Travel
Ne surfam (barem ne još), ali često razmišljam posjetiti mjesta odakle se dobro vide valovi. Ima neka posebna energija u promatranju valova, u načinu na koji se voda kreće, u načinu na koji se kreću oni dovoljno hrabri i odlučni da se ulove u ples na dasci s valovima. Surfanje je impresivno, i više je to od sporta, govori mi Primož: „Surfanje doživljavam kao spoj sporta, umjetničkog izražavanja i duhovnog iskustva kroz povezivanje s prirodom i samim sobom. Ono utječe i na mnoge druge aspekte mog života – umjetničku praksu, posao, životne odluke…“
Umjetnik, dizajner, fotograf, i prije svega zaljubljenik u valove, Primož Zorko na surfanje se zakačio nakon snowboarda, tamo negdje 2003., kad ga je slučajni znanac pozvao u surfing kamp u Francuskoj te mu otkrio cijeli jedan novi svijet. „Pomogao mi je shvatiti da je surfanje dostupno i meni jer sam dotad vjerovao da je to sport ograničen na egzotične, daleke otoke s druge strane svijeta. Kad smo stigli vlakom u Biarritz, potražio sam ga i on mi je posudio neku vlastitim rukama oblikovanu step-up shortboard dasku (vrsta daske koja je najmanje prikladna za početnike) s oslikanom slovenskom zastavom. Otišao sam na plažu i počeo učiti promatrajući druge surfere, pokušavajući imitirati njihove pokrete. Bilo je teško, ali uvijek sam volio izazove i uživao u malim pobjedama napretka pa sam se odmah navukao. Sljedećeg ljeta inspirirao sam grupu prijatelja da napravimo road trip do Biarritza, i oni su također počeli surfati. Već iduće godine bilo nas je više od 20, kampirali smo zajedno i surfali svaki dan.“
I od tada Primož nije prestao tražiti najbolja mjesta za surfanje. „Ako želiš surfati kvalitetne, veće i zahtjevnije valove, moraš putovati. I to ne bilo kamo, već na destinacije koje gledaju prema otvorenom oceanu, što znači duga putovanja ako si s Balkana“, ističe Primož, kojem su posljednjih nekoliko godina Portugal i Kanarski otoci postali domaće destinacije. Priznaje mi i da još uvijek nije bio na svim svjetskim vrhunskim surfing lokacijama, ali od svih koje je posjetio, njegov favorit je Indonezija. „Konzistentnost, snaga i kvaliteta valova tamo su nevjerojatni. Priroda, krajolik, ljudi i kultura također su predivni, što boravak čini još ugodnijim.“
Tražeći najbolje valove kroz sve ove godine, Primož je bilježio i život koji se oko njega događao. U njegove sam se fotografije zaljubila na prvu. Sirove, životne, imaju tu neku moć da te odvuku na mjesta za koja nisi niti znao da želiš tamo biti. Ovog puta otkrile su mi prilično tajanstveni svijet surfanja na Balkanu. Može li se uopće kod nas surfati? Na to sam i ja prvo pomislila. „Surfing scena u regiji postoji već dvadesetak godina. Dugo su ju činili gotovo isključivo Slovenci, ali kasnije su se uključili i Hrvati iz Zagreba te poneki lokalci. Danas se na spotovima mogu vidjeti i surferi iz Austrije i Italije“, govori mi Primož o sceni koja je i dalje relativno nepoznata širokoj javnosti iako je to danas sve teže zbog masovnog turizma. „Turistička i surfing sezona, sva sreća, ne traju istovremeno, što pomaže u očuvanju scene. Također, hladna voda u većem dijelu godine dodatno osigurava da se surfanjem bave samo najstrastveniji.“
Surfing scena u regiji, dakle, nije glasna, ali postoji, pomislila sam, zbog čega sam poželjela otkriti na kojim se to mjestima surfa na Balkanu. Primož mi se odmah ispričao te naglasio da mu kodeks poštovanja prema sceni i kolegama surferima do kojeg drži neće dopustiti otkrivanje tajnih mjesta gdje se sreću. Njegovo je poštovanje privuklo moje, i regionalna surfing scena time mi je postala još draža (neke stvari neka ipak ostanu tajna, tako je slađe). No nije me želio ostaviti potpuno clueless pa je pristao otkriti neke osnovne smjernice. „Za Slovence, nekoliko je mjesta u Istri koja često posjećujemo. Najpoznatiji (ali ne nužno najbolji) nalazi se na južnom rubu poluotoka. Tu su i neki spotovi na sjevernim jadranskim otocima, ali su manje pouzdani. Valova ima i u južnoj Dalmaciji, a zatim južnije kroz Crnu Goru i Albaniju. Ako želiš vidjeti surfanje uživo, ključno je znati i točno vrijeme pojavljivanja valova.“
Valovi su čvrsto ljepilo surfing zajednice, načina života koji dijele svi oni koji redovito sjedaju u auto i voze tih nekoliko sati (ponekad čak i dana) kako bi stigli do mjesta odakle kreće život. „Nekoć bih išao surfati samo radi surfanja, društvo mi nije bilo presudan faktor. Tada sam osjećao i veći pritisak hoće li uvjeti biti dobri“, kaže Primož koji danas odlazi surfati zbog toga što će vjerojatno sresti prijatelje koje rijetko viđa. „S nekima bih se lako mogao naći na kavi u Ljubljani, ali to ne činimo – jer znamo da ćemo se ionako sresti na spotovima u Hrvatskoj. Razgovarati i družiti se na lineupu dok čekamo valove puno je ljepše iskustvo nego ispijanje kave u betonskom okruženju grada.“
Za nekoga tko živi surfing svim svojim odlukama, pitam ga i koji mu je najvažniji aspekt tog lifestylea. „Za mene je to oduvijek bio trenutak kad uđem u vodu i počnem paddleati prema lineupu. To je razlog zbog kojeg surfam. Ne samo vožnja po valu nego i cijelo iskustvo u vodi – mir, povezanost s prirodom, osjećaj snage i istovremeno smirenosti. To ništa ne može nadmašiti.“ Govori mi da je, kad je bio mlađi, mislio da će morati razdvojiti surfanje i umjetnost kako bi postao odgovorna odrasla osoba. Srećom, kasnije je shvatio da je to nepotrebno. „Surfanje je neizbježan dio mene i utječe na sve aspekte mog života. Planiram ga još više integrirati u svoj umjetnički rad.“ Baš nakon ove rečenice otkrio mi je i kako trenutačno radi na umjetničkom opusu povezanom sa surfanjem. „Fotografija je samo jedan dio. Bavim se i skulpturama, istražujući teme poput potrošačkog društva, povezanosti s prirodom i čežnje za oceanom. Rad planiram predstaviti ove godine.“
Što bi poručio osobi poput mene koja nikad nije surfala (a potajno se divi snazi prizora valova). „Surfanje nije ono što misliš da jest. I to je točno ono što misliš da jest (smijeh). Smanji očekivanja, ne fokusiraj se na cilj, već uživaj u procesu.“ Zahvalila sam mu se i čvrsto odlučila – mislim kako je vrijeme da probam.
