10 načina na koje je Julia Stiles oblikovala fenomen "nisam kao ostale djevojke"

Prije nego što počnem, moram reći da je film 10 Things I Hate About You moj comfort film i da ga od kraja osnovne škole gledam barem dvaput godišnje te da smatram da imam vrlo poseban odnos s njim. Kao i da mi je u različitim životnim fazama legao na potpuno drugačije načine. Nekad bi u meni izazvao melankoliju, nekad preplavljujuću toplinu koju donose bezbrižni srednjoškolski dani i prve ljubavi, a bilo je dana i kad su mi likovi bili dosta iritantni. Sada, kad se bližim tridesetoj, a film ove godine slavi dvadeset pet godina od izlaska, mislim da je prošlo dovoljno vremena da ga možemo sagledati s distance i pročešljati utjecaje koje je imao na popularnu kulturu i fenomene koji su i danas aktualni.

U osnovnoj školi (nerado ću priznati, ali i velikim dijelom i u srednjoj školi), bila sam uvjerena da su moji interesi, hobiji i imidž posebniji od drugih djevojaka jer se nisam uklapala u ono što je bilo predstavljeno kao univerzalni ženski interesi i estetika. Nisam pretjerano voljela šminku, a ni ružičastu boju, a filmovi, glazba i knjige koje sam uglavnom birala nisu bili konvencionalno girly. To je u meni izazivalo i frustraciju i osjećaj izoliranosti, kao i dugoročno pitanje o mom uklapanju u okvire ženstvenosti.

Sve te stvari oko ženskih interesa isključivo su uvjetovane forsiranjem narativa da su žene homogena grupa čiji su interesi često pojednostavljeni i čija je kvaliteta upitna. Stvari koje pretežno voli ženska publika često su okarakterizirane kao površne i neozbiljne, dok su interesi koji su tradicionalno povezani s muškarcima doživljeni kao vrijedniji, ozbiljniji i intelektualno superiorniji. Zbog toga su se mnoge djevojčice suočavale s disonancom oko vlastitog identiteta – ako nisu voljele konvencionalno „ženske“ stvari, često su osjećale potrebu naglasiti kako „nisu kao ostale djevojke“ ili istaknuti kako su se uvijek bolje slagale s muškarcima.

Fenomen „djevojke brata“, odnosno djevojke koja se uklapa u muška društva, dijeli njihove interese i ponašanje, bio je način da se izbori kredibilitet u društvu koje nipodaštava sve što je percipirano kao previše „žensko“. Tako su interesi poput romantičnih komedija, ružičaste boje, suknji, cvjetnih uzoraka, pa čak i izvođača poput Justina Biebera i Taylor Swift, postali sinonim za nešto trivijalno i neozbiljno. Djevojke koje su željele izbjeći taj pečat često su se distancirale od svega što je feminizirano, nesvjesno internalizirajući mizoginiju koja je te vrijednosne hijerarhije uspostavila.

U kontekstu 10 Things I Hate About You, lik Kat Stratford postao je svojevrsni ideal „nisam kao ostale djevojke“ identiteta – buntovna, načitana, nezainteresirana za konvencionalne srednjoškolske norme i romantične ideale. Međutim, dok je film postavio ovaj arhetip kao osnažujući i feministički, njegova popularnost je nehotice doprinijela daljnjoj polarizaciji ženskog identiteta.

Djevojke su kroz Kat vidjele model u kojem je distanciranje od tradicionalne ženstvenosti čin otpora, ne shvaćajući da je pravi problem u tome što se ženstvenost uopće percipira kao manje vrijedna.

Nemojte me krivo shvatiti, usprkos tome što je 10 Things I Hate About You doprinio širenju ovih fenomena, njegova kultna vrijednost nije upitna. Naprotiv, upravo činjenica da i nakon 25 godina inspirira ovakve rasprave i omogućuje nam da preispitujemo njegove utjecaje pokazuje njegovu relevantnost. To nije film koji se gleda i zaboravlja – on ostavlja trag, oblikuje generacije i postavlja pitanja koja i dalje imaju težinu.

Osobno, i dalje ga volim jednako strastveno kao i prije desetak godina, možda čak i više, jer sada ga mogu gledati iz različitih kutova, s više razumijevanja i kritičkog promišljanja. To što je bio dio mog odrastanja i što mi se s godinama mijenja perspektiva na njega samo potvrđuje njegovu vrijednost. Film koji nas tjera da mislimo, raspravljamo i revidiramo vlastite stavove nikada ne gubi na značaju.