Logo
Please select your language

Pretty Woman (1990.), Getty Images
Pretty Woman (1990.), Getty Images
Film & Tv

Kako se kroz pop-kulturu mijenjao pogled na seksualne radnice?

Od spašavanja „posrnule“ žene do njezine emancipacije

ANĐELA VIDOVIĆ

14 travnja, 2025

Dvadesetak godina u vječnoj Law & Order: Special Victims Units gledamo detektive kako rješavaju okrutne seksualne zločine. Žrtve pripadaju svim slojevima društva. Seksualne radnice uglavnom su mrtve u prvim kadrovima ili pripadaju nepouzdanim svjedocima na ulici. Riječ je o ženama s kompleksnim problemima o čijim se pravima počinje glasnije progovarati tek krajem 70-ih i početkom 80-ih godina prošlog stoljeća.

Naviknuti smo na negativnu sliku iz crne kronike. Uostalom, to je jedino što nam se servira, isticat će u intervjuima njemačka veteranka i aktivistica Stephanie Klee. Nasilje o kojem toliko slušamo isključivo je produkt našeg mišljenja i naše slike. Prostitucija nije prodaja tijela, nego je prodaja usluge i stvar je osobne odluke. Nema tu ljubavi, kako će reći Klee, iako će se život poigrati s njom u maniri filmskog scenarija. Romansu će doživjeti s klijentom. Načini reprezentacije seksualnih radnica u filmu i na televiziji mijenjali su se uostalom kao i samo društvo. Mogli smo vidjeti sve – od spašavanja posrnule žene do njezine emancipacije u američkoj kinematografiji, ali i komplicirane, tajnovite junakinje na europskom tlu. No ono što se ipak najviše promijenilo jest javni diskurs. Realističnost prikaza pojedine društvene skupine postala je važnija od posve osobnog doživljaja filma. Moć je toliko jaka da zahtijeva generiranje šire društvene promjene.

Belle de Jour (1976.), Getty Images

Call girl na psihijatrijskom kauču

O takvoj progresivnoj društvenoj klimi kultni je američki novinar Gay Talese mogao samo sanjati kad je objavio knjigu o seksualnoj revoluciji Žena bližnjega tvoga (1980). Nije bio tek puki promatrač, obilazio je i uživao u uslugama salona za masažu, kao i nudističkih kolonija, pitajući se na koji način seksualnost utječe na promjenu definicije morala društva. Američko društvo je, bez obzira na proboje feminizma, i dalje bilo pod snažnim utjecajem vjerskih zajednica, stoga ni ne čudi što je knjiga doživjela fijasko. Pisati o Hughu Hefneru značilo je skoro izgubiti brak i posao. No promjene koje su uslijedile bile su toliko brze da su donedavni neprijatelji naroda preko noći postali glamurozni milijunaši. Dobro ih uočava kanadska teoretičarka i spisateljica Lauren Kirshner u knjizi Sex Work in Popular Culture (2024.) kad nas upućuje na sve zamke kapitalizma, ali i na višegodišnje stereotipno portretiranje seksualnih radnica u američkim filmovima, serijama i dokumentarcima. Srećom tu su, između ostalih, Klute (1971.) i Pretty Woman (1990.). U Kluteu je pred nama iznimna glumačka transformacija Jane Fonde iz seksi stripovske Barbarelle u prostitutku Bree. Ona je ujedno inteligentna i komplicirana. Sjedi na psihoterapijskom kauču i sve je što nisu bili likovi prije nje – samosvjesna s bogatim unutarnjim životom. Ranjiva kad izgovara da biti call girl znači biti u prividnoj kontroli.

Julia Roberts s Vivian nastavlja taj niz likova koje najbolje opisuje frazem „tart with a heart“, onih koji tako lako ulaze pod kožu. Ima sočan smisao za humor, praktičnu inteligenciju koja joj kaže – ne vjeruj kad ti je s nekim dobro da ne bi bila povrijeđena. Da, u pitanju je bajka, vjerojatno slaba utjeha za cinike, ali slatka za promjenu paradigme eskorta u filmu. Zato nam tlo pod nogama u 21. stoljeću potpuno izmiče Mikey Madison kao snalažljiva, prilagodljiva i brza na jeziku Anora. Njoj je apsolutno svaki odnos transakcija. Ne boji se previše biti siromašna, ne boji se niti cijeli život provesti kao plesačica u klubu – ono čega se uistinu boji jest nekoga istinski voljeti. Vječni će party zamijeniti suze, kojima nema mjesta kad su u pitanju Mia i Lucia u drugoj sezoni serije White Lotus. Mlade su, samodostatne i bezbrižne u šarenoj odjeći, prije svega prijateljice, tu da se dobro nasmijemo njihovoj pronicljivosti, ali i navijamo za njih kad fino zeznu sustav i odu s parama. Možda su previše u filmu generacije Z me & my little bubble, možda su i kompletno udaljene od realnosti, no baš su zato tako prokleto zabavne.

¡Átame! (Tie Me Up! Tie Me Down!, 1989.)

Fantazija u bordelu

Dok se slika seksualnih radnica u američkoj produkciji vidljivo mijenja, europski je teren uvijek bio svijet za sebe. Šezdesetih je Sophia Loren u Braku na talijanski način Filumena, zaposlenica danju, ljubavnica noću. Utjelovljuje dotad nespojivo – prostituciju, ženstvenost i majčinstvo. Na njezinom se licu vidi sve. I tuga, i bijes, zabrinutost, pa i istinska sreća. Ne boji se uzeti stvar u svoje ruke i ide toliko daleko da će glumiti umiranje ne bi li došla do cilja, a to je da joj njezin poslodavac napokon postane muž. Cathérine Deneuve u Belle de Jour u istoj dekadi utjelovljuje Severine, mladu tajnovitu ženu koja ispunjava vlastite fantazije u bordelu. Jasno odvaja seksualnost od bračnog života. Severineina strast je ona sama. Dok su muževi u ovim filmovima izgubljeni, žene se oslanjaju na divlju maštu i instinkt. S druge strane, Almodóvarovi likovi seksualnih radnica nalaze ljubav i podršku na nemogućim mjestima, poput soft porno glumice Marine u ¡Atame!, ili se brane humorom, poput transseksualne prostitutke Agrado u Sve o mojoj majci. Na domaćem terenu jugoslavenske kinematografije teško je naći ekvivalent jer su tadašnji filmovi jedna od formi kako smo se predstavljali drugima. Žena je, ovisno o potrebama, bila borbena partizanka, domaćica ili lakog morala.

Krovopokrivač danju, striper noću

Ljudskost i slojevitost na različite su se načine upisivale u trusno pop kulturno polje seksualnog rada. Zato dobre filmove toliko pamtimo i volimo. I zato nam se čini da u američkim prikazivanjima seksualnih radnika, a o čemu piše spomenuta Lauren Kirshner, možemo lakše pobrojati propuštene prilike. Odmah mi na pamet pada hit Magic Mike iz 2000-ih, koji se pokušao dotaknuti pozicije muških stripera. Channing Tatum tipični je protagonist iz holivudske tvornice snova – krovopokrivač danju, striper noću. U pokušaju da se razbije pokoji stereotip, neizbježno se stvaraju novi te dobivamo film točno po mjeri slavnog flopa Striptease, u kojem je koža zategnuta, biceps čvrst i svi samo čekaju da troše na ono što vole. No kapitalizam nas tome uči, zar ne? Pozicija, bila dobra ili loša, stvar je nas samih. Ako ne uspijemo, jednostavno nismo zagrizli dovoljno. Magija filmskog pripovijedanja, na kojem god terenu bila, ipak nije tako rigidna. Tu je da nam pruži nijanse. Bile one u mračnim tonovima ljudske prirode kao u Law & Order: Special Victims Units, ili upisane u junakinje od krvi i mesa poput Anore i Severine. Pred nama je cijela paleta, a ne crno-bijeli svijet.

VOGUE RECOMMENDS