav dok me ove godine Portorož nije ugodno iznenadio. Naime, u Marini Portorož je nedavno otvoren Smashy Beach Club, predivno mjesto za sve koji vole more, sunce, koktele i dobru hranu. Lanac Smashy je svima u Sloveniji dobro poznat jer već godinama serviraju neke od najboljih burgera u Ljubljani. U Portorožu, omiljeni burgeri se jedu pored bazena sa slanom vodom, s pogledom na more. Cijeli ambijent je jedinstven boho i retro stil se ovdje spajaju u pravu ljetnu harmoniju. Lokal je nov, a već se etablirao kao jedan od mojih omiljenih na slovenskoj obali, jer je upravo ono što je ovdje dugo nedostajalo. Trenutno je jedno od rijetkih mjesta gdje vas neće dočekati velika gužva, pa možete računati da ćete u bilo koje doba dana pronaći slobodnu ležaljku ili krevet pod baldahinom, zbog čega sam se jedva suzdržala da ovaj beach club ne zadržim samo za sebe. Ipak, vjerujem da će se dobar glas brzo proširiti, pa ako se ovog ljeta nađete na slovenskoj obali, obavezno ga posjetite, nećete požaliti.

Tina Lončar, Fashion Editor
Svako ljeto provodim na istom mjestu – u svom komadiću raja, pitoresknoj uvali na sjevernoj strani otoka Hvara, kojoj su, valjda zbog surovih stijena koje spajaju nebo i more, nekad davno dali ime Vela Stiniva. Mjestašce je to od svega dvadesetak kuća, u kojem vrijeme teče sporije, u zraku se miješaju mirisi borove šume, lavande i ružmarina, a čitav dan na repeat svira soundtrack cvrčci-valovi-vjetar. Po makadamu se hoda bos, breskve se cijede sve do lakta, svaki galeb ima ime, a najljepši trenutak u danu je kad isploviš na pučinu pa ti se po leđima razmili mekano jutarnje sunce. Naravno, more je, kako ono Dječaci kažu, “prozirnije nego vitar”, a najvažnija stvar na svijetu je dobro zakotrljat’ balotu. Kad odem na Hvar, nisam ni od beach barova ni od restorana, najbolja riba jede se kod kuće, a meditativni momenti traže se u šetnjama kroz maslinike u suton ili sjedenjem na nekoj stijeni uz čašicu filozofskih razgovora o smislu života i kako bi “bilo dobro nikad se ne vratit”. I, naravno, u malim putovanjima po otoku, s otvorenim prozorima dok svira recimo Valentino Bošković, a taman ste se uputili po još malo čarolije – od susjedne Male Stinive ili šarmantne uvale Pakomina, preko uspona na najviši vrh otoka, Svetog Nikolu, do gdinjskih uvala na južnoj strani, ili onih nešto popularnijih, ali podjednako čarobnih, kao što su Sveta Nedjelja i Zaraće. Kamo god da kreneš, teško je pogriješit’, jedino što trebaš je znat se pustit’.

Tijana Čvorak, Copy Editor
Kad me tijekom ljetnih mjeseci udare nesnosne ljetne vrućine kod kuće, imam dvije ljetne lokacije gdje volim pobjeći. Prva je bijeg do simpatičnog Podpeškog jezera, svega dvadesetak minuta vožnje od Ljubljane. Samo jezero izgleda kao prizor sa stare razglednice, iz vremena prije mobitela, uz obalu ga mjestimice okružuju cvjetovi lopoča, na površini se ogleda nebo, a drveni molovi mame da uronite u ljetnu svježinu. Budući da je ovo omiljeno mjesto za opuštanje lokalnog stanovništva, preporučujem da se ondje uputite tijekom tjedna kako biste izbjegli gužvu. Odmah uz jezero dočekat će vas Gostilna Jezero s klasičnim slovenskim jelima, a posebno preporučujem da unaprijed naručite nešto iz njihove ponude jela ispod peke. Ove su godine uz obalu otvorili i šarmantni beach bar s ležaljkama, koji dodaje dašak onog bezbrižnog odmorišnog ugođaja.

Još jedan manji, skriveni dragulj je Stari mlin na Vrhniki, ili, kako ga mi domaći zovemo, Star maln. Do njega vodi slikoviti makadamski put kroz šumu, idealan za dužu šetnju ili vožnju biciklom. Bez brige, ispred puta nalazi se uređeno parkiralište gdje možete ostaviti automobil. Kada stignete, prvo će vas pozdraviti obnovljen, impozantan drveni mlin koji pokreće Lintvern, izvor potoka Bele. Najhrabriji se rado rashlade u kamenitom bazenu ovog izvora, jer voda ni usred ljeta rijetko prelazi 20 stupnjeva. Možete se prošetati do izvora čarobnom šumskom stazom, a ondje ćete naći i boćalište, dječje igralište te domaće gostionice Koča u Starem malnu, koja radi od četvrtka do nedjelje. Poslužit će vas toplim varivima, jelima s roštilja, domaćim sendvičima i kavom iz vrhničke pržionice Escobar. Budući da mi lokalci zaista cijenimo i čuvamo ovaj skriveni kutak, niste saznali od mene. Prošlog ljeta sam na odmoru u Dalmaciji otkrila još jedno rajsko mjesto koje ću ove godine sigurno ponovno posjetiti. Riječ je o otoku Vrgada, do kojeg smo stigli brodom iz luke u Pakoštanima. Na otoku nema automobila – umjesto njih tu i tamo ćete vidjeti samo male traktore i tačke koje polako prolaze uskim stazama. Predivna pješčana plaža Podbrizi udaljena je oko pola sata hoda od glavne luke. Tamo vas dočekuje opušteni beach bar Hakuna Matata, gdje možete iz ležaljke naručiti koktel, a za ručak preporučujem da pokušate uhvatiti stol u restoranu Adrijana, gdje će vas na terasi, uz tanjure punih svježih morskih specijaliteta, razmaziti i veličanstven pogled na more. Savršenstvo u kojem zaista ne trebate ništa više.