Može li me vrućina zaista obuzeti u Švicarskoj, ne bih nikada pomislila dok sam silazila s aviona koji je upravo dotaknuo tlo vrućeg Basela. Može! No unatoč tome, naš se domaćin Art Baselu, po mnogima najvećem i najprestižnijem sajmu suvremene i moderne umjetnosti, pokazao i više nego gostoljubivim.
Tina Kovačiček27 lipnja, 2025
Basel, zapravo gradić s populacijom manjom od 200 tisuća, bio mi je ugodno otkriće. Onako švicarski šarmantno korektan, s lijepom Rajnom oko koje se ispružio i koja ga osvježava taman toliko da zaboravite na ovih 32 u zraku. S jednog od mostova bilo je zanimljivo promatrati Švicarce kako se vraćaju kući s posla plivajući nizvodno rijekom dok su im stvari na suhom, u vodootpornim ruksacima, koji im istovremeno služe kao oslonac u vodi. Mit je istina – oni doista plivaju s posla, ili na posao (ovisno gdje rade), i u tome pronalaze opuštajuću tjelovježbu pružajući svim turistima trenutak za slikanje (trenutak kada pomislim kako je dobro biti Švicarac). Nakon šetnji okolnim ulicama tih su dana svi putevi ipak vodili čuvenom izlagačkom kompleksu Messe Basel gdje se od 19. do 22. lipnja održavao Art Basel, slavljenik od 55 godina koji najviše voli biti kod kuće. Svoje međunarodne ogranke s godinama je dobio u Mijamiju (od 2002.), zatim Hong Kongu (od 2013.), Parizu (od 2022.), dok je Art Basel Qatar u pripremi za veljaču 2026.
Na Art Baselu ove godine sudjelovalo je 289 galerija iz 42 zemlje s preko 4.000 umjetnika, od pionira do suvremenih autora. Sajam, kao barometar globalnog tržišta umjetnina, bilježi usporavanje u high-end kupovinama, pa je fokus bio na srednjem cjenovnom rangu. Manje je bilo velikih američkih kolekcionara, dok mlađa i geografski raznolikija publika postaje sve važnija. Maike Cruse, nova direktorica sajma, istaknula je trajnu snagu i međunarodni doseg Art Basela, naglašavajući njegovu ulogu kao kulturnog središta i mjesta susreta. Energija na sajmu bila je posebno opipljiva ujutro, prije otvaranja u 11 sati, kad se mnoštvo nestrpljivih već okupljalo ispod prepoznatljive kupole s pogledom prema nebu, kojom je vizualno zapečatio cijelu ovu lokaciju baselski arhitektonski ured Herzog & de Meuron, autori i cijelog kompleksa.
Ove godine prvi put su dodijeljene Art Basel Awards, nagrade umjetnicima, kustosima i institucijama za doprinos tržištu. Sajam i grad bili su ispunjeni pratećim programima poput panela, obilazaka i paralelnih sajmova (Photo Basel, Art Book Fair, Basel Social Club). Prodaja je bila solidna, ali ne i eksplozivna. Pitate se što se prodalo? Pa, kažu da je zabilježena solidna prodaja, iako nije eksplodirala zbog razloga ranije navedenih. Najskuplje prodano djelo je Mid November Tunnel (2006), Davida Hockneyja za cijenu između 13 i 17 milijuna američkih dolara. Više od tih brojki, koje mogu samo znatiželjno promatrati, bila je Hala 1 gdje je u sklopu Unlimited sekcije izloženo 67 impresivnih monumentalnih djela. Uz Halu 2 gdje su se predstavljale galerije iz cijelog svijeta i dogovarali važni umjetnički transferi i suradnje, izložba instalacija bila je dobar razlog za šetnju i art kontemplaciju. Ovo je 7 instalacija s ovogodišnjeg Art Basela o kojima i dalje razmišljam.
Na samom ulazu u Unlimited, gledala nas je impresivna instalacija We Rise By Lifting Others (2023), talijanske umjetnice Marinelle Senatore. Monumentalna skulptura od svjetla dugačka 34 metra, oblikovala je interijer sajma u luminosni ambijent zajedništva pri čemu je upravo ta pozitivna poruka bila odlučujuća da se ovaj rad postavi na samom ulazu. Svima nam treba mnogo poticajnih optimističnih misli danas, pomislila sam kako ima smisla. Senatore je za ovaj rad crpila inspiraciju iz tradicionalne južnoitalijanske estetike luminarie, ukrasa od svjetlosnih struktura koje se koriste u baroknim proslavama. Formu je preoblikovala u monumentalnu, emocionalno nabijenu instalaciju koja slavi kolektivan duh posjetitelja. Povijesno gledano, spomenici su dominirali bijelom, muškom figuracijom i ratnim simbolima. Ova instalacija, za promjenu, slavi zajednicu, rekla je Senatore
Tina Keng Gallery predstavila je rad tajvanskog umjetnika Su Meng-Hunga, koji spaja tradicionalnu kinesku estetiku sa suvremenim tehnikama. Njegovih osam dvostrano oslikanih ekrana od američkog ariša, visine preko dva metra, tvori prostorni labirint. Majstorski slojevi akrilne boje podsjećaju na kineski lak, dok motivi crpe inspiraciju iz klasičnih kineskih tekstova i renesansne umjetnosti. Instalacija balansira između intime i javnosti, pozivajući posjetitelje da osjete spojeve istočnog i zapadnog, tradicije i suvremenosti.
Marokansko-francuska umjetnica Latifa Echakhch predstavila je svoju najnoviju instalaciju Untitled (Tears Fall), koja je prema Forbesu jedno od najupečatljivijih djela izdanja 2025. godine. Echakhch je opisala svoju instalaciju kao zavjesu od staklenih kuglica i najlonskih niti, koja se proteže od stropa i stvara dojam trenutka kada voda pogodi površinu, zadržanog između pada i uspona. Istaknula je da je rad metafora dualnosti: uzdizanje nade i ambicije naspram tugovanja. Echakhch kroz ovaj rad istražuje efemernost i snagu prolaznih trenutaka, pozivajući gledatelje na kontemplaciju tuge i nade. Prema njezinim riječima, ljepota se može pronaći čak i usred kolapsa.
Site-specific rad talijanskog umjetnika istražuje igru stakla, granita i čelika kao metaforu ljudske krhkosti i otpornosti. Granit pritišće kaljeno staklo, stvarajući napetost između čvrstoće i lomljivosti. Instalacija Everyday Life simbolizira nevidljive terete i snagu potrebnu za ravnotežu u svakodnevici. Sassolino kaže da je napetost u materijalima stvarna, ne samo simbolična, te da rad izaziva emotivni odgovor zbog svoje dvosmislenosti i neizvjesnosti trajanja.
Na rad južnokorejskog umjetnika Lee Ufana, i fotografkinja Ivana i ja smo zastale s divljenjem. Njegove skulpture Relatum (2005–2023) spajaju čelične ploče, simbol modernosti, i sirovo kamenje, nepoznatog svijeta, stvarajući dijalog između suprotnosti. U duhu pokreta Mono-ha, radovi premještaju umjetnost iz statičnog objekta u iskustvo susreta, potičući promatrače da usporе i osjete odnos prirode, čovjeka i vremena.
Najupečatljiviji rad ovogodišnjeg Art Basela bio je CHOIR, privremena instalacija njemačke umjetnice Katharine Grosse koja je Messeplatz obojila u žive ružičaste i bijele tonove. Korištenjem industrijskog pištolja za boju, transformirala je prostor u dinamično, tekuće okruženje koje izaziva percepciju i simbolizira ljudsku želju za slobodom i borbu protiv kontrole. Rad je privremen i svake godine se na ovom središnjem trgu izvodi novo umjetničko djelo. Grosse naglašava da je njegova prolaznost snaga jer se ne može kupiti niti posjedovati, što suprotstavlja komercijalnoj prirodi sajma.
Do ove je instalacije vrijedilo prošetati. Petnaestak minuta od samog Art Basela, preko rijeke (i susreta s plivačima), vodilo nas je do noćnog kluba, koji je ovog puta bio dom velike instalacije švicarske umjetnice sa stalnom adresom u New Yorku, Annabelle Schneider. Ovo je njezin najpoznatiji rad, premijerno predstavljen prošle godine na NYCxDESIGN, a sada i u Baselu. Imerzivna instalacija koristi zračne jastuke, tekstilne materijale i zvučne frekvencije kako bi stvorila prostor za smirenje i refleksiju. Posjetitelji ulaze u mekani, zračni “kokon” oblikovan od prozračnih tkanina koje se ritmički pomiču u skladu s poliritmičkim zvučnim pejzažem švicarskog glazbenika Luca Oggiera (i sama Annabelle nas je zaustavila i rekla da niti ne pomišljamo otići, a da nismo zavirili unutra). Ovaj prostor poziva sudionike da usmjere pažnju na vlastito disanje i prisutnost, stvarajući oazu mira u užurbanom okruženju. Željela sam povezati emocije i dobrobit koristeći dizajn kao alat za smanjenje stresa i poticanje introspekcije. Svima nam treba taj smireni trenutak u danu, prebrzo živimo i žudimo za ponovnom konekcijom sa samima sobom. Instalacija je osmišljena kao majčina utroba, sigurno mjesto gdje se lijepo zavući u potrazi za mirom, rekla mi je Anabelle.
Jedan od partnera njezine izložbe je bio i Laufen, najveći prozivođač vrhunske keramike i kupaonske opreme u Švicarskoj (a prepoznat u svijetu) koji je paralelno s Art Baselom organizirao Architecture during art simpozij, koji se događao u njihovoj središnjici u gradu Laufenu. Laufen Forum, otvoren 2009., potvrđuje interes brenda za arhitekturu. Ponovno osmišljen 2024. s potpisom norveškog studija Snøhetta, nudi novo iskustvo LAUFEN univerzuma. Za simpozij u ovoj impresivnoj modernoj zgradi okupili su se kustosi austrijskog, njemačkog i švicarskog paviljona Venecijanskog bijenala arhitekture 2025. te dizajner Yves Behar, razgovarajući o arhitekturi, dizajnu, klimatskim izazovima i društvenoj promjeni. Bijenale arhitekture tako se nježno uplelo u Art Basel, a povezano s time je i predstavljanje nove kolekcije Volta, inspirirane električnom tunelskom peći bez CO2 emisija. Behar je tu dizajnirao umivaonike koji slave vodu i održivost, koristeći revolucionarni Saphirkeramik materijal, a kroz predstavljanje i simpozij otvoren je dijalog o stvaranju prostora za suživot u vremenima promjena.
Jedna od gorućih kritika ovogodišnjeg Art Basela bila je životni ciklus materijala i utjecaj na okoliš koji ostavljaju sajmovi ovakvog tipa. Naime, štandovi koji ispunjavaju izlagačke dvorane traju manje od tjedan dana, ali su napravljeni od materijala koji se razgrađuju desetljećima. Često su izrađeni po mjeri, pakirani u sanduke, prevezeni avionom, postavljeni i rastavljeni u nekoliko dana. Logistika uključuje brodove, kamione i avione, što znatno povećava ugljični otisak. Prema podacima Gallery Climate Coalition, do 80% emisija galerije dolazi od sudjelovanja na sajmovima. Privremena arhitektura tako često povećava, a ne smanjuje utjecaj na okoliš, i to je nešto o čemu će svijet umjetnosti ozbiljno morati početi razmišljati u budućnosti. Teme održivosti ponovno su se pokazale važnima na listi razgovora.
Photo: Ivana Vareško
