Moda je u fokus vratila aristokratski modni dodatak na koji smo posve zaboravili

Dugačke balske rukavice koje sežu iznad lakta, bogati vezovi, baršunasti plaštevi s brokatnim uzorkom i raskošni volani koji se poput slapova “slijevaju” niz košulje i bluze – modne piste posljednjih nas sezona pripremaju da u svoje odijevanje unesemo dašak aristokracije, a internet je, u svojoj dobro znanoj maniri, estetici koja prati idealizirane dvorske živote nadjenuo naziv royalcore. No, iz tog magičnog vrludanja stazama prošlosti moda je donijela još jedan “suvenir” – sve tipove raskošnih, predimenzioniranih ovratnika.

Iako su pistama najvećih modnih tjedana posljednje dvije sezone prošetale raznolike interpretacije kragni koje podsjećaju na one što su ih nekoć nosili pripadnici viših slojeva, dizajnerska je mašta najviše nadahnuća pronašla u takozvanoj ruff kragni – poprilično restriktivnom, ali vizualno dojmljivom modnom dodatku koji ulazi u uporabu krajem 15. stoljeća. Taj raskošni ovratnik, čija je funkcija bila da uokviri blijedo lice onoga tko ga nosi, poticao je uspravno, “gospodsko” držanje – gestu koja nije samo simbolizirala status, već i naglašavala činjenicu da se plemstvo baš i ne “troši” previše u fizičkom radu. Radi njihove širine oko vrata, aristokracija je zbog ruff kragni koristila i poseban, dugačak pribor za jelo, a ovaj plemićki modni dodatak je nerijetko bio i izuzetno zahtjevan za održavanje.

S vremenom su ruff kragne, kao oznake društvenog položaja, postajale sve veće i glomaznije – osobito nakon otkrića štirkanja sredinom 16. stoljeća. Tretiranje tkanine kombinacijom škroba i vode omogućilo je da se fino plisirani i naborani slojevi zadrže u preciznom, uspravnom obliku, elegantno odmaknuti od vrata. Veličina kragne i gustoća njezinih nabora postali su pokazatelji statusa onoga tko ju je nosio, a neki su primjerci bili toliko dekadentni i glomazni da su zahtijevali dodatno učvršćenje žičanom konstrukcijom (i pomoć posebno istreniranih sluga). Kada je trend uzeo takav zamah da se s plemićkih dvora preselio i na londonske ulice, engleskoj kraljici Elizabeti I je toliko prekipjelo da je organima reda i mira naložila da kažnjavaju nositelje prevelikih ruff kragni. Ne toliko zbog kragni samih, već zbog toga što je njihovo nošenje izvan dvora simboliziralo “krađu statusa”, a to je očito bilo nedopustivo. Elizabeta bi sasvim sigurno imala nekoliko napadaja panike da je živjela u nedavnoj eri quiet luxuryja.

Ruff ovratnik s vremenom se mijenjao, u uporabu su stigli novi materijali poput čipke ili lana ojačani slonovačom, drvenim štapićima ili čelikom, a u 17. stoljeća u većem dijelu Europe trend je već poprilično oslabio. Na pistama tjedana mode “aristokratski” se ovratnik pojavio u nebrojenim verzijama. Ralph Lauren povezao ga je s košuljom raskošnih volana i ukrasio upadljivim brošem, Dior je svoju čipkastu ruff kragnu smjestio u suprotnost s kožnom jaknom, a Richard Quinn je ponudio elegantnu verziju koja podsjeća na propupalu ružu. Alessandro Michele u svojoj je kolekciji za Valentino predstavio ovratnik u pravoj royalcore verziji, a na raskoši nije štedio ni Anthony Vaccarello za Saint Laurent kao ni Seán McGirr za McQueen. Nakon ere tihog luksuza, očito je stiglo vrijeme za onaj “glasniji”, jedina razlika je u tome što današnja modna “aristokracija” ne treba sluge za odijevanje, niti će itko zaraditi kaznu ako se razmaše s prevelikim ovratnikom.