Iako nisam vjerovala, druga sezona The Last Of Us čak je uzbudljvija od prve

Vrlo uzbuđena zbog nove sezone The Last of Us, serije koja me je oborila s nogu prije dvije godine, mjesec dana prije nego što je objavljena posvetila sam igranju videoigre na kojoj je zasnovana. Nisam stigla predaleko – zvukovi koje ispuštaju zaraženi ljudi bili su mi suviše jezivi za vrijeme kada sam sama kod kuće i apsolutno uronjena u svijet videoigre – ali sam se bar prisjetila nekih detalja iz prve sezone, koje bih, da je drugačije, u potpunosti smetnula s uma. Često nakon što prođe neko vrijeme između sezona, u nizu drugih serija kojima ispunjavam svakodnevnicu zaboravim većinu detalja, te prvih 10 minuta druge sezone pokušavam povezati tko je kome brat, tko od likova se vratio i gdje se radnja uopće događa. To bi možda bio slučaj i s The Last of Us, da me videoigra nije ponovo uvela u ovaj čudnovati postapokaliptični svijet.

Daleko od toga da morate igrati videoigru kako biste razumjeli i osjetili radnju ove serije. Na kraju krajeva, velik broj obožavatelja (među kojima sam i sama) prvo je pogledao seriju, pa tek onda otkrio čari videoigre. Isto tako, ako ste već igrali videoigru, ne treba pomisliti da vas serija neće iznenaditi. Štoviše, kreatori Craig Mazin i Neil Druckmann morali su napraviti neka odstupanja i promjene kako bi priča tekla glatko u televizijskom formatu. U drugoj sezoni su, na primjer, promijenili redoslijed događaja kako bi priča bila jasnija, ali za sada sve upućuje na to da će pratiti radnju iz drugog dijela videoigre. I nevjerojatna je.

Liane Hentscher/HBO

Ipak, moram priznati da sam prvu epizodu druge sezone, jedinu koja je dosad izašla, gledala s dozom opreza. Prva sezona The Last of Us za mene je već imala sjajan završetak i priča je bila savršeno zaokružena. Uzimajući u obzir i to da doista ne volim nastavke, posebno druge dijelove — najbolji prikaz toga kako kapitalizam ulazi u naše živote tamo gdje ga ne očekujemo — rekla bih da su moji oprezi bili opravdani. Nastavci su vrlo često primjer komodifikacije sadržaja, prilika da produkcijske kuće ostvare dodatni profit na temelju nečega u čemu je publika već uživala, ali jako volim kada mi autori dokažu da nisam u pravu. Da, studiji su si ponovno osigurali profit zahvaljujući franšizi, ali druga sezona The Last of Us, ili barem ono što smo dosad vidjeli, mnogo obećava.

Liane Hentscher/HBO

Druga sezona smještena je u grad koji je postao utočište za Joela i Ellie nakon više nego traumatičnih događaja iz prethodne sezone. Pratimo događaje koji se odvijaju pet godina kasnije, kada se ovaj dvojac već integrirao u zajednicu. S ovom promjenom okolnosti, došlo je i do njihove osobne promjene, zbog čega na trenutke djeluju kao potpuno novi likovi. Naime, Joel i Ellie više nisu u onako dobrim odnosima kakvima smo ih ostavili na kraju prve sezone, a njihova dinamika sada nalikuje onoj između buntovne tinejdžerice i njezina oca (aww!). Najveća promjena, po mom mišljenju, dogodila se kod Joela. Ako ste očekivali da ćete ponovno gledati Pedra Pascala u ulozi hrabrog viteza koji predvodi akcije, prva epizoda bi vas mogla iznenaditi. Joel je sada u svojoj soft boy eri — ide na psihoterapiju kako bi se suočio s problemima u odnosu s Ellie, a vrijeme provodi pokušavajući organizirati resurse za zajednicu koja sve više raste. Riječ je o sporijem načinu života koji od njega možda nismo očekivali, ali koji smatram da zaslužuje — premda sumnjam da će tako ostati do kraja sezone, jer se u njegovom ponašanju i dalje naziru tragovi one vatrene osobnosti i zaštitničkog duha.

Liane Hentscher/HBO

Druga sezona stavlja fokus na Ellie kao heroinu. Nažalost, zaboravila sam koliko mi je njezin lik u seriji bio antipatičan. Njezino djetinjasto ponašanje u prvoj sezoni mogla sam pripisati godinama, traumama iz djetinjstva i pritisku koji je bio na njoj, ali sada, kada ima devetnaest godina, više ne mogu opravdavati ponašanje koje graniči s histerijom (možda bi i ona trebala posjetiti Joelovu psihoterapeutkinju?). Bilo kako bilo, volim priče u kojima su žene glavne junakinje i nositeljice radnje, a Elliena priča je neosporno uzbudljiva – čak i kad je ona sama ta koja priziva nevolje.

Na samom početku nismo počašćeni onom dinamičnom i duhovitom interakcijom između Joela i Ellie, ali serija nam uvodi neke nove likove koji su vrlo zanimljivi.
U prvoj epizodi najviše se istaknula Dina (Isabela Merced), Elliena najbolja prijateljica i simpatija. Dina je tipičan lik kakve ja volim – živahna, pozitivna, šarmantna mlada žena, koja se polako uvlači u priču kao potencijalni treći protagonist. U dobrim je odnosima i s Joelom i s Ellie, zbog čega se nadam da bi im mogla održati lekciju zbog hladnog odnosa koji imaju jedno prema drugome. Ona je Elliena saveznica, yin za njezin yang, lik koji prizemljuje njezinu ishitrenost i koji svojom simpatičnošću čini Elliene scene podnošljivijima. Štoviše, čini mi se da jedino s Dinom Ellie ne aktivira svoj pomalo naporan obrambeni mehanizam, već pokazuje ranjivost i postaje pristupačnija – što je bilo pravo osvježenje i u meni probudilo nadu da će Ellie u nastavku doživjeti nevjerojatan osobni rast.

Liane Hentscher/HBO

Sitne drame unutar zaštićenih zidina izuzetno lijepog planinskog gradića pokazuju da će ljudi, čak i u postapokaliptičnom svijetu, i dalje ostati ljudi – sa svim svojim manama, problemima i malim radostima. Stanovnici ove male zajednice trude se nastaviti dalje, živjeti živote u svijetu koji je potpuno drugačiji od našega, a iako bez komfora na koji smo danas možda navikli, ovaj svijet ipak djeluje gotovo normalno. Poslovi, svakodnevni život i način preživljavanja razlikuju se od suvremenog, ali to je najbliže civilizaciji što su ovi likovi uspjeli doseći nakon razornog virusa koji je poharao svijet (i zbog kojeg više nikada neću gledati gljive istim očima). Članovi zajednice svakodnevno odlaze u izviđanja i uče borilačke vještine kako bi se obranili od Zaraženih, ali cijela je priča protkana nadom da život može ići dalje, da novi dan sviće – bili mi na to spremni ili ne.

Nakon gledanja prve epizode bila sam nevjerojatno euforična i gotovo sam refleksno poželjela pritisnuti sljedeća epizoda, ali HBO će ovu sezonu objavljivati poput The White Lotusa – po jednu epizodu tjedno. Nevjerojatno sam uzbuđena zbog nastavka sezone jer mislim da su kreatori priče savršeno odigrali karte koje su im bile dodijeljene, uspjevši ponovno napisati intrigantnu radnju od koje mi se u nekim trenucima činilo da će mi srce iskočiti iz grudi. Kako bih izbjegla spoilere, neću otkriti aspekt koji me najviše raduje i zbog kojeg jedva čekam vidjeti kako će se priča rasplesti, ali čim pogledate prvu epizodu, bit će vam jasno o čemu govorim. Mogu samo reći da, čak iako su Joel i Ellie naizgled sigurni, opasnost vreba sa svih strana – čak i više nego u prvoj sezoni. Već sada znam da će me serija držati na rubu kauča, a dok sam upoznavala nove likove u prvoj epizodi, osjetila sam da se ne smijem previše vezivati ni za koga. Pa neka zabava počne.