6 kolekcija sa završenog showa Central Saint Martinsa na koje treba obratiti pažnju

Godišnja revija diplomanata modnog dizajna londonskog Central Saint Martinsa uvijek je nekako posebnija od drugih revija koje se kotrljaju pistama modnih metropola. Za razliku od priča koje pričaju velike modne kuće, Central Saint Martins show je onaj na kojem glavnu riječ imaju mašta, sloboda, kreativnost i entuzijazam još neobuzdani teretom komercijalnosti, trendova i težnje ka što široj dopadljivosti. Riječ je o prilici za koju niti jedna ideja nije “prevelika”, a njezina egzekucija “pretjerana” – one upravo takve i trebaju biti.

Svatko tko prati modu zna da su iz klupa Central Saint Martinsa potekla neka od najvažnijih imena suvremene modne scene – Alexander McQueen, John Galliano, Phoebe Philo, Stella McCartney, Christopher Kane, Sarah Burton i Riccardo Tisci samo su neki od njih. Sve brojnija publika koja prati godišnju diplomski reviju zna da se radi o trenutku koji mnogim mladim dizajnerima može biti odskočna daska za daljnju karijeru, a nakon koje će mnogi pronaći svoje mjesto u modnim ateljeima. I dok svake godine Central Saint Martins iznjedri impresivan broj sjajnih talenata, a završna revija bude svojevrsni spektakl, ovogodišnje izdanje s 40 predstavljenih kolekcija nadmašilo je sva očekivanja – pretvorivši se u pravu rapsodiju talenta, mašte i odvažnosti da se prekorače granice mogućeg. O pobjedničkoj kolekciji ove je godine odlučivao žiri koji su činili Daniel Lee, Nicholas Daley, Mandi Lennard, Ekow Barnes i Sarah Gresty.

Myah Hasbany, Courtesy of Central Saint Martins

Myah Hasbany

Pobjedničkom kolekcijom ove godine proglašena je ona američke dizajnerice Myah Hasbany, koja je na pisti priredila spektakularan show utemeljen na briljantno razrađenoj priči. Svoju završnu kolekciju Hasbany je temeljila na urbanoj legendi o padu NLO-a u malom teksaškom gradiću – prema pričama, svemirski brod udario je u vjetrenjaču, a poginulom vanzemaljcu mještani su priredili kršćanski pokop i odlučili zauvijek prešutjeti taj događaj.

Myah je tu priču reinterpretirala kao fantastičnu alegoriju – zamislila je kako bi skriveni pad svemirskog broda mogao postati izvor podzemnog, radioaktivnog zračenja koje uzrokuje mutacije stanovnika, pretvarajući ih u nadrealna bića. Njezin modni svijet tako se razvija od prepoznatljivih silueta do grotesknih, nadnaravnih formi. Osim fascinantne priče, žiri je osvojila i Myahina impresivna posvećenost zanatu – jedan od kaputa izvezen je s više od 300.000 ručno prišivenih perlica, a proces izrade trajao je godinu dana. Završni look, monumentalna kreacija visoka 3,6 metara izrađena od ogromnih, globusastih elemenata, zaslužio je samostalan ulazak na pistu i izazvao ovacije publike.

Finalna revija Central Saint Martinsa nije prvi viralni trenutak za Hasbany – ranije ove godine njezinu booty suit kreaciju nosila je Erykah Badu na dodjeli nagrada Billboard Women in Music, čime je dizajnerica stekla pozornost modne javnosti. Pred Myah je, sudeći po svemu, blistava budućnost.

Hannah Smith

Drugo mjesto pripalo je dizajnerici ženske odjeće iz Warwickshirea, Hannah Smith, koja je svoju završnu kolekciju posvetila promišljanju o adaptivnoj modi, domeni koja u duhu inkluzivnosti sve više dolazi u fokus dizajnerskih promišljanja. Svoju inspiraciju pronašla je u odrastanju s bratom koji ima neurofibromatozu zbog čega čitav život promatra koliko je svijet nedostupan za osobe s invaliditetom. No, Smith je medicinskim pomagalima pristupila iz drugog kuta – učinivši ih produžecima tijela, ali posvetivši im jednake pažnje koju inače pridajemo modnim dodacima, te ih spajajući s prozračnim i laganim materijalima kako bi naglasila kontrast s metalom.

Haseeb Hassan

Britansko-pakistanski dizajner Haseeb Hassan sa svojom je završnom kolekcijom osvojio treće mjesto, a inspiraciju za njezino kreiranje pronašao je na različitim mjestima – od plisiranih haljina Madame Grès do starih pakistanskih poštanskih markica. Poseban dojam ostavila je njegova interpretacija shalwar kameeza, tradicionalna kombinirane odjeće koju nose muškarci i žene u Južnoj i Srednjoj Aziji, kao i završni look u lepršavoj, plisiranoj bijeloj tkanini s apstraktnim zelenim motivima koji podsjećaju na boje pakistanske zastave. Kako bi izradio svoju kolekciju, Hassan je surađivao s pakistanskim obrtnicima na proizvodnji cipela, kukičanih molitvenih kapa i tkanih resica. „Na taj sam način odao počast njihovom zanatu i osiguravao da kolekcija ostane povezana s mojim korijenima,“ izjavio je Hassan.

Ayham Hassan

Jedan od najupečatljivijih trenutaka revije bila je kolekcija Ayhama Hassana, mladog dizajnera iz Ramallaha na Zapadnoj obali, koji je zahvaljujući podršci zajednice i uspješnoj crowdfunding kampanji uspio upisati prestižni Central Saint Martins. Njegova završna kolekcija, naslovljena IM-MORTAL MAGENTA: the colour that doesn’t exist, bila je duboko emotivno i politički snažno djelo – posveta bogatoj palestinskoj zanatskoj tradiciji, čiji su korijeni potisnuti ili izbrisani ratom i okupacijom.

„Moja diplomska kolekcija promišljanje je o stvarnosti genocida i težnji za oslobođenjem. Odrastanje pod okupacijom i kolonizacijom u Palestini prisiljava te da se suočiš s bolnim kontradikcijama – pitanjima vlastite vrijednosti, očaja i neobuzdane okrutnosti. Ipak, istovremeno osjećaš potrebu da se uzdigneš iznad licemjerja, mržnje i razaranja. Da tražiš nadu, rast i put prema slobodi,” izjavio je Hassan za Vogue UK. Jedan od najdojmljivijih detalja bila je tkanina u sivim i magenta tonovima, nošena poput marame koja se vuče po podu, a koju je ručno isplela Hassanova majka koja je u tom trenu bila na Zapadnoj obali.

Izzy Dickens

Izzy Dickens inspiraciju za svoju kolekciju I am Telling You Because You Are Far Away pronašla je u vlastitom odrastanju u obalnom Thanetu, na jugoistoku Engleske, iz kojeg se s deset godina preselila u Bristol. Budući da se mjesto njezina djetinjstva u međuvremenu znatno promijenilo, željela ga je zabilježiti i evocirati onakvog kakvog ga pamti – kao osobni krajolik ljudi, predmeta i mjesta koja su ostala iza nje. U procesu stvaranja vratila se starim crtežima, vlastitim, ali i očevim, koji su joj poslužili kao polazište za oblikovanje silueta, tekstura i boja. Svoja je sjećanja dopunila predmetima koje je ponijela sa sobom pri odlasku, poput malih darova za rastanak, kao i onima koje je naknadno pronašla na obali, nalik uspomenama koje neočekivano izrone na površinu.

Matthew David Andrews

Matthew David Andrews pronašao je inspiraciju za svoju kolekciju u poplavi koja je 1958. godine pogodila njegov rodni Wickford, pretvorivši taj stvarni događaj u snažnu osobnu metaforu. Estetski izrazito dojmljiva kolekcija, s pregršt naglašenih silueta i daškom uvijek dobrodošle teatralnosti, poslužila je kao izraz unutarnje borbe i osjećaja utapanja koje je doživljavao kao queer osoba, suočen s vlastitim strahovima od otkrivanja pravog sebe. Da bi svoju priču iznio na vizualno i emocionalno dojmljiv način, šešire je opremio skrivenim prskalicama koje su tijekom revije otpuštale vodu, stvarajući iluziju kiše. U dodiru s vodom, posebno dizajnirani tekstil počeo se topiti i raspadati, otkrivajući skrivene slojeve boja, uzoraka i vezova – simbolično razotkrivajući pravog Matthewa skrivenog ispod površine.