Sve važne lekcije koje smo naučili od Sharon Stone

Krajnje je vrijeme da prestanete doživljavati Sharon Stone samo kao femme fatale. Uloga u Basic Instinctu 1992. godine bila je toliko upečatljiva da čitava njezina osobnost, ni nakon gotovo tri desetljeća, nije uspjela pobjeći od etikete fatalne zavodnice. Ali to nije dovoljan način da se shvati tko je Sharon Stone: ona je umjetnica bez dlake na jeziku, preživjela je, aktivistica, tragačica za istinom i, nesumnjivo, snažan glumački talent (pogledajte ponovno njezinu za Oscara nominiranu ulogu u filmu Martina Scorsesea Casino).

Većina slavnih osoba oprezna je u medijskim intervjuima: drže se unaprijed pripremljenih tema, izbjegavaju osobne priče, često daju neodređene odgovore. Sharon Stone nije jedna od njih. U svojoj autobiografiji The Beauty of Living Twice piše o životu, slavi i traumama, bez zadrške: od odrastanja na selu u Pennsylvaniji, famoznoj sceni preklapanja nogu, pa sve do teškog moždanog udara, kao i o seksualnom zlostavljanju i izrabljivačkoj rodnoj politici Hollywooda. Danas glumica želi biti shvaćena, od strane svijeta, industrije koja ju je stavila u jednu ladicu i potom zaboravila, ali najviše od svega, od same sebe. U nastavku donosimo važne lekcije koje smo naučili od Sharon Stone.

O borbi s bolešću i medicinskom gaslightingu

Više od dvadeset godina otkako je preživjela po život opasan moždani udar, koji je izazvao devetodnevno krvarenje u mozgu i ostavio joj, prema riječima liječnika, svega 1% šanse za preživljavanje nakon operacije, Sharon je postala vrlo otvorena kada govori o svom zdravstvenom putu, razornom utjecaju koji je imao na njezinu karijeru i važnosti zalaganja za druge. Želi da ljudi čuju njezinu priču, naročito žene, koje su znatno izloženije riziku od sličnih moždanih stanja, one čine čak dvije trećine pacijenata s aneurizmom. Osim edukacije i prevencije, Sharon je pokrenula i temu medicinskog gaslightinga, odnosno ignoriranja ili omalovažavanja simptoma pacijenata od strane liječnika, osobito kad su u pitanju žene. Naime, vrlo živo se sjeća dana kada je završila na odjelu hitne pomoći u Los Angelesu. Simptom koji ju je doveo bila je bol u glavi nalik udaru munje. “Nakon prvog pregleda rekli su mi da glumim”, objašnjava Sharon. “Moj najbolji prijatelj ih je nagovorio da naprave drugi pregled, i tada su otkrili da mi mozak krvari, da mi je cijela subarahnoidna šupljina bila ispunjena krvlju i da mi je vertebralna arterija pukla. Da su me poslali kući, umrla bih.”

Photo: Getty Images

Ono što joj je spasilo život bila je procedura zatvaranja arterije, tzv. endovaskularno koilovanje, i naravno, pomoć njezinog liječnika. “Tada sam naučila da se žene u medicinskom sustavu jednostavno ne čuju, posebno ako nemate liječnicu”, rekla je za Vogue. Podjednako je motivirajuća i njezina lekcija o pronalaženju svjetla na kraju tunela. “Mnogi se poistovjećuju sa svojom bolešću, ali to ne smije postati tvoj identitet”, kaže. “U mom slučaju, mnogo mi je toga oduzeto. Izgubila sam skrbništvo nad djetetom, izgubila sam karijeru, nisam mogla raditi, bila sam usred razvoda i prošla kroz pakao. Mogla sam dopustiti da me sve to definira. Ali moraš ustati i reći: U redu, to se dogodilo. A što sad? Od čega sam ja sazdana?”

O nejednakim zaradama u filmskoj industriji

Intervju u kojem Sharon Stone govori o tome kako je, unatoč tome što je svojom ulogom u Basic Instinctu obilježila epohu i pretvorila film u globalni hit, za taj projekt bila plaćena 500.000 dolara, dok je njezin kolega Michael Douglas zaradio čak 14 milijuna, nalazi se u mojoj rubrici Saved. Statistike pokazuju da žene u filmskoj industriji u prosjeku zarađuju i do 30 % manje od muškaraca, čak i danas. “Nisam imala ni za haljinu za Oscara”, izjavila je kasnije, osvjetljavajući još jednu mračnu istinu Hollywooda: duboko ukorijenjenu razliku u plaćama između žena i muškaraca, bez obzira na stvarni doprinos i vidljivost. I desetljećima kasnije, Stone svjedoči da su je na setovima dočekivali kao zvijezdu, ali joj nudili honorare koji su bili daleko ispod onoga što su dobijali njezini muški kolege, pa čak i početnici. Njezin glas danas se jasno čuje u borbi za ekonomsku pravdu, ne samo u filmskoj industriji, već svugdje gdje se vrijednost žena potcjenjuje. “Ne tražimo više, samo jednako”, poručuje, podsjećajući da ravnopravnost nije luksuz, već temelj dostojanstva.

Photo: TriStar Pictures

O seksizmu u filmskoj industriji

Iako je uloga u Basic Instinctu lansirala Sharon Stone u zvijezde i obilježila čitavu jednu eru, iza kulisa te ikonične scene odvijala se i priča o manipulaciji i neravnoteži moći. U svojoj autobiografiji piše kako joj je rečeno da se “ništa neće vidjeti” u trenutku kada je zamoljena da skine donje rublje zbog tehničkih razloga (odsjaj na bijeloj haljini), ali je tek na projekciji shvatila razmjere tog kadra. Iako je na kraju sama odlučila da scena ostane u filmu, to iskustvo postalo je simbol sustavne neiskrenosti s kojom se žene često suočavaju u industriji. Tijekom godina, Sharon je otvoreno govorila o uznemiravanju kojem je bila izložena, uključujući neprimjerene zahtjeve producenata, pokušaje seksualnog ucjenjivanja i duboko ukorijenjeni seksizam koji oblikuje sudbine glumica u Hollywoodu. Kao javna osoba, svojim je glasom snažno podržala pokrete #MeToo i Time’s Up, ističući da seksualno uznemiravanje nije pitanje pojedinačnih slučajeva, već strukturalne nepravde. “Hollywood je napravljen da bude mizogin. To je posao kojim upravljaju muškarci. To je posao u kojem muškarci zarađuju novac. Gdje muškarci pišu, produciraju i režiraju projekte. Gdje muškarci pišu uloge koje igraju žene. I te uloge nisu napisane o pravim ženama. Napisane su kao fantazija o tome kakve žene trebaju biti. Onda ti muški kritičari donose sud o tome jesi li ispunila tu fantaziju ili ne, jesi li se ponašala na pravi način”, objasnila je u jednom intervjuu. Danas je zagovornica jednakosti, dostojanstva i veće zastupljenosti žena, naročito onih u zrelijoj dobi, u kreativnim i odlučujućim pozicijama.

Photo: Courtesy of Sharon Stone

O ageizmu

Višestruko je javno isticala kako je starosna diskriminacija, odnosno ageizam, duboko ukorijenjena u Hollywoodu. U jednom je intervjuu otkrila da joj je u četrdesetim godinama rečeno da je prestara za rad u industriji. Taj stav nije izolirani slučaj, već odražava širu tendenciju marginalizacije žena starijih od 40 godina u filmskoj industriji. Također, u razgovoru s Oprah Winfrey, Sharon je kritizirala društvenu stigmatizaciju starenja žena, naglašavajući da se starost često nepravedno povezuje s gubitkom vrijednosti i privlačnosti. Istaknula je važnost promjene tih percepcija i pružanja ženama prilike da nastave svoje karijere i životne puteve bez obzira na godine. Njezina predanost ovom cilju uključuje i sudjelovanje u organizacijama koje se bore protiv starosne diskriminacije, poput AGEIST-a, čime i dalje ostaje inspiracija za promjene u društvenim normama i industrijskim praksama.

O slobodi žena da budu što god one požele

Na temu ageizma nadovezuje se i ona o promjeni karijere. “Uvijek mislim koliko je važno imati kreativnu praksu koja zaista pripada samo tebi, koja nije ovisna o tome da netko odobri budžet ili ti da dozvolu”, rekla je u jednom intervjuu. Zato se posvetila pisanju, ali i slikanju koje smatra terapijom. “Ponekad se osjećam kao da se oslobađam od svega što sam do tada morala potiskivati.” Tijekom pandemije oživjela je ljubav prema starom hobiju i počela slikati velike, eliptične i uglavnom apstraktne radove, pune boja, emocija i detalja. Njezina prva samostalna galerijska izložba, pod nazivom Shedding, otvorena je u ožujku 2023. godine u Allouche Gallery u Los Angelesu. U listopadu 2023. godine Stone je održala svoju prvu premijernu izložbu na istočnoj obali u C. Parker Gallery u Greenwichu, Connecticut, a početkom 2025. godine i u Berlinu. Njezina umjetnost pohvaljena je od strane kolekcionara i umjetničkih kritičara, uključujući Jerryja Saltza, glavnog umjetničkog kritičara New York Magazina i dobitnika Pulitzerove nagrade za kritiku.

A State of Affairs ,2023
Sharon Stone; courtesy of C. Parker Gallery

O humanitarnom radu kao novom smislu

Svjedočimo više nego ikada svijetu koji je usmjeren na sebe, individualan i egoističan, a istovremeno okreće glavu od nedaća koje pogađaju druge. Sharon Stone duboko je posvećena filantropiji i koristi svoj ugled kako bi se zalagala za važne društvene teme, posebno u borbi protiv HIV/AIDS-a. Od 1995. godine istaknuta je ambasadorica amfAR-a, Američke fondacije za istraživanje AIDS-a, gdje pomaže u podizanju svijesti i prikupljanju sredstava za tu borbu. Tada je naslijedila Elizabeth Taylor na važnom događaju za prikupljanje sredstava, a mnogi su joj govorili da bi joj ta odluka “mogla uništiti karijeru”. Njezina predanost humanitarnom radu prepoznata je kroz brojne nagrade i priznanja. Tako je 2005. godine dobila Humanitarnu nagradu Harvardske fondacije i Harvard School of Public Health AIDS Initiative za svoj doprinos borbi. Također je bila dobitnica Nobel Peace Summit Award 2013. godine, priznanja koje se dodjeljuje za doprinos solidarnosti i novoj nadi milijunima ljudi koji se bore protiv HIV/AIDS-a.

Aktivna je i u pružanju podrške žrtvama prirodnih katastrofa. Tijekom požara u Los Angelesu 2024. godine, zajedno s Halle Berry, donirala je odjeću i druge potrepštine pogođenim obiteljima, kao i osigurala sklonište za one koji su izgubili domove. Prije dvadeset godina, nakon razornog tsunamija, koautorski je napisala pjesmu Come Together Now, čiji su prihodi donirani organizacijama poput Habitat for Humanity i Angels’ Place. Na gala večeri Knights of Charity u Cannesu iste godine organizirala je aukciju na kojoj je jedno od njezinih umjetničkih djela prodano u korist organizacija poput UNICEF-a i Save the Children. Njezina predanost filantropiji i društvenoj odgovornosti čini je uzorom, podsjećajući da slavne osobe moraju koristiti svoj glas za značajan utjecaj i pozitivne promjene u društvu.