12 filmova koje Charli XCX ne može izbaciti iz glave

Ako je Brat ljeto išta dokazalo, to je da je Charli XCX osoba koja svojim stilom i ukusom oblikuje čitavu jednu generaciju. Dok već uvelike rezerviramo karte za njezin koncert u susjedstvu ovog kolovoza, na repeat gledamo novi spot za stari hit Party 4 U i uvježbavamo sve one stihove koje ćemo uskoro pjevati u glas. No Charli nije samo na vrhu glazbenih playlisti, njezin utjecaj se sve više prelijeva i na ostatak pop kulture, uključujući i ono što gledamo, a ne samo slušamo. Naime, šest mjeseci nakon što je procurio njezin profil na Letterboxdu, britanska glazbenica počela je dijeliti svoje filmske recenzije i na TikToku i Instagramu, a mi smo odmah krenuli s bilješkama.

U nastavku donosimo 12 filmova koje Charli XCX trenutačno ne može izbaciti iz glave – pripremite se za filmski maraton!

Unzipped (1995)

Jedan od prvih modnih dokumentaraca koji pokazuje koliko stvaranje kolekcije može biti osobno, kaotično i duboko nesigurno. Unzipped prati dizajnera Isaaca Mizrahija tijekom priprema za reviju na New York Fashion Weeku; od prvih skica do završnog predstavljanja kolekcije. Snimljen u vrijeme kada je moda 1990-ih bila na vrhuncu, film uključuje i supermodele tog doba, otkrivajući pravu dinamiku iza cijelog glamura. U filmu se pojavljuju Naomi Campbell, Kate Moss, Christy Turlington, John Galliano i drugi ključni akteri modne scene.

“Ovo mi je omiljena stvar koju sam gledala ovog mjeseca. Režirao ga je Douglas Keeve i prati Isaaca Mizrahija dok se priprema za svoju kolekciju za New York Fashion Week. Ako volite modu, trebate pogledati ovaj dokumentarac. Pojavljuju se sve legende: Kate, Naomi, Christy… tu su i Galliano i Polly Mellen. Ali najvažnije, film savršeno prikazuje kreativni proces umjetnika: nalete inspiracije, sumnju u sebe, ranjivost i na kraju – trijumf”, kaže Charli XCX.

Catwalk (1995)

Ovaj crno-bijeli dokumentarac prati Christy Turlington tijekom jedne modne sezone, od Milana preko Pariza pa sve do New Yorka. Snimljen iz neposredne blizine, film prikazuje svakodnevicu modela koji oblikuje modnu industriju: probe, presvlačenja, te odnose iza scene. Posebna pažnja posvećena je prijateljstvima među manekenkama, naročito odnosu s Naomi Campbell i Carlom Bruni.

“Vrlo iskreno, snimljeno crno-bijelo. Sjajno prikazuje njezin odnos s Naomi i drugim modelima… Genijalan trenutak s Carlom Bruni. Baš kul. I sjajna glazba Malcolma McLarena”, kaže Charli XCX.

The Bling Ring (2013)

Sofia Coppola rekonstruira istinitu priču o grupi tinejdžera iz Los Angelesa koji su, opsjednuti slavom i luksuzom, provaljivali u kuće poznatih osoba poput Paris Hilton i Lindsay Lohan. The Bling Ring nije klasični triler, već studija površnosti, želje za pažnjom i utjecaja pop kulture na mlade generacije. Istovremeno kritika jednog vremena, film pruža i vizualni uvid u tadašnji Y2K stil koji se, kako Charli primjećuje, ponovno vratio u modu.

“Gledala sam ga četvrti put. Imam osjećaj da film postaje sve kulturno relevantniji svaki put kad ga ponovno pogledam. Uvijek mi je kao da čitam neki sočni trač-magazin, što mislim da je i cijela poanta. Također, mislim da je moda u filmu ponovno aktualna. Svi kostimi doslovno izgledaju kao garderoba Addison Rae”, kaže Charli XCX.

Part of the Weekend Never Dies (2008)

Dinamičan prikaz koncertne turneje benda Soulwax, snimljen u vremenu prije nego što su mobilni telefoni preuzeli atmosferu u klubovima. Film kombinira snimke iz backstagea, nastupe i necenzurirane scene s partija diljem svijeta. Prati bend, publiku i energiju koja je tada definirala noćni život – bez scenarija, bez montaže, samo sirova energija s bine i glazba.

“Očito sam trenutno u fazi dokumentaraca… Ovaj je super ako volite gledati ljude kako se zabavljaju. Ima nevjerojatnih snimaka s partija u sebi. Jasno je da je sniman u doba kada ljudi još nisu koristili telefone na koncertima, pa je atmosfera doslovno opipljiva. I veliki pozdrav mom tour menadžeru koji se pojavljuje u ovom dokumentarcu”, kaže Charli XCX.

28 Years Later (2025)

Nastavak poznatog serijala Dannyja Boylea (28 Days Later, 28 Weeks Later), koji se nakon duže pauze vraća sa suvremenim pristupom postapokaliptičnom žanru. Radnja se odvija tri desetljeća nakon početka infekcije, u svijetu koji je promijenjen, ali još nije izliječen.

“Pogledala sam ga između tonske probe i nastupa na koncertu Dua Lipe. Samo sam prešla ulicu da bih ga gledala. Danny Boyle se vratio”, kaže Charli XCX.

Au Hasard Balthazar (1966)

Film Roberta Bressona prati život magarca Balthazara, koji tijekom svog života mijenja vlasnike i prolazi kroz različite sudbine, nježne i okrutne. Svaka promjena otkriva ponešto i o ljudima, i o svijetu koji ih okružuje. Snimljen minimalistički, bez velike drame, ali s jakim emotivnim nabojem, film se često navodi kao jedno od najdirljivijih ostvarenja europske kinematografije.

“Ovo je toliko, toliko, toliko tužan film. Ako vam treba da se isplačete, pogledajte ga. Ja jesam”, kaže Charli XCX.

The Happening (2008)

M. Night Shyamalan u ovom ekološkom trileru prikazuje masovnu paniku nakon što ljudi počnu iracionalno reagirati, vođeni neobjašnjivom silom. U glavnim ulogama su Mark Wahlberg i Zooey Deschanel, u neuobičajenoj glumačkoj kombinaciji. Film je izazvao podijeljene kritike, no kasnije je stekao kultni status upravo zbog svoje neobičnosti.

“Bila sam u Italiji s Georgeom i radili smo M. Night maraton. Nisam ranije gledala ovaj film, kažu da nije bio najbolje prihvaćen kad je izašao. Meni je bio fantastičan. Wahlberg i Deschanel nikad ne bih spojila kao par, ali su zabavni. On nosi ogroman prsten za raspoloženje bez ikakvog razloga, što ga čini još smješnijim”, kaže Charli XCX.

The Appointment (1982)

Rijetko prikazivan britanski psihološki triler smješten negdje između svakodnevice i jezive neobjašnjivosti. Režirao ga je Lindsey Vickers kojem je ovo jedini igrani film. Radnja prati muškarca koji ima zloslutni osjećaj da će se njegovoj kćeri dogoditi nešto strašno, iako ne zna zašto. Film ne daje izravne odgovore, već gradi atmosferu nepoznatog koristeći tišinu i sugestiju.

“Obožavam. Ovaj lik, Lindsey Vickers, napravio je samo ovaj film i dokumentarac za BBC o Richmondu. Ovo je baš nadrealno, baš neobično. Malo me podsjeća na britanske TV emisije uz koje sam odrasla, kao The Queen’s Nose. Ima nešto čudno u tome. Ima Twin Peaks vibru… stvarno volim ovaj film”, naglašava Charli XCX.

The Village (2004)

Misteriozna drama M. Night Shyamalana smještena u izolirano selo čiji stanovnici žive u strahu od nevidljivih stvorenja iz šume. Film kombinira estetiku 19. stoljeća, psihološku napetost i tipične Shyamalanove zaplete. Umjesto klasičnog horora, fokus je na atmosferi, percepciji straha i načinu na koji se društvo štiti ili zatvara od svijeta.

“Stvarno volim ovaj film. Ne znam kako da objasnim, ali gledanje M. Nightovih filmova za mene je kao odlazak u zabavni park. Ako znaš na što mislim – znaš. Ako ne, oprosti.”

Salò, or the 120 Days of Sodom (1975)

Kontroverzni film Piera Paola Pasolinija, slobodno inspiriran romanom markiza de Sada. Radnja je smještena u fašističku Italiju i prikazuje grupu mladih ljudi zarobljenih od strane moćnika koji ih podvrgavaju brutalnim i psihološkim torturama. Film se često opisuje kao ekstreman, šokantan i tematski težak, više predmet analize nego klasično gledalačko iskustvo.

“Ne mislim da trebam objašnjavati ovaj film, sve već možete pročitati na internetu”, kratka je Charli XCX.

Bridget Jones: Mad About the Boy (2025)

Četvrti film iz Bridget Jones serijala donosi priču o Bridget kao samohranoj majci koja se ponovo suočava s ljubavlju, vlastitim nesigurnostima i suvremenim načinom života. Radnja je inspirirana istoimenim romanom i kombinira poznati humor serijala s emocijama koje prate zrelije godine. Hugh Grant se ne pojavljuje, ali Colin Firth da.

“Trebalo mi je nešto lagano poslije svega što sam gledala, pa sam pustila Bridget Jones 4. Nisam ni gledala treći dio, ali stvarno nije bitno. Plakala sam dva puta. Bila sam baš u PMS-u”, dodaje.

Mouchette (1967)

Još jedan film Roberta Bressona, usredotočen na mladu djevojku iz ruralne Francuske koja se suočava s neprijateljskim i ravnodušnim svijetom oko sebe. Snimljen u prepoznatljivom Bressonovom stilu, s neafirmiranim glumcima i minimalnim dijalogom, film istražuje teme tuge, izolacije i nemoći, bez ikakvog patetiziranja.

“Trenutno sam vrlo u Bresson fazi. Sviđa mi se kako radi s neiskusnim glumcima. Njegovi filmovi su jednostavni, ali vrlo snažni, i jedva čekam pogledati još njegovih radova.”