Klinička ispitivanja kozmetičkih proizvoda. Što vam nitko ne govori?

Jedan radni dan u uslužnom kozmetičkom laboratoriju zauvijek je promijenio moje viđenje kozmetičkih obećanja koja viču s pakiranja. Za jednog klijenta smo završili razvoj proizvoda i cijeli marketinški tim je s veseljem isprobavao teksture novorazvijenog seruma koji je upravo prošao dermatološko ispitivanje. Svatko u timu, naravno, imao je svoje mišljenje. Bacali smo u eter doživljaje mirisa, teksture i osjećaja na koži. Nakon mnoštva izmiješanih dojmova, počela su isplivavati i razna pitanja. “A kad će biti napravljeno kliničko ispitivanje cijele formulacije?” zapitala sam pomalo naivno. “Pa neće, klijent nije to platio,” odgovorio mi je jedan od formulatora.

Bio je to prvi put da sam sudjelovala u kreiranju beauty proizvoda od početka do kraja i nisam još u potpunosti shvaćala što sve proizvod mora proći kako bi stigao na tržište. “Kako to misliš, neće? Pa zar smijemo pustiti u prodaju kompletnu formulaciju bez kliničke studije?” Nakon ovog pitanja, saznala sam da smijemo. Sastojci koje smo koristili su klinički ispitani, a i serum je prošao dermatološko ispitivanje kao i testove stabilnosti, stoga smo imali sve potrebno da budemo sigurni kako je serum pred nama siguran za korištenje.

Ova informacija me potpuno šokirala. Možda pojedinačni sastojci i jesu klinički ispitani, ali tko garantira da će kompletna formula djelovati kako je zamišljeno? Smatrala sam kako to ne možemo znati bez kliničkih ispitivanja kompletne formule. Još apsurdnijim mi se činilo kada sam primijetila da brend koristi izraz ‘klinički dokazani’, ali tek tada sam uočila nastavak ‘sastojci’. U mom tada još šturom potrošačkom mozgu, “klinički dokazani sastojci” označavali su test koji je dokazao obećanu učinkovitost cijele formule, no ubrzo mi je bilo jasno da je ispitivanje učinkovitosti nove formulacije sasvim odvojena praksa od ispitivanja sastojaka. I to veoma rijetka.

“Uvijek se sjetim priče osnivačice jednog brenda kojeg iznimno cijenim i poštujem, kada je formulirala svoj serum s antioksidansima. Krenula je logičnim putem i naprosto u formulaciju ubacila šest poznatih i kvalitetnih antioksidansa i proizvod stavila na kliničko ispitivanje. Zadnje što je očekivala je da će ispitivanje pokazati da tako formuliran proizvod ima zapravo suprotno djelovanje, te da čak potiče stvaranje oksidativnog stresa na koži. Ovaj brend je bez problema takav proizvod mogao samo zapakirati i skupo prodavati, jer on bi zaista sadržavao sastojke za koje tvrdi da ih sadrži i nitko osim njih ne bi imao pojma da je njegov učinak na koži suprotan od onoga što bismo željeli,” daje mi za primjer Ivana Gladović, vlasnica niche beauty shopa Bloom22 koji prodaje posebno kuriranu ponudu beauty proizvoda po Ivaninim strogim standardima o dokazanoj učinkovitosti.

Ron Lach

Što uopće znači klinički ispitano?

Osnovna ideja kliničke studije podrazumijeva nekoliko godina ispitivanja, objektivno postavljena mjerila, nepristranost ispitivača, kontrolne skupine i posebne mjere opreza koje bi trebale otkloniti sve varijable koje mogu imati utjecaj na rezultat. Kad pričamo o kliničkoj ispitanosti beauty proizvoda, postoji nekoliko aspekata koji mogu biti problematični:

• problemi objektivnosti testiranja,
• problemi kontrole testiranja,
• problemi uzorka.

Jesu li sve vrste studija proizvoda jednako važne za kupce?

Kozmetika mijenja i utječe na izgled. Čak ni zakonski ona ne bi smjela komentirati ništa na dubljem nivou. Kad bi kozmetika utjecala na strukturalne promjene kože, prešla bi u medicinsko područje, a tada se sve mijenja. Od oblika studija kojom je potvrđeno djelovanje, do zakonodavnih okvira. Ulaskom popularnog znanstvenog i medicinskog rječnika, vjerojatno ste i sami upoznati da kozmetika sve češće koketira s tom granicom. Zbog toga se provedene studije djelovanja kozmetičkih proizvoda su po mom mišljenju često neprimjenjive. Budući da kozmetika može utjecati na subjektivni dojam izgleda kože, i studije učinka često se temelje upravo na dojmovima – tu dolazim do problema subjektivnosti.

Subjektivna testiranja, koja uključuju izjave korisnika o percepciji poboljšanja kože, gotovo su besmislena jer ne uzimaju u obzir objektivne mjerne podatke. Na primjer, tvrdnja da “80% ispitanika vidi manje bore” ne znači da su bore zaista smanjene, već da ih ispitanici tako doživljavaju. Za mene kao kupca ova informacija je jednakog ranga ozbiljnosti kao i kad gledam kreatore na društvenim mrežama koji dijele svoja iskustva s proizvodom. Nemojte me krivo shvatiti, subjektivni dojam nije za baciti, ali ako brend obećaje kliničku studiju, očekujem dozu stroge objektivnosti. Zato osobno dajem prednost instrumentalnim testovima koji zadržavaju tu dozu objektivnosti.

Objektivna testiranja koriste instrumente koji mogu kvantificirati promjene na koži, poput hidratacije, hiperpigmentacije, elastičnosti ili dubine bora. Primjerice, instrumenti poput Corneometra mogu precizno izmjeriti razinu hidratacije, dok Visia sustavi analiziraju pigmentacijske promjene. Takva instrumentalna testiranja koja mogu pružiti relevantne podatke o učinkovitosti kozmetičkog proizvoda, mnogo više cijenim jer su objektivno izmjerena.

Problem uzorka je treći problem kliničkih studija kozmetičkih proizvoda. Uzorak je vrlo malen. “Pojam ‘klinički dokazano’ se često zloupotrebljava. Postoje mnogobrojni slučajevi gdje je ispitivanje provedeno na vrlo malom uzorku (10 ljudi) da se zadovolji forma ili nije slijedilo standarde koji bi ga učinili relevantnim,” ističe Jelena Skendžić Ratkajec, osnivačica brenda Skintegra. U statistici se tako mali uzorak ne bi ni uzeo u obzir. Uz to, kozmetičke kliničke studije ovise i o povjerenju u ispitanika da je slijedio propisani protokol, odnosno da nije koristio druge proizvode i aktivne sastojke koji mogu utjecati na rezultate.

Zašto je nezavisno testiranje ključno?

Nerijetko brend sam provodi testiranje ili se testiranje obavlja u laboratoriju koji je proizveo proizvod. Sjetite se samo skandala s Purito kremom za zaštitu od sunca od prije par godina, kad je ispalo da SPF 50 pruža zaštitu od jedva SPF 20, a testiranje je napravio isti laboratorij koji je proizveo kremu.

Kako bi se osigurala objektivnost, nezavisno testiranje je ključno. Provođenje nezavisnih, tzv. third-party testiranja, kompletnih formulacija koja uključuju precizne uređaje i jasno definirane metode mjerenja od strane tima koji nije sudjelovao u razvoju, je veoma rijetko u kozmetičkom svijetu. U suprotnom, testiranje ostaje pod kontrolom brenda, što otvara prostor za manipulaciju rezultatima.

Prava, i pod time mislim na nezavisna, klinička ispitivanja kompletnih formulacija su izuzetno skupa i ona se nužno odražavaju na cijenu krajnjeg proizvoda. No to ne znači kako su svi skupi proizvodi i klinički ispitani. Cijena proizvoda na kraju je uvijek odraz željenog pozicioniranja brenda kao luksuznog ili massmarket brenda. Kozmetički brendovi danas često koriste znanstvenu terminologiju kako bi stekli kredibilitet, no to ne znači da su tvrdnje uvijek istinite, pogotovo, jer se u tvrdnjama možemo igrati s nejasnoćom. Kako je cijela industrija radila na edukaciji kupaca, tako su kupci počeli tražiti više, no to je uzrokovalo rastu nepovjerenja.

U svijetu kozmetike klinička ispitivanja bi trebala biti zlatni standard transparentnosti i vjerodostojnosti. No, prava slika je veoma mutna – dok su sastojci klinički testirani testirani, gotove formulacije rijetko prolaze kroz ozbiljna i nezavisna klinička ispitivanja. Pritom, mnoge studije oslanjaju se na subjektivne dojmove bez potkrepljivanja s objektivnim mjerenjima, a mali uzorci ispitanika dodatno umanjuju relevantnost rezultata.

Budućnost tvrdnji beauty proizvoda leži u stvarnim, objektivnim mjerenjima i transparentnosti prema kupcima. Za kupce koji žele znati stvarni učinak proizvoda, ključno je obraćati pažnju na način testiranja – jesu li korišteni instrumentalni testovi, je li ispitivanje provedeno neovisno te koliko je uzorak bio reprezentativan. S druge strane, brendovi koji zaista žele izgraditi povjerenje trebali bi se udaljiti od pretjerano napuhanih tvrdnji i umjesto toga ponuditi obećanja koja zadržavaju dozu realnosti.

Na kraju dana, industrija ljepote ne bazira se samo na proizvodima već i na očekivanjima. Kada bi kozmetičke tvrdnje bile realnije i utemeljene na transparentnim testiranjima, povjerenje potrošača prirodno bi raslo. A možda bi tada “klinički dokazano” zaista imalo svu težinu svog značenja.