Couture kolekcija Michelea za Valentino izgleda nepovezano? Upravo je to i želio

Modni svijet je s nestrpljenjem iščekivao današnji datum, trenutak kada će Alessandro Michele, dugogodišnji kreativni direktor modne kuće Gucci, a novopečeni kreativni direktor Valentina, predstaviti svoju prvu couture kolekciju ikada. S kolekcijom za proljeće 2025, Micheleovom prvom službenom kolekcijom za Valentino, dobili smo prvi uvid u viziju koju dizajner ima za ovu modnu kuću. S vintage prizvukom i maksimalizmom kao zvijezdom vodiljom, ekscentrična debitantska revija bila je poprilično inspirirana ostavštinom Valentina Garavanija – arhivom u koju je Michele zavirio pri kreiranju couture kolekcije.

“Stvari koje izgledaju staro i démodé zapravo su najbolje”, rekao je u intervjuu za Vogue. “Također, za mjesec dana bit će vrlo moderne.” Ovaj dizajner, široko inspiriran vintage stilovima koji sežu čak do baroka i viktorijanskog doba, zapravo je bio u pravu, jer već danas u modi primjećujemo težnju prema vintage dodacima i démodé elementima koje on toliko cijeni. U svojoj prvoj couture kolekciji držao se tog stava. Kreirao je 48 u potpunosti različitih haljina, inspiriranih različitim kulturama i povijesnim razdobljima. Ako pokušate pronaći vezu između tih kreacija, vjerojatno nećete uspjeti, ali Alessandro Michele to zapravo ni ne želi od nas. Vertigineux, u prijevodu vrtlog, inspiriran je listama i popisima, koji predstavljaju iskonsku ljudsku potrebu da uhvatimo neuhvatljivo i organiziramo stvari u pokušaju da ih razumijemo.

Inspiriran Umbertom Ecom, koji u svom djelu The Infinity of Lists navodi da kultura nastoji “učiniti beskonačno shvatljivim”, dizajner se poigrao s ovom ljudskom težnjom da stvari stavi u kalup kako bi im našao značenje. Jasno je da je to nemoguće, jer čak i kada uspijemo sastaviti listu, stvari sortiramo onako kako bi trebalo da izgledaju, uvijek postoji to vragolasto itd. u kojem je sadržana nedokučiva suština svega.

Alessandro Michele je pokušao “razvrstati” couture kolekciju, projektirajući broj iza svakog modela i time stvarajući numeričku listu. Uz to, tijekom prikazivanja svake kreacije, duž piste je bio projektiran njezin opis, s materijalima, dužinom, bojom i drugim elementima koji bi gledatelju mogli biti od koristi. Cijeli koncept vjerojatno je dizajnerov komentar na kritike koje je smatrao da bi mogao dobiti za ovu “nekoherentnu” kolekciju. Zbog toga ju je dodatno pojasnio, kreaciju po kreaciju, dokazujući besmislenost te vrste organizacije.

Svakako, Valentinove maksimalističke haljine možemo opisati samo uz pomoć riječi koje bi sadržavale sve ono što ostane nedorečeno nakon što navedemo materijale, siluetu i boje. Kreacije su bile hrabre, šarene, vintage, a istovremeno suvremene i neosporno uzbudljive. Svaka haljina koja je prošla pistom budila je želju za sljedećom, jer, iako razvrstane, bile su toliko nepredvidljive da nismo znali što očekivati, a u tome je bila i poanta. Dizajner je, na svoj izuzetno promišljen način, nastojao reći da u cijelom ovom vrtlogu kolekcije ne moraju biti organizirane i povezane, već apsolutno mogu i smiju biti kaotične, kao i sve na svijetu. Nijedna lista, ma koliko uređena bila, ne može obuzdati kaos, ali može ga promisliti, baš kao što je to učinio Alessandro Michele, koji je dokazao ne samo da može izvesti couture, već da je u tome zaista odličan.