Valentino revija održana je u toaletu, brišući sve granice intime

When did oversharing become normal? bila je tema koja mi je okupirala pažnju tijekom vikenda, a Alessandro Michele, kao naručen, sinoć mi je servirao neočekivani odgovor na Tjedan mode u Parizu. Za svoju drugu Valentino ready-to-wear kolekciju, uhvatio nas je za ruku i odveo u javni toalet, brišući sve granice intime. Bio je to Michelov veliki povratak – kako sebi, tako i publici od koje se distancirao nakon što je učinila sve da kritike na njegov rad budu značajno glasnije od njegove mode (zvuk puštanja vode u WC školjci na početku revije bilo je sasvim simbolično naglašavanje te teze).

Kolekcija za jesen/zimu 2025. predstavljena je u distopijskom, lynchovskom prostoru, sa crvenim svjetlima i ogledalima koja su mi prizvala voajersku napetost iz filmova Twin Peaks, The Shining ili The Substance. U pitanju je Lavatory de la Madeleine – secesijska lokacija dostojna najintrigantnijih pariških vodiča. Otvoreni 1905. godine, pissoirs u 8. Arondismanu bili su među prvim javnim toaletima u Europi, a nekada su služili i kao mjesta susreta, diskretni prostori za razgovore o politici, lovu i filozofiji, ljubavi… pa zašto ne i o modi? Svatko tko je ikada dobio kompliment u toaletu na račun svog outfita može potvrditi da ulica nije jedina pozornica za stil. Da, pozornica, i to ova pod nazivom –  Le Méta-Théâtre des Intimités (Meta-teatar intimnosti), kao tajanstvena i višestruka predstava u kojoj se suočavamo s fundamentalnim pitanjem: tko smo mi?

Dok je u pozadini svirala pjesma Gods & Monsters Lane del Rey, Michelovi modeli izlazili su iz kabina ili se zadržavali pored ogledala i šminkali.

„Mislim da je uzvišena predstava koju imamo o intimi kao klizava iluzija: pokušaj da se u nestabilnom tijeku naše egzistencije prati trajnost identiteta; neizgovorena želja da se objedini kaleidoskop našeg Ja, a koji je po svojoj prirodi višestruk. Trebamo imati na umu: nijedna intimnost nas na kraju ne može razgolititi, nijedna zavjesa ne može biti poderana da bi nas čitave ogolila. Jer ideja da postoji jedno autentično Ja, nedirnuto životom i njegovim određenjima, nas zavarava. ” Michele

Ipak, odjeća nije imala ništa zajedničko s banalnošću toaleta. Michele je ponudio svoju prepoznatljivu mješavinu maksimalizma, fantazije i nesputanog glamura. Miješajući vintage i suvremene elemente, kolekcija je započela prozirnim čipkanim bodijem otkopčanim na dnu, kao da je model u žurbi napustio toalet, nakon čega su uslijedile bunde, vunene hlače sa zvonastim nogavicama i upadljiv biserni nakit.

Garavanijev minimalizam na Micheleov način nikad nije bio prisutniji: od crno-bijelih do monokromatskih lookova upakiranih u prepoznatljivu raskošnu poeziju. Klasična odijela s umjetnim krznom i koktel haljine iz sedamdesetih spremne su za provod u novoj epohi, te čarobni susret sa suvremenim PANTHER 60 dresovima i komadima iz najnovije suradnje s Vansom. Ipak, ne dajmo se zavarati: motivi poput mačke na haljinama jasno pokazuju da Michel nema namjeru ispričati se zbog svog kič senzibiliteta.

Na kraju revije, modeli su se vratili u svoje kabine, potvrđujući ono što je odavno jasno – sve što Michele dotakne, pretvara se u show s kojeg ne možemo skrenuti pogled niti mi, a sigurno ni Valentino Garavani osobno.