Nova knjiga o Canneskom festivalu prikazuje dosad neviđene trenutke iz 80-ih i 90-ih godina
Tara Đukić
18 svibnja, 2025
Tara Đukić
18 svibnja, 2025
Kada je poznati britanski ulični fotograf Derek Ridgers radio na svojoj knjizi Cannes — nefiltriranoj i vrlo provokativnoj foto-dokumentaciji legendarnog filmskog festivala od 1984. do 1996. godine — prvotno je razmišljao nazvati je Ludilo u svibnju. Smatrao je da bi to bio naslov koji prikladno dočarava svu razuzdanost tog doba. „Bilo je pomalo ludo“, prisjeća se događaja iz 80-ih i 90-ih, u vrijeme kada društvene mreže još nisu postojale, a fotografija je bila isključivo analogna. „Šetajući Rivijerom kroz sve te gomile strastvenih filmskih fanova, primijetio sam mnoštvo fotografa na plaži. Svi su pričali o Brigitte Bardot. Trebalo mi je malo da shvatim što se točno događa: to je bio festival egzibicionizma koliko i filmski festival.“ Vrlo brzo im se pridružio, a iako su scene na njegovim fotografijama često nezamislive u današnjem kontekstu, niti jedna od gotovo stotinu u knjizi ne može se opisati kao monotona ili već viđena.
Photo by Derek Ridgers, courtesy of IDEA
Od osnutka festivala 1946. godine, crveni tepih i Croisette ugostili su najveće zvijezde u povijesti, uključujući Dianu Ross, Grace Kelly i princezu Dianu, među tisućama drugih. No, u vrijeme dok je Ridgers radio za publikacije poput The Face, Time Out i NME, život se odvijao na plaži i bulevaru, gdje su mnogi vrlo namjerno privlačili pažnju. Derek bi dolazio vrlo rano i ostajao sve do ponoći. Tamo je zabilježio mladu Frankie Rayder u crvenoj haljini, kao i Johna Watersa, koji je u Cannes došao zbog premijere svog filma Cry-Baby.
Volio je fotografirati i druge poznate fotografe, među kojima se posebno ističe Helmut Newton. Elizabeth Berkley, tada najpoznatija po seriji Saved by the Bell, 1995. godine zatekao je okruženu novinarima zbog glavne uloge u provokativnom kultnom filmu Showgirls, koji je režirao nizozemski redatelj Paul Verhoeven. Naravno, u knjizi ima i mnogo golotinje — jer ipak je to Francuska 1980-ih, s mnogim granicama intime koje nisu smjele biti izbrisane.
Photo by Derek Ridgers, courtesy of IDEA
Kao rezultat, knjiga je spoj glamura, razvrata, ali i nostalgije, jer ove fotografije čuvaju duh jednog vremena u kojem su se čitale novine, gledale večernje vijesti i sanjalo o glamuru Cannesa, plaži Carlton i susretu sa zvijezdama poput Clinta Eastwooda. U usporedbi s današnjim vrlo konvencionalnim prikazima crvenog tepiha na festivalu, ovakav pristup dokumentiranju sirovih emocija i atmosfere djeluje kao daleka uspomena i prošlost koja se ne može ponoviti. Izdavačka kuća IDEA za sada je objavila limitirani tiraž od 500 primjeraka, i to u sklopu događaja Photo London 2025.