Strategija odijevanja na japanski način koja mi olakšava život

Već sam pomalo japanski pristupala odijevanju i prije nego što sam pročitala knjigu Chōwa (Kitsune Books) autorice Akemi Tanaka. No nakon što sam malo dublje upoznala ovu tisućljetnu filozofiju čija je bit traženje ravnoteže u malim životnim stvarima, činim to još više. I ne kažem to samo zato što volim Uniqlo osnovne komade, jednostavno odijevanje ili jednobojne kombinacije. Učim primijeniti neke stupove ove filozofije s područja odjeće kako bih se osjećala bolje, eliminirala blokade i određenu dozu stresa koju mi je stvarala želja za praćenjem trendova ili nošenje odjeće u kojoj se nisam vidjela… I ukratko, kako bih si olakšala život.

Tanaka je u ovoj knjizi posvetila veliko poglavlje pronalaženju vlastitog stila primjenom filozofije koja znači harmoniju i traženje načina za rješavanje svakodnevnih problema fokusirajući se ne toliko na cilj, već na potrebu pronalaženja ravnoteže i osjećanja iste. Iako bi se odjeća mogla činiti udaljenom od svega ovoga, uopće nije tako. Na kraju krajeva, radi se o odluci koju treba donositi svakodnevno i koja može biti lakša ako se uzmu u obzir određene stvari.

1. Odijevati se kako mi se sviđa (ne mora biti u trendu)

Dugo sam se trudila slijediti trendove, nositi odjeću jednostavno zato što je bila moderna ili su je nosile moje prijateljice, a kasnije bih požalila pri izlasku iz kuće jer se nisam vidjela dobro niti sam se osjećala ugodno. Već dugo odlučila sam dati prednost svojim preferencijama nad trendom (ili viralnim komadima) i upravo je to nešto na čemu japanska stručnjakinja inzistira kada govori o ovoj filozofiji. “Odijevanje prema chōwi znači pitati se u kojoj se odjeći osjećamo najbolje. Nije važno što nosite (možda se ne ograničavate na jedan stil, već na nekoliko); chōwa nas uči razmišljati o tome kako biti vjerni onome što cijenimo, imati dovoljno samopouzdanja da svoje ideje dijelimo s drugima i ponositi se svojim identitetom”. Tako da sam se u ovoj potrazi za harmonijom kako bih smanjila dozu stresa prepustila tome koliko mi mentalno odgovara odijevati se u crno jer mi se sviđa, odbaciti uske hlače jer se ne osjećam ugodno i prigrliti fluidni stil dugih haljina i oversized komada.

2. Dati prednost udobnosti

Osjećati se ugodno u onome što nosim nešto je što imam dosta na umu, ali filozofija chōwa to stavlja iznad svega. “Kada razmišljamo o tome što ćemo obući, ne pridajemo dovoljno važnosti udobnosti”, kaže. “Ponekad je za postizanje ravnoteže u našoj odjeći dovoljno dati prednost funkcionalnosti i dobrobiti”, objašnjava Tanaka. Zapravo, stručnjakinja potiče da uzmemo u obzir one odjevne predmete s kojima se osjećamo spremni za sve. Zato ne oklijevam često posegnuti (nikad nije prečesto) za onim kombinacijama ili haljinama u kojima se osjećam izuzetno ugodno i koje mi laskaju, i s kojima, ako imam nešto važno, neću morati brinuti o onome što nosim jer se osjećam dobro.

3. Brinuti o odjeći (i popravljati ju)

Imati pouzdanog postolara i krojačicu kojima se mogu obratiti kako bih dala novi život svojoj odjeći i cipelama pozitivno je promijenilo moju rutinu. Popravila sam čizme koje sam obožavala, ali su bile previše istrošene (zahvaljujući mojem postolaru od povjerenja sada su kao nove); camel kaput s remenom koji nisam nosila, a koji je, nakon što sam maknula remen, postao moj omiljeni osnovni komad… Donijelo mi je mnogo praktičnih i emocionalnih koristi. Primjerice, znati da ne rasipam novac niti kupujem na maksimalistički način, što me dovelo u mentalni balans i istovremeno je iznimno održivo. I također je jedan od osnova ove filozofije koja potiče brigu o odjeći jer “što dulje traje, bolje ćemo brinuti o planetu. Trebamo kupovati manje odjeće i posvetiti više vremena popravljanju one koju već imamo kako ne bismo hranili industriju jeftine mode“, napominje Tanaka. Zato također potiče prozračivanje određenih komada kojima nisu potrebna tako česta pranja i brigu o njima, pažljivo ih pohranjujući u ormar umjesto da ih ostavljamo bačene na krevetu (na primjer).

4. Ne odlučivati što ću odjenuti u posljednji trenutak

Pripremanje kombinacije večer prije, čak i s već izvađenom odjećom iz ormara, značajno je smanjilo moj mentalni teret. Ali istres u posljednji trenutak kada, rano ujutro, ta kombinacija odjevnih predmeta koja se u mojoj glavi činila idealna nije bila ono što sam tražila niti me činila da se osjećam dobro. Tanaka predlaže da za postizanje te harmonije u odijevanju radimo na pripremi. “Provjerite je li odjeća u savršenom stanju s dovoljno vremena da reagirate na nepredviđene okolnosti. Na taj način nećete riskirati otkrivanje nabora ili rupe na hlačama upravo kada izlazite na vrata jer ste ih pregledali večer prije.”

vogue.es