Regionalni paviljoni osvajaju publiku na Bijenalu arhitekture 2025. u Veneciji

Sve venecijanske palače su popunjene, prosecco je naručen, nagrade su ispolirane – počelo je devetnaesto izdanje Bijenala arhitekture 2025., koje Veneciju pretvara u međunarodnu pozornicu. S nacionalnim paviljonima, instalacijama i izložbama raspoređenima po povijesnim lokacijama poput Giardini della Biennale, Arsenala i Forte Maghere, ovo je jedan od najvažnijih i najdugovječnijih kulturnih događaja. Eklektični mozaik sastavljen od najrazličitijih perspektiva arhitekata, umjetnika i kreativaca iz cijelog svijeta čini da Venecija postaje prozor u sadašnjost… i budućnost. Ovogodišnja tema glasi Intelligens. Natural. Artificial. Collective, pod kustoskim vodstvom poznatog arhitekta i inženjera Carla Rattija. Posjetitelji su pozvani istražiti kako se arhitektura mijenja kao odgovor na klimatske promjene, s ciljem da se prijeđe s pukog razgovora o štetnim utjecajima na okoliš na aktivno oblikovanje svijeta koji se prilagođava za njegovo dobro. Budući da je i sama Venecija ugrožena porastom razine mora, grad pruža i simboličnu i stvarnu scenografiju za ovo međunarodno okupljanje ideja i rješenja o gorućem globalnom pitanju.

Među 66 nacionalnih paviljona nalaze se i regionalni: Srbija, Crna Gora, Hrvatska i Slovenija, a u nastavku donosimo sve o njima.

Srbija | Unraveling

Gdje? Giardini, Calle Giazzo

Kada se u interdisciplinarni tim udruže pletilje, arhitekti, modne dizajnerice, programeri i inženjeri – s namjerom da predstave nešto što je lokalno, ukorijenjeno u našoj kulturi, ali s globalnim značajem – jasno je da je riječ o nečemu izuzetnom. Polazišne točke srpskog paviljona su tehnike pletenja kao vještine oblikovanja forme te tehnološka dostignuća oličena izumom Beogradske šake (1963.) – prve robotske bioničke šake na svijetu, projektirane s protetičkom namjenom. Arhitektonska izložbena struktura, pod kustoskim vodstvom Slobodana Jovića, osmišljena je kao forma u stalnom preobražaju – pokretna, kinetička, efemerna i kružna, bliska prirodnoj inteligenciji. Paneli vunenog pletiva, strukturirani prvo ručno, zatim strojno i potom ponovno ručno, eterično levitiraju s plafonske površine, dok ih postupno raspliću motori koje pokreću solarni paneli. Do kraja Bijenala instalacija će biti u potpunosti razgrađena i spremna za stvaranje nove forme. Ideja izložbe je da se do kraja trajanja Bijenala vunena pređa vrati u svoje prvobitno stanje – 125 klupka pletiva od kojih je i nastala. Ova postavka istražuje ideju kružnosti u arhitekturi, uvjetovanosti forme energijom, nužnosti stalnog preoblikovanja materijalnosti, postavljajući pritom pitanja o vidljivosti granice između prirodne i umjetne inteligencije.

Photo: Andrea Ferro

Crna Gora | Terram Intelligere

Gdje? ArteNova, Campo San Lorenzo 5063

Što je međa? Fizička granica? Simbol časti, identiteta, društvenog poretka? Granica koja nije samo prostorna, već ima i duboko simbolično značenje – tekovina koju je svatko imao obvezu štititi. Međe su i točke povezivanja, rituali pomirenja. U crnogorskim krševitim pejzažima bile su i fizički vidljive, izrađene od lokalno dostupnih materijala poput kamena, zemlje i drva. A što se događa s arhitekturom na međi umjetnosti i znanosti? Ona poprima dvostruku prirodu, prožimajući intuitivno i empirijsko, zbog čega je projekt smješten u područje Art & Science. Tema Terram Intelligere (Razumjeti zemlju) predstavlja seriju imaginarnih narativa i prozirnih modula koji osvjetljavaju specifičnosti lokaliteta i teritorija s kojih potječu uzorci. Instalacija ukazuje na mikrobiološku raznolikost i potencijale mikroorganizama iz tla. Nudi se vizija u kojoj se biologija i arhitektura stapaju, sve u svrhu oblikovanja održive budućnosti. Zavirite u prostor koji poziva na tiho promišljanje o granicama, materiji i suživotu – kako bismo dublje razumjeli odnos čovjeka i njegova okruženja.

Hrvatska | Intelligence of Errors

Gdje? Arsenale, Campo de la Tana, 2169

Hrvatski paviljon na 19. Bijenalu arhitekture u Veneciji umjetnička je i istraživačka instalacija posvećena proučavanju načina na koje se pogreške u prostornom oblikovanju i prostornoj politici mogu iskoristiti kao resursi za učenje i stvaranje novih svjetova. Inspirirana je i djelomično se razvila iz Žetve grešaka / Error Harvest – obrazovnog alata namijenjenog dizajnerima složenih sustava u neidealnim uvjetima. Imate priliku zakoračiti u prostor Instituta grešaka — temeljni organizacijski imaginarij projekta. U svojoj mobilnoj i nomadskoj formi, Institut publici predstavlja Repozitorij grešaka i tri imaginarija kao ključne alate za istraživanje i oblikovanje uz pomoć grešaka: Opaki proizvod / Wicked Product koristi domišljatost ilegalnih vikend-naselja kako bi preispitao turističku infrastrukturu; Slobodna zona resursa / Resource Freezone iznova osmišljava napuštena postindustrijska područja kao eksperimentalne zone za kolektivnu upotrebu; dok Taloženje viškova / Layering Surplus koristi otpad i višak kao materijal za stvaranje novih slojeva stanovanja otpornog na klimatske promjene.

Slovenija | Master Builders

Gdje? Arsenale, Campo della Tana

Muzej za arhitekturu i dizajn (MAO) u slovenskom paviljonu Bijenala 2025 predstavlja projekt Masters Builders, arhitektica Ane Kosi i Ognena Arsova. Projekt slovenskog paviljona bavi se pitanjem razvoja tehnologije gradnje, koja danas uključuje robotizaciju, prefabrikaciju, umjetnu inteligenciju, 3D ispis i druge tehnologije, istovremeno izlažući neočekivani paradoks. Unatoč takozvanom tehnološkom napretku, proces gradnje često ostaje u velikoj mjeri analogan, na mnogo načina i u većini situacija tradicionalan. Protokoli za gradnju se nisu mnogo promijenili u posljednjih nekoliko desetljeća, unatoč tome što tehnologija sve više dominira svakodnevnim životom. Četiri totema predstavljaju četiri stupa, tj. četiri zanatlije koji su neophodni za svaku arhitektonsku ideju. Svaka ruka koja oblikuje materijal nosi sa sobom generacije znanja, iskustva i vještine, što je nešto što nijedna tehnologija ne može u potpunosti zamijeniti. Zanatlije nisu samo izvođači – oni su kreativni suradnici u arhitekturi budućnosti, a nijedna umjetna inteligencija ni 3D ispis ne mogu u potpunosti zamijeniti njihovo znanje i iskustvo.

Photo: Klemen Ilovar