Posljednja sezona serije You je uvrnuti déjà vu

Kucnuo je i taj čas – vrijeme da se oprostimo od Joea Goldberga. Goodbye, You! Pandemiju koronavirusa pamtim po mnogočemu, ali između ostalog i po seriji You. Iako je premijerno prikazana 2018. godine, slika Joea Goldberga kako s kačketom proviruje iza grma nekako mi je i dalje vezujem uz razdoblje lockdowna, kada sam ovu seriju gledala. Čini se kao neki davno prošli život – od tada se toliko toga promijenilo u svijetu, u mom, ali i u Joeovom životu. Štoviše, Joe je jedna od rijetkih osoba za koju mogu reći da se u posljednjih pet godina selio više puta nego ja – pratili smo njegov život u New Yorku, Los Angelesu, kalifornijskom predgrađu i Londonu, i upoznali brojne žene kojima je uništio ili okončao život (najčešće oboje), od Candace do Marienne. A kako bi zaokružili njegovu priču, kreatori serije odlučili su Joea vratiti ondje gdje je sve počelo – u New York i knjižaru Mooney’s.

Baš kako to često biva sa završecima, posljednja sezona serije You navela me je da napravim rekapitulaciju posljednjih par godina – gdje sam bila psihički i fizički tijekom svake sezone – a isto to učinio je i Joe Goldberg. Poput déjà vua, ovaj čovjek koji je oličenje strahova svake žene – anksiozno pitanje: Što ako on nije pravi? – s Joeom je poprimilo sasvim novu notu. Ponovno gledamo kako tumara ulicama New Yorka, dok mu se u glavi vrte sablasni monolozi. Međutim, njegovi monolozi, do sada usmjereni na njegove djevojke i žrtve, ovaj put su usmjereni na samog Joea. U posljednjoj sezoni on je toliko odcijepljen od pravog sebe (što je zapravo odlično za sve oko njega!) da se mora samom sebi obraćati u drugom licu. Čak i u njegovim mislima ja postaje ti. Joe i Kate zakleli su se da više nikada neće činiti zločine, zakopavajući svoje psihopatske tendencije duboko u sebi. Sada žive filantropski život, bogati su, čak i slavni, a Joe je konačno postao vlasnik knjižare koja je definirala njegovu priču. Ali to bi bio sretan kraj kakav ne zaslužuju ni bolji ljudi od Joea Goldberga.

Netflix

New York kao da je učinio da Joea zasvrbi tek zarasla krasta koju nikako ne može prestati čačkati. Isprva se odlučuje svoje bolesne fantazije samo zapisivati, ali budimo realni – to je Joe Goldberg, kod njega se uvijek sve „slučajno” otme kontroli. Joe želi sebe, ali i gledatelje, uvjeriti da je on zapravo dobar lik, kojeg ponekad jednostavno zadese loše stvari. On uvijek ima najbolje namjere, šteta što ponekad samo malo zabrlja – pa i on je čovjek! Taj mi je aspekt priče svih ovih godina bio doista zanimljiv, jer je realističan. Nijedan manipulator niti osoba s ozbiljnim psihičkim smetnjama neće priznati da je loša osoba – štoviše, pokušat će nas gaslightati da smo mi ti koji nisu u pravu i da zapravo ni ne znamo što je prava ljubav. Međutim, meni je Joeovih „potresnih” priča i slučajnih „znaš previše pa te jednostavno moram ubiti” ubojstava, dok palim petu i finalnu sezonu – preko glave.

Mislim da nikada nisam voljela ovu seriju onoliko koliko su je, čini mi se, voljeli ljudi oko mene. Po mom mišljenju, vrhunac You bio je u drugoj sezoni. Joe je tražio ljubav, a Love je bila upravo ono što mu je trebalo – barem dok i ona nije potpuno izgubila moralni kompas, ako ga je uopće ikada i imala. Od tog trenutka sve je za mene počelo kliziti nizbrdo. Pitala sam se kada će napokon doći kraj Joeovim nespretnim ubojstvima, kada će ga konačno zatvoriti i poštedjeti nesretne žene njegove tiranije – psihološkog zlostavljanja koje neizbježno prerasta u fizičko. U petoj sezoni pojavljuje se Bronte – lik koji me odmah podsjetio na Beck. Time se još jednom sugerira ono što već znamo: Joe se nikada neće promijeniti. Opet gledamo istu priču, samo s novim imenima. Do kada više?, pomislila sam. Bronte dolazi kao iznenađenje – i upravo zato mi se u tom trenutku činila pomalo neprirodnom. Nove likove obično povezujemo s početkom, a ne s krajem priče, i pitala sam se koliko će uopće uspjeti dobiti smislen prostor unutar serije. Samo ne još jedna žena koja pada na Joeov šarm, pomislila sam. Ali sve se činilo poznato. Isti obrasci. Isti grad. Ista knjižara. Kao da se ništa nije promijenilo. A onda – ipak nešto jest. U trenutku kada Bronte počne zahtijevati od Joea da izbriše riječi koje je on nadodao u Beckinu knjigu, postaje jasno da je riječ o liku koji ima težinu. Onom koji će, koliko je to uopće moguće, donijeti svojevrsnu osvetu svim djevojkama koje su kroz Joeov život prošle prije nje. I u tom trenutku – kraj je počeo pisati sam sebe.

Netflix

Posljednja sezona serije You nije spektakularna završnica koja će vas ostaviti bez daha, u šoku, s potrebom da odmah nazovete prijatelje i analizirate svaki detalj. Ipak, ona je – i to sasvim uspješno – zadovoljavajući kraj jedne neobične priče. Zatvara se puni krug, vraćaju se svi oni elementi koji su nas godinama držali prikovanima za ekran – kao posljednja vožnja vrtuljkom prije zatvaranja zabavnog parka. Od samog početka sezone u zraku se osjeća slutnja završetka. Joeova fasada počinje pucati po pažljivo izvezenim šavovima. Prisjećamo se svih njegovih žrtava i promatramo kako se sjeme psihopatije već nazire u njegovu sinu – zalijevano traumama koje se prenose iz generacije u generaciju. Posljednja sezona podsjeća nas i na Ellie, koja je bila ključan lik u radnji, iako se Jenna Ortega fizički ne pojavljuje u petoj sezoni (činjenica zbog koje nisu tužni samo obožavatelji, već i ekipa sa seta). Riječ je o lijepo zaokruženom kraju, posljednjoj točki na slovu i, a cijela sezona odiše pomalo nostalgičnom atmosferom.

Neću ulaziti u detalje, kako nikome ne bih pokvarila posljednje putovanje kroz univerzum serije You, ali osvrnut ću se na jedan simpatičan detalj koji je spoiler samo za one najnačitanije – a ako ste to vi, svaka čast! Serija završava s knjigama, elementom prisutnim kroz sve sezone. Vidimo Joea kako čita The Executioner’s Song Normana Mailera, kriminalistički roman iz 1979. godine o ubojici Garyju Gilmoreu. To sugerira da ni na samom kraju, nakon svega što smo tijekom godina vidjeli, ipak nikada nećemo moći razumjeti Joea Goldberga – niti ga opravdati. Čak i ako shvati što je učinio, Joe nikada neće moći u potpunosti preuzeti odgovornost za svoje zločine. Uvijek će pronaći nekoga: majku, oca, Love, društvo – nekoga koga će moći okriviti.

Krivac će zauvijek ostati u drugom licu – i zauvijek će biti You.