Sve o talijanskom filmu koji je Lidiji Kordić donio nagradu Shooting Star

Potreba za eskapizmom nerijetko nas odvede u Italiju, državu punu idiličnih plaža, bogate umjetničke baštine i nevjerojatne tradicionalne kuhinje. Kada se to na filmu spoji s nostalgičnom estetikom 80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća, dobivamo ostvarenje koje nećemo preskočiti na kinorepertoaru. Baš takav je film Diva Futura redateljice Giulie Louise Steigerwalt, koji je očarao publiku brojnih filmskih festivala, od Zagreba do Berlina. Kinematografiju potpisuje Vladan Radović, direktor fotografije podrijetlom iz Sarajeva, a glavnu ulogu igra crnogorska glumica Lidija Kordić koja je za istu na nedavnom Berlinaleu primila prestižnu nagradu European Shooting Star 2025.

Diva Futura baziran je na istinitoj priči. Elena Anna Staller, poznatija kao Ilona Staller, a najpoznatija kao Cicciolina, zajedno s tadašnjim dečkom Riccardom Schicchijem 1983. godine osnovala je prvu talijansku erotsku casting agenciju i filmski studio specijaliziran za VHS izdanja – Diva Futura. Ova agencija pomogla je Iloni i drugim djevojkama poput Moane Pozzi i Eve Henger kako bi postale „djevojke iz susjedstva“, dive koje su ubrzo osvojile male ekrane i naslovne stranice časopisa diljem Italije, a kasnije i cijelog svijeta, izazivajući apsolutnu medijsku pomamu. One nisu bile obične filmske zvijezde, već prve talijanske pornozvijezde. Njihova priča direktno je povezana s usponom talijanske pornoindustrije, a oživljena je u uzbudljivom filmu. Redateljica je crpila inspiraciju iz knjige Debore Attanasio Non dite alla mamma che faccio la segretaria (tal. “Ne govorite mami da radim kao tajnica”).

Film istražuje Ilonin put – kako je Elena postala Cicciolina? Riječ je o izuzetnoj ženi koja je unatoč svom karijernom putu, kontroverznom ponašanju i neobičnim modnim odabirima dospjela u talijanski parlament. Ilona Staller je 1979. godine bila prva talijanska kandidatkinja za parlament, kao članica prve talijanske zelene stranke Lista del Sole. Godine 1985. prešla je u radikalnu stranku, gdje se zalagala za ljudska prava i borila protiv upotrebe nuklearne energije, a dvije godine nakon toga izglasana je za članicu parlamenta. Ilona nije bila jedina Diva Futura djevojka koja se okušala u politici. Njezina kolegica Moana se 1993. godine kandidirala za gradonačelnicu Rima. Iako nije pobijedila na izborima, političko djelovanje ovih zvijezda i popularnost među stanovništvom dokaz je njihovog kulturnog i društvenog utjecaja u Italiji.

Getty Images

Talijanske glumice Denise Capezza i Tessa Litvan glume dive koje je ovaj studio doveo do slave, Moanu Pozzi i Evu Henger. Ulogu Ciccioline tumači glumica iz Crne Gore koja već neko vrijeme živi u Sarajevu, Lidija Kordić. Za svoju izvedbu je na nedavnom Berlinaleu primila prestižnu nagradu European Shooting Star 2025., oduševivši publiku svojim talentom, ali i nevjerojatnom sličnošću s Ilonom Staller.

Cicciolina je od trenutka kada je upoznala Riccarda Schicchija imala prepoznatljiv stil. Uvijek je nosila odjeću u pastelnim bojama, nježne i prozirne tkanine, a umjesto torbice je uz sebe često imala plišane igračke. Ilona je nosila šarene pernate boe, a bila je prepoznatljiva i po čipkastim rukavicama. Njezin beauty look je također bio izuzetno specifičan, u kosi je često imala cvjetne ili biserne krunice, tamne obrve bile su sušta suprotnost njezinoj platinastoj kosi, a kuću nije napuštala bez prepoznatljivog crvenog ruža. Upravo to je look koji je Lidija Kordić utjelovila u ovom filmu, u vjerno rekonstruiranim Cicciolinim outfitima, djelu kostimografa Andree Cavalletta.

Ilona Staller i Lidija Kordić. Photo: Getty Images, Lucia Iuorio

Ilona Staller utrla je put svim suvremenim modnim entuzijastima koji uživaju u nošenju donjeg rublja kao odjevnog predmeta. Nježne satenske slip haljine i spavaćice koje danas često viđamo u street styleu i na modnim pistama tada su bile kontroverzan outfit, koji je Ilona nepokolebljivo nosila. Ova diva bila je slobodna, a inspirirala je i mnoge druge žene da oslobode svoju bezbrižnu stranu.

Giulia Louise Steigerwalt u filmu prikazuje ženska tijela i seksualnost iz perspektive koja je u potpunosti drugačija od onoga što bismo u patrijarhalnom društvu možda očekivali. Redateljica je spomenula da je bila fascinirana ovom erom, jer nasilje, koje danas često povezujemo s porno industrijom, nije bilo dio njihove priče. Istražujući povijest studija Diva Futura, stekla je dojam da su ovi kreativci zapravo težili tome da stvore umjetnost koja ruši tabue.

“Kada sam prvi put pristupila ovoj priči, naišla sam na sve osim onoga što sam očekivala od svijeta pornografije. Osobne sudbine protagonista, njihova životna filozofija i nevjerojatna parabola koju su prošli, potpuno su promijenili moj pogled na stvari”, rekla je redateljica na press konferenciji Venecijanskog filmskog festivala. Giulia smatra da su te djevojke u porno industriji vidjele prečac do slave, odskočnu dasku za dostizanje snova u kojima postaju dive. Film proučava uspon i pad ove industrije, popraćen stigmatizacijom ovih djevojaka od strane istog društva koje ih je i proslavilo.