Weddings
Kada su Monica Clara Beštek, Australka hrvatskog podrijetla, i njezin dugogodišnji partner Benjamin Lachlan Ruane odlučili reći “da”, njihov izbor destinacije bio je sve samo ne slučajan. Dugo iščekivano vjenčanje dogodilo se nakon čak 16 godina ljubavi iz školskih dana, a njihova ljubavna priča pretočena je u elegantnu ceremoniju s estetikom inspiriranom nasljeđem Jacqueline Kennedy i suptilnom simbolikom Salvadora Dalíja. Intimno vjenčanje na imanju u španjolskoj Costa Bravi bilo je prožeto i detaljima koji odaju počast Monicinom hrvatskom podrijetlu — od smokava iz bakinog vrta u Lici do rakije servirane u tradicionalnim čuturicama i juhe na početku večere. To su zapravo bili detalji koji su mi upali u oko kad sam vidjela prvi put njihovo vjenčanje i poželjela saznati više. “Oboje mojih roditelja su iz Hrvatske. Otac mi je rođen tamo, a roditelji su mu iz Novog Marofa. Majka je rođena u Australiji, ali njezini korijeni su isto hrvatski. Otac joj je iz Ljubača, blizu Dubrovnika, a njezina majka, moja baka, je iz Like”, objašnjava mi Monica razloge zašto je njezina svadba održana u španjolskoj Costa Bravi, prepuna hrvatske tradicije i simbolike. Ovaj jedinstveni spoj hrvatske duše i mediteranskog glamura rezultirao je vjenčanjem koje nije samo bilo lijepo — “bilo je duboko osobno i nezaboravno”, kaže mi.
Par se upoznao još u srednjoj školi, odrastajući u Canberri udaljeni samo jednu gradsku četvrt. Spojila ih je ljubav prema košarci, a ostatak je, kažu, povijest. Prosidba se dogodila na hrvatskom tlu, na planini Sveti Ilija u Orebiću, gdje je Ben Monici ponudio smokvu u kojoj je, poznajući njezinu naviku da ih otvara na pola, skrio prsten. Baš kao u “jednom starom tradicionalnom hrvatskom običaju, ‘obilježje'”, kaže mi Monica. O čemu se radi? U slučaju da je prošnja bila uspješna, mladići su svojim budućim ženama davali darove koji se nazivaju “obilježjima”. To su bili darovi u raznim oblicima, ali u većini krajeva to je jabuka s kovanim novcem (otud inspiracija za smokvu s prstenom).
Inspiracija za samu svadbenu svečanost, održanu u La Bisbalu, bila je kombinacija klasike i osobnih detalja. Par je pronašao lokaciju za vjenčanje nakon temeljitog pretraživanja Googlea – željeli su se vjenčati na mjestu gdje se nitko prije njih nije vjenčao te provesti cijeli tjedan na imanju, uživajući u kući i vrtu, plivanju i tenisu, upijajući svaki trenutak. Lokaciju su pronašli putem platforme Viu Empordà, a riječ je o Casita Torre, čiji ih je maslinik i prekrasna stara kuća opuštene atmosfere i zanimljive arhitekture odmah osvojila.
Kuću je izgradio Rafael Masso (nekadašnji Gaudijev učenik) kao svadbeni poklon za kćer vlasnika masije, oko 1910. godine. Vjenčani vikend započeo je druženjem uz piće na privatnom imanju vlasnika Font Clare. Prostrani vrtovi nalikovali su botaničkom raju – bujna vegetacija, zelenilo i cvijeće stvarali su savršenu kulisu za dobrodošlicu najbližima. Predivne skulpture bile su raspršene diljem imanja, uz bazen koji se skladno uklopio u savršeno zelenu travu. Par je posluživao svoja omiljena vina uz svježe lokalne delicije.
Costa Bravu su već više puta posjetili, a posebno ih je osvojio gradić Cadaqués, gdje su se zaljubili u morsku kuću Salvadora Dalija i njegova nadrealistička djela. Elementi Dalijeva utjecaja provlačili su se od samih pozivnica pa sve do dana vjenčanja, gdje je bio prisutan i njegov ikonični jajoliki simbol. Uključivanje tog motiva nosilo je snažno simboličko značenje – predstavljalo je rađanje, ljubav i nadu.
No Monicino hrvatsko podrijetlo, koje je bilo izvor inspiracije kroz cijeli njezin život, nedvojbeno se osjetilo i tijekom dana vjenčanja. Primjerice, kule od smokava bile su jednostavni središnji ukrasi na stolovima. Kaže mi kako je njezina ljubav prema smokvama započela još u djetinjstvu kada je “jela velike, slatke zelene smokve sa starog stabla u bakinom dvorištu”. Štoviše, prema obiteljskoj legendi, “baka je prije 45 godina prokrijumčarila reznicu dalmatinske smokve u cipeli na putu za Australiju”, smije se. No uz to, tradicionalni hrvatski elementi utkali su se u slavlje i kroz grančice ružmarina i hrvatske vrpce koje su goste dočekale kao poklon dobrodošlice, rakiju koja se posluživala iz čuturica (drvenih pljoski), bombonjere kao uspomene za uzvanike te juhu na početku večeri. Ceremonija se održala ispred kuće, a vodio ju je blizak prijatelj para.
Vjenčanica, vintage Vera Wang koju je Monica pronašla na Vestiaire Collective, bila je prepravljena kako bi odgovarala njezinom stilu — skraćena, s uklonjenim tilom i dodanim naborima sa strane. Djeveruša i sestra Emma nosila je baršunastu haljinu Toteme uz Corali naušnice, dok je mladenka nosila vintage Givenchy naušnice i veo izrađen u Amsterdamu. Njihov nečak, dječak Otis, ukrao je srca prisutnih kao neodoljiv page boy u ručno izrađenom odijelu.
Večera se posluživala na srebrnim pladnjevima, u opuštenoj atmosferi pod maslinama, uz zalazak sunca i čase lokalnog vina. Jelovnik je bio fuzija hrvatske i španjolske kuhinje: odojak, janjetina, juha, salata od kupusa i patatas bravas. Za desert je poslužen jednostavan kolač od mrkve, Benov omiljeni, dok je u pozadini svirala „Me Olvidé de Vivir“ Julia Iglesiasa.
Monica i Ben su vjenčanje u potpunosti osmislili sami, oslanjajući se na prijatelje, obitelj i lokalne dobavljače. Svaki element nosio je osobni pečat, bilo kroz simboliku, estetiku ili emociju. I dok su plesali svoj prvi ples na „You Never Can Tell“ iz „Pulp Fictiona“, a tijekom dana live muziku Gypsy Kingsa, njihovu omiljenu glazbu, bilo je jasno da su stvorili uspomenu koja će im trajati cijeli život. U istom duhu, njihova priča postaje jedan od onih Vogue Weddings trenutaka — elegancija s dušom, ljepota s naslijeđem i ljubav koja se pamti. Pogledaje u nastavku kako je bilo.
„U ožujku, nekoliko mjeseci prije vjenčanja, posjetili smo moju baku i tada smo u njenom vrtu napravili probnu verziju tornja od smokava (jedno zaista posebno i zabavno poslijepodne s obitelji), kako bismo to mogli pokazati našoj lokalnoj cvjećarki Leonor kao referencu. Bila je divna i učinila je sve kako bi osigurala da na dan vjenčanja imamo smokve, jer je znala koliko mi znače. Imali smo čak 30 kilograma smokava!“
„Zamolili smo dragog prijatelja koji se bavi pronalaskom vintage nakita da nam nađe dva odgovarajuća zlatna prstena iz druge ruke. Mislim da ima nešto jako lijepo u tome da nakit već ima svoju povijest, da je već živio jedan život prije nas. Pozivnice sam sama dizajnirala, a na dnu su imale malu ilustraciju Dalijevog jajeta.“
Nosila sam Maryam Nassir Zadeh cipele, model Maryam pumps u nijansi Bloom, dok je moja mama nosila krem haljinu brenda Toteme, a moja kuma i sestra Emma crnu baršunastu Toteme haljinu i Corali naušnice. Modne dodatke zadržala sam vrlo jednostavnima i nosila vintage Givenchy naušnice koje sam pronašla prije nekoliko godina.“ Prepravljena vintage Vera Wang haljina kupljena je preko Vestiairea.
„Moj veo izradila je djevojka iz Amsterdama, a za ‘nešto plavo i posuđeno’ nosila sam podvezicu moje mame koju je ona nosila na svom vjenčanju.“ „Otis, naš dječak koji je nosio prstenje, definitivno je bio zvijezda dana – bio je presladak. Nosio je bijelo ručno našivano odijelce marke Childrensalon.“
„Frizuru i šminku radila mi je Ana Cano Make Up kako se ne bih morala stresirati na dan vjenčanja, no željela sam da sve ostane vrlo jednostavno kako bih se osjećala kao ja. Kosu sam skupila u zategnutu punđu, a šminku sam zadržala prirodnom.“
„Ben je odabrao vrlo klasičan izgled, crpeći inspiraciju iz holivudskih ikona ’70-ih i ’80-ih poput Julia Iglesiasa, Jacka Nicholsona i vintage Jamesa Bonda. Njegovo odijelo po mjeri izradio je SuitSupply – s hlačama širokih pregiba i reverima u stilu šala. Leptir-mašnu i manžete pronašao je u vintage trgovini u Amsterdamu. Vidjeti Bena na kraju prolaza, i imati sve naše prijatelje i obitelj iz cijelog svijeta pored nas, bilo je neopisivo posebno.“
„Oduvijek sam voljela organizirati večere, tako da je bilo zaista posebno što smo to mogli učiniti sami. S našim smo dobavljačima ostvarili predivne odnose, a prijatelji i obitelj su nam u svemu pomagali. Bili su zaista nevjerojatni, što je cijelom iskustvu dalo dodatnu toplinu – stvorili smo uspomene koje ćemo zauvijek nositi u srcu, do najneočekivaniji trenutak dana za mene bio je govor mog supruga. Napisao ga je tog jutra, u masliniku na imanju. Bio je iskren, promišljen i duhovit – potpuno od srca. Uvijek ću ga pamtiti.“
VOGUE RECOMMENDS
