Superfine: Tailoring Black Style još uvijek nije otvorena, ali već se povezuje s osjećajem važnosti, ponosa i trijumfa – daleko od crvenog tepiha – i to izložba koja je dugo čekala svoju realizaciju. To je prva izložba u Kostimografskom Institutu koja se direktno bavi rasom, uz rod, klasu i seksualnost, i samo je druga ikada posvećena muškoj modi.
Superfine je organizirao glavni kustos Andrew Bolton u suradnji s gostujućom kustosicom Monicom Miller, profesoricom i direktoricom Afričkih studija na Barnard College, Sveučilištu Columbia, i autoricom knjige Slaves to Fashion: Black Dandyism and the Styling of Black Diasporic Identity, nagrađivane 2009. godine. Akademski tekst pružio je početni okvir za izložbu, koja istražuje više od 300 godina crnačkog stila i identiteta kroz figuru dandyja. Dandy je najčešće muškarac koji je izuzetno pažljiv i promišljen u vezi sa svojim izgledom. Za crne dandyje, u pitanju je bilo – i još je uvijek tako – mnogo više od taštine; radilo se o pravu na moć i samostalno odlučivanje. Zapravo, dotjerivanje, odnosno stiliziranje, može se shvatiti i kao oblik nenasilnog otpora.
Teško je oteti se dojmu da Superfine – koji snažno zastupa ideju sinkretizma, pokazujući kako su crni dandyji, kombinirajući elemente afričke, američke i europske tradicije, stvorili cjelinu veću od skupa pojedinih dijelova – stiže upravo onda kada nam je najpotrebniji. Sa svojim pozitivnim uzorima, ova izložba suprotstavlja se toksičnosti rastuće i isključujuće manosfere.
Baš u pravo vrijeme?
Iako gotovo jezivo aktualna, politička relevantnost izložbe nije bila namjerna, jer se pripremala godinu i pol dana. “Za mene bi ta povijest bila važna i zanimljiva bez obzira na sve i bez obzira na vrijeme”, objašnjava Miller. “Kad me Andrew prvi put nazvao u vezi s ovim, pomislila sam: Zašto baš sada?… a [on] je imao dobar odgovor… Rekao je da je ideja zapravo proizašla iz razgovora koje je vodio tijekom izložbi In America, iz smrti Andréa [Leona Talleyja] i razmišljanja o tome što MET zbirka doista može podržati ako bi napravili izložbu koja je više usmjerena na crnačku kulturu i rasu.”
Na modnom planu, industrija proživljava renesansu muške mode, a kako kaže Miller: “Razgovor o crnačkom stilu također je sve više i više prepoznat kao pokretačka snaga načina na koji moda funkcionira, kad je riječ o referencama, transformacijama i svemu tome.”
Svijet se zaista promijenio u više od 20 godina otkako je Bolton kurirao izložbu Bravehearts: Men in Skirts u Kostimografskom Institutu. Taj trenutak, pisao je Eric Wilson za WWD 2003. godine, bio je “doba metroseksualnosti – kada su diskusijama o rodnim ulogama dominirali Kyan, Carson i Jai iz emisije Queer Eye for the Straight Guy.” Brzo do danas, i RuPaulov Drag Race ima ogroman utjecaj na samostvaranje i prezentaciju – dvije stvari koje su bliske srcu dandyja. I dok Superfine, poput Drag Racea, uzima u obzir prenaglašenost, to je samo jedan aspekt dendizma. “Postoje i drugi dijelovi izložbe gdje je dendizam više povezan s maskom, prerušavanjem”, primjećuje Miller. “Postoji čitav spektar performativnosti, koji je jako povezan s dendizmom općenito, ali posebno kada ga se promatra kroz prizmu rase.” Isto tako, postoji čitav spektar maskuliniteta koji dandy stil stalno proširuje. A$AP Rocky s maramom na glavi ili biserima samo je jedan primjer. I kako Miller kaže u Metovom videu: “Kad jednom postanete svjesni toga, vidite crnački dendizam svuda – i u različitim oblicima.”
Ogrtači u odeljku Vlasništvo izložbe. Photographed by Acielle / Style du Monde
Odjeni se po svom ukusu
Izložba Superfine kronološki prati razvoj od 18. stoljeća nadalje, ali kao i sve što se tiče dendizma, ta kronologija je klizava. Jedan od prvih eksponata je ogrtač od ljubičastog baršuna sa zlatnim detaljima iz 19. stoljeća, koji bi, kako Miller kaže, nosio luksuzni rob, a podsjeća na raskoš dvora Kralja Sunca. Desno, na jednom od uzdignutih hiper prostora umjetnice Torkwase Dyson, koji donekle podsjeća na proscenij, nalazi se crno vojničko odijelo sa zlatnim detaljima koje je dizajnirao Olivier Rousteing za Balmain, uz elegantan kaput u vojničkom stilu koji je pripadao Andréu Leonu Talleyju. Postavka je namjerno osmišljena kako bi Talleyja, pokojnog urednika Voguea koji je surađivao i s Dianom Vreeland u Kostimografskom institutu, prikazala kao svojevrsnog pretka i duhovnog vodiča izložbe.
Talley — za kojega je Anna Wintour nedavno izjavila da je bio “dandy među dandyjima” — samo je jedan u nizu povijesnih ličnosti koje se pojavljuju kroz ovu izložbu. Tu su i abolicionist Frederick Douglass, glazbena ikona Prince i umjetnik Iké Udé. Tom se popisu pridružuju i crni dizajneri koji mijenjaju pejzaž suvremene muške mode, a čiji se radovi također nalaze na izložbi. Među njima su dizajnerice poput Grace Wales Bonner i Bianca Saunders, te dizajneri poput Pharrella Williamsa u Louis Vuittonu, Willyja Chavarrije i Raula Lopeza iz brenda Luar — svi oni pristupaju krojenju s novom, svježom perspektivom.
Muškarci i odijela, odijela i moć… To je koncept koji seže unazad do velikog odricanja krajem 18. stoljeća, kada su u WASP društvima muške ekstravagancije bile potisnute u korist svojevrsnog pokajničkog puritanizma, koji je poprimio oblik tamnog odijela koje je, kako kaže Miller, “postalo povezano s bjelinom”. U tom kontekstu, odijelo je poput oklopa ili egzoskeleta koji prekriva ili maskira tijelo. Suprotno tome, Miller se fokusira na tijelo koje nosi odjeću, istražujući kako odjeća postavlja granice identiteta i tijela. Dobar primjer za to je kolekcija Iba Kamare za Off-White, s odijelima za njega i nju koja sadrže anatomski vez.
Egzoskeletni kostimi Iba Kamare za Off-White. Photographed by Acielle / Style du Monde
Disciplina je osnovni princip dendizma, i premda su crni dandyji svakako koristili binarni odnos otkrivanja i prikrivanja kroz modu, odjeća prikazana na izložbi odbacuje svaku ideju odricanja. Zapravo, kako objašnjava Miller, “to je kao da uzimamo taj simbol bijele muške moći i jednostavno ga potpuno dekonstruramo, rekonstruiramo, nadograđujemo, umanjujemo, izrađujemo od drugog materijala — u potpunosti ga mijenjamo.” To je sjajno prikazano odijelom na izložbi koje izgleda kao da je još u procesu nastajanja, a koje su kreirali Ev Bravado i Téle D’Amore za Who Decides War. Tu je i zavodljiva raskoš Zoot odijela koje je nastalo u Harlemu 1940-ih.
Zoot odela (centar), i iteracije Raula Lopeza za Luar (levo) i Willyja Chavarrije (desno). Acielle StyleDuMonde
Mi smo obitelj
U svom izravnom promišljanju rase i roda, izložba Superfine revolucionarna je i slavi stil crnog dandyja. Istovremeno, povezana je s misijom Andrewa Boltona da redefinira modu kao alat za življenje. U izložbi In America: A Lexicon of Style (2021.), kustos je stvorio taksonomiju emocija povezanih s odjećom u kontekstu nacionalnosti i lokalnog identiteta. Prošlogodišnja izložba Sleeping Beauties istraživala je osjetilne aspekte (zvukove, mirise) odjeće kao predmeta i čuvara povijesti. Superfine donosi princa koji budi javnost i upoznaje je s crnačkim posebnostima, izraženima kroz 12 podtema izložbe, uključujući poštovanje, dostojanstvo i ljepotu.
Dendizam je oblik izražavanja ljubavi prema sebi koji se prenosi na druge. Jedan od zaključaka iz Superfine jest da je crni dendizam velikodušan i ekspanzivan. On je također moćan i u punom cvatu, pokrećući trenutnu renesansu muške mode. U još jednom savršeno pogođenom trenutku, britansko-jamajčanski glazbenik SBK (Lanardo Smith) upravo je objavio singl koji, kao da odražava uspon crnog dandyja, pjeva:
“Finally
we can be
who we are
what we dream
this is us.”
