Producent Miloš Đukelić otkrio nam je sve o jedinom filmu u Cannesu s regionalnim potpisom

Filmski festival u Cannesu u punom je jeku. Zvijezde se šetaju sunčanim Croisetteom u iščekivanju premijera filmova nekih od najvećih redatelja današnjice. Wes Anderson, Ari Aster, Richard Linklater i mnogi drugi reditelji predstavili su se u punom sjaju, nadajući se da će prestižna Zlatna palma na ovogodišnjem festivalu pripasti baš njima.

Iako filmski stvaratelji iz naše regije na ovom festivalu nisu prisutni toliko često koliko bismo to možda željeli, često možemo biti ponosni barem na jedan film koji predstavlja regiju. Prošle godine to je bio Čovjek koji nije mogao šutjeti, kratki film koji je Hrvatskoj donio Zlatnu palmu (a kasnije i nominaciju za Oscara). Ove godine, regionalni predstavnik u Cannesu je srpski producent Miloš Đukelić, koji potpisuje koprodukciju filma na njemačkom jeziku redatelja Kirilla Serebrennikova, Das Verschwinden des Josef Mengele.

Courtesy of Cannes Film Festival

Das Verschwinden des Josef Mengele je povijesna drama zasnovana na istoimenom romanu Olivera Gueza. Radnja prati nacističkog doktora Josefa Mengelea koji je u Auschwitzu provodio neljudske, a često i smrtonosne medicinske eksperimente na zatvorenicima, zbog čega je u povijesti poznat po zloglasnom nadimku “Anđeo smrti”. Film prati njegov bijeg iz logora u Južnu Ameriku – od Paragvaja do Brazila, ali i njegov mentalni bijeg od vlastite savjesti. “Kiril je autentičan umjetnik koji ne oklijeva za svoje junake izabrati likove koji su izuzetno kontroverzni – kao na primjer Limonov u njegovom prethodnom filmu. Ovdje je otišao korak dalje i za glavnog lika uzeo nespornog monstruma. Ipak, pokušao je uvidjeti šta je to što od čovjeka koji je doktor i znanstvenik napravi bezdušno čudovište,” objasnio mi je producent Miloš Đukelić, koji je pomogao da Serebrennikova vizija u filmu bude izražena u potpunosti.

Courtesy of Cannes Film Festival

Film postavlja slojevita pitanja o psihi zlih ljudi koji su počinili neke od najvećih zločina poznatih čovječanstvu, a gledatelje navodi da se zapitamo zašto nas ljudska zloba toliko intrigira. U ovom filmu, publika Mengelea gleda očima njegovog sina. “Biti u pokušaju da razumijemo ili volimo monstruma čije gene nosimo nije samo bolno nego i zastrašujuće,” kaže Đukelić. “Redateljski postupak čini da smo tijekom cijelog filma u krupnom planu, intimni sa zločincem. To ne budi samo identifikaciju koja je neugodna već i povećava užas kada se zagledamo u sebe i shvatimo da je zlo prisutno i u nama samima”. Motiv rata i nezamislivih zločina koje su ljudi spremni počiniti jedni nad drugima predstavlja neiscrpan izvor inspiracije za umjetnike koji nastoje prikazati ljudsku patnju i najmračnije strane povijesti, istovremeno odajući počast stradalima. Ali, kako objašnjava Đukelić, ovaj film ne polazi iz osude i hladnih činjenica, već postavlja pitanja o ovoj uznemirujućoj temi i uopće o porijeklu zla.

Andrejs Strokins

Glavnu ulogu u filmu ima glumac August Diehl, poznat po ulozi u filmu Quentina Tarantina Inglourious Basterds. Prema Đukeliću, redatelj Serebrennikov uspijeva iz glumaca “izvuči duboku i često ambivalentnu emociju”, ne namećući se, već dopuštajući glumcima da sami prožive svoje likove. Ističe da se virtuoznost režije Kirila Serebrennikova vidi u dugačkim kadrovima koji su istovremeno komplicirani i nepretenciozni. “Spomenuo bih tu i majstorstvo direktora fotografije Vlada Opelyantsa koji je, usudio bih se reći, blizu genija,” kaže Đukelić, zadovoljno ističući da i Opelyants odnedavno živi u Beogradu.

Uoči premijere, koja se odvija danas, 20. maja u Cannesu, Miloš Đukelić doputovao je na Azurnu obalu oplemenjen iskustvom koje mu je rad na ovom filmu donijelo. Kako to često biva, višemjesečno putovanje natjeralo ga je da još više cijeni odakle je, ističući da se stvaratelji iz naše regije itekako mogu natjecati na svjetskoj sceni. “Rekao bih da je bitno boriti se protiv provincijalizma i moralne korupcije, raditi na sebi i biti samouvjeren i autentičan. Kod nas su se često bolno ali i divno rađale nove ideje i vidjelo kuda svijet ide i kako može biti bolji. Nije bez razloga jedan od najuspješnijih a meni omiljenih slogana Beograd je svijet,” dodaje producent, prije nego što će se uputiti na premijeru u ikoničnom Théâtre Debussyju.