Ne, muškarci nisu bili jedini dandiji

Kada razmišljamo o dandizmu — jednom od temelja ovogodišnje proljetne izložbe Superfine: Tailoring Black Style u Kostimografskom institutu Metropolitanskog muzeja, koja se posebno bavi crnim dandijima — obično nam na pamet padnu muškarci: povijesne ikone poput Oscara Wildea i Andréa Leona Talleyja, ili suvremene figure poput Dappera Dana i A$AP Rockyja. No tijekom povijesti su i žene prihvaćale izražajno, tradicionalno muško odijevanje.

Naravno, ne postoji iznimno bogata dokumentacija o ženskim dandijima. „Nevidljivost tih zajednica često onemogućuje da se trendovi razvijaju na isti način kao u mainstreamu“, objasnila je Eleanor Medhurst, autorica knjige Unsuitable: A History of Lesbian Fashion, za Vogue prošle godine. „Ne znate što rade drugi članovi vaše zajednice jer ih ne možete vidjeti.“ No to ne znači da je povijesna građa potpuno prazna.

Christina, kraljica Švedske. Photo: Getty Images

Kristina, švedska kraljica, koja je vladala od 1632. do 1654. godine, bila je poznata po svom muškom načinu odijevanja kao i tome što se odbijala udati. Iako je imala pristup luksuznoj odjeći i gajila sklonost prema tradicionalno muškim komadima poput kravata i kapa (toques), Kristina je više bila preteča dandizma nego njegov pravi primjer. (Treba uzeti u obzir i to da je živjela stoljeće prije nego što se dandizam uopće pojavio, krajem 18. stoljeća.) Ipak, ona ostaje jedan od ranih — i rijetkih — primjera žene koja se otvoreno odijevala kao muškarac.

Gladys Bentley Photo: Getty Images

S vremenom su žene koje su utjelovljavale duh dandizma dobile i vlastitu terminologiju — quaintrelle i dandizette. No one nisu nužno preuzele muške karakteristike koje su bile obilježje dandija, već su prije naglašavale ekscentričnost i predanost estetici.

Razdoblje jazza donijelo je još više žena koje su prigrlile muški način odijevanja, od kojih su mnoge bile dio queer zajednice. U srcu harlemske renesanse, blues pjevačice poput Gladys Bentley i Ma Rainey bile su oličenje dandizma. Bentley je već u mladosti odbacila žensku odjeću i usvojila svoj prepoznatljiv stil odijela kada je počela raditi kao pijanistica u Harry Hansberry’s Clam Houseu, gay speakeasyju u Harlemu. Posebno je bila poznata po svom elegantnom bijelom frak-odijelu i leptir-mašni, zaglađenoj kosi i cilindru. I dok je Rainey često bila prikazivana u ženstvenijoj odjeći, njezini su stihovi izravno referirali na queer identitet, koristeći modu kao posrednika. „Istina je da nosim ovratnik i kravatu“, pjevala je u pjesmi Prove It on Me Blues. „Nosim odjeću kao pravi frajer / i pričam s curama kao bilo koji muškarac.“

S lijeva na desno: Stormé DeLarverié, 1956 (Vincente), Gluck (Getty Images), Radclyffe Hall (Getty Images), Stormé DeLarverié 1958. (NYPL Digital Collections)

S druge strane Atlantika, spisateljica Radclyffe Hall također je prigrlila dandizam. Zahvaljujući velikom nasljedstvu, Hall je imala veću neovisnost od mnogih žena svoga vremena. Odlučila je ne udavati se i ne nositi ženstvenu odjeću, a često je bila prikazivana u odijelu i s kravatom.

Stormé DeLarverie nastavila je tradiciju dandizma u razdoblju borbe za građanska prava. DeLarverie je nastupala u legendarnoj Jewel Box Revue kao drag king, preferirajući smokinge i odijela. „Bilo je vrlo jednostavno. Sve što sam trebala učiniti bilo je biti svoja i pustiti ljudima da koriste svoju maštu“, rekla je u dokumentarcu Stormé: The Lady of the Jewel Box iz 1987. godine. „To me nikada nije promijenilo. I dalje sam bila žena.“ DeLarverie se često navodi kao osoba koja je zadala prvi udarac u Stonewallu, zbog čega je postala još poznatija kao queer aktivistica.

Erdem Spring 2025, gorunway.com

Ženski dandy, iako uglavnom nedovoljno zastupljen, i dalje ostaje kulturno relevantan do današnjih dana. Britanska slikarica Gluck, koja je nosila odijela, inspirirala je kolekciju S.S. Daleya za proljeće 2025. godine. Iste sezone, The Well of Loneliness — roman Radclyffe Hall o engleskoj lezbijki iz više klase Stephen Gordon — i njezina veza s Lady Unom Trowbridge, inspirirali su Erdema Moralıoğlua.

Danas, ženska odijela možda nemaju toliko izravnu povezanost s queer identitetom, no korijeni dandizma nisu izgubljeni. Kao što je Sarah Mower napisala u svojoj proljetnom recenziji Erdemove kolekcije za 2025. godinu: „Progon i potiskivanje queer osoba prije stotinu godina možda se čine kao daleka povijest, no, kako je Moralıoğlu podsjetio svoju publiku, ono i dalje na mnoge zle načine opstaje i danas.“

Vogue.com